Autori i njihove ideje

Ljudi koji su oblikovali psihologiju – od Wundta i Freuda do suvremenih istraživača emocija, mozga i otvorene znanosti – njihove ključne ideje, utjecaj i kritike, razvrstani u sedamnaest područja.

Wilhelm Wundt — Ime uz koje se vežu prvi laboratorij za eksperimentalnu psihologiju (Leipzig, 1879.) i nastanak psihologije kao samostalne znanosti.

William James — Jedno od utemeljiteljskih imena američke psihologije, poznato po djelu Načela psihologije, ideji toka svijesti i teoriji emocija.

Hermann Ebbinghaus — Prva sustavna eksperimentalna istraživanja pamćenja, krivulja zaboravljanja i prednost razmaknutog ponavljanja.

Edward Titchener — Ime uz koje se veže strukturalizam, pristup koji je svijest pokušao rastaviti na osnovne elemente uz pomoć uvježbanog samoopažanja.

Francis Galton — Začeci proučavanja individualnih razlika, korelacije i mjerenja sposobnosti, ali i eugenike, ideje s teškim društvenim posljedicama.

Sigmund Freud — Život Sigmunda Freuda od Moravske do Londona, put od neurologije do psihoanalize, ključne ideje i nasljeđe – golem utjecaj na psihoterapiju i kulturu uz mnoge znanstveno sporne tvrdnje.

Anna Freud — Jedno od ključnih imena ego psihologije i dječje psihoanalize, poznato po sustavnom opisu obrambenih mehanizama.

Carl Gustav Jung — Život Carla Gustava Junga od pastorske kuće do Küsnachta, eksperimentalni početci, raskid s Freudom, Crvena knjiga, analitička psihologija, sporno razdoblje 1930-ih i nasljeđe.

Alfred Adler — Ime uz koje se veže individualna psihologija, s idejama o osjećaju manje vrijednosti, kompenzaciji i društvenom interesu.

Melanie Klein — Jedno od ključnih imena teorije objektnih odnosa i dječje psihoanalize, poznato po tehnici igre te paranoidno-shizoidnoj i depresivnoj poziciji.

Donald Winnicott — Pedijatrija i psihoanaliza u jednom radu: „dovoljno dobra” skrb, prijelazni objekti i razlika između pravog i lažnog sebstva.

Heinz Kohut — Ime uz koje se veže psihologija selfa, pristup koji naglašava empatiju i potrebu za zrcaljenjem i idealiziranjem u razvoju sebstva.

Erik Erikson — Teorija psihosocijalnog razvoja kroz osam životnih faza i pojam krize identiteta.

Karen Horney — Kritika Freudova pogleda na žensku psihologiju i teorija temeljne tjeskobe te tri načina odnošenja prema drugima.

Otto Rank — Rani suradnik Freudova kruga koji je razvio ideje o traumi rođenja, volji i kreativnosti te utjecao na kraće i humanističke oblike terapije.

Jacques Lacan — Francuski psihoanalitički pristup koji Freuda čita kroz lingvistiku i filozofiju, s idejama o stadiju zrcala i nesvjesnom strukturiranom poput jezika.

John Bowlby — Ime uz koje se veže teorija privrženosti, koja povezuje psihoanalizu, etologiju i razvojnu psihologiju u objašnjenju veze djeteta i skrbnika.

Mary Ainsworth — Empirijski temelj teorije privrženosti: postupak nepoznate situacije, obrasci privrženosti i važnost osjetljivosti skrbnika.

Mary Main — Dezorganizirana privrženost i Intervju o privrženosti u odrasloj dobi – prijenos istraživanja privrženosti na razinu predodžbi.

Peter Fonagy — Mentalizacija, refleksivna funkcija i terapija temeljena na mentalizaciji – most između psihoanalize, teorije privrženosti i istraživanja.

Ivan Pavlov — Otkriće uvjetovanih refleksa i klasičnog uvjetovanja, jednog od temeljnih oblika učenja.

Edward Thorndike — Kutije-zagonetke, zakon učinka i počeci pedagoške psihologije.

John B. Watson — Ime uz koje se veže nastanak biheviorizma, pristupa koji psihologiju definira kao znanost o vidljivom ponašanju.

B. F. Skinner — Operantno uvjetovanje, rasporedi potkrepljenja i radikalni biheviorizam, s primjenama od odgoja do terapije.

Clark Hull — Hipotetičko-deduktivna teorija ponašanja i teorija smanjenja nagona, jedan od najambicioznijih pokušaja matematičke teorije učenja.

Edward Tolman — Svrhoviti biheviorizam, latentno učenje i kognitivne mape – most između biheviorizma i kognitivne psihologije.

Albert Bandura — Učenje opažanjem, pokusi s lutkom Bobo, samoučinkovitost i socijalno-kognitivna teorija.

Julian Rotter — Teorija socijalnog učenja ličnosti i pojam lokusa kontrole – očekivanja o tome ovise li ishodi o vlastitom ponašanju.

Carl Rogers — Terapija usmjerena na osobu, uvjeti terapijske promjene i jedan od temelja humanističke psihologije.

Abraham Maslow — Hijerarhija potreba, samoaktualizacija i humanistička psihologija kao „treća sila” – i zašto poznata piramida nije Maslowljeva.

Viktor Frankl — Logoterapija i volja za smislom, oblikovane i iskustvom preživljavanja nacističkih logora.

Rollo May — Egzistencijalna psihologija u Americi: tjeskoba kao dio ljudskog postojanja, sloboda, odgovornost i hrabrost.

Irvin D. Yalom — Egzistencijalna psihoterapija usmjerena na četiri temeljne datosti života te terapijski čimbenici u grupnoj terapiji.

Fritz Perls — Geštalt-terapija: svjesnost, rad „ovdje i sada”, nedovršeni poslovi i tehnike poput prazne stolice.

James Bugental — Egzistencijalno-humanistička psihoterapija usmjerena na prisutnost, subjektivnost i autentičnost u terapijskom susretu.

Jean Piaget — Teorija kognitivnog razvoja kroz četiri stadija, s pojmovima sheme, asimilacije i akomodacije te genetičke epistemologije.

Lev Vygotsky — Sociokulturna teorija razvoja, zona sljedećeg razvoja i uloga jezika i kulturnih alata u mišljenju.

Jerome Bruner — Kognitivna revolucija, „novi pogled” na percepciju, spiralni kurikul, postupna potpora u učenju i narativni način mišljenja.

Urie Bronfenbrenner — Ekološka teorija sustava i bioekološki model razvoja – dijete u mreži obitelji, škole, zajednice, kulture i vremena.

Lawrence Kohlberg — Teorija razvoja moralnog rasuđivanja kroz tri razine i šest stadija, temeljena na moralnim dilemama.

Carol Gilligan — Etika brige i kritika Kohlbergove teorije moralnog razvoja, uz ono što meta-analize kažu o rodnim razlikama u moralnom rasuđivanju.

Eleanor Maccoby — Istraživanja socijalizacije, roditeljskih stilova i rodnih razlika u razvoju, uključujući razdvajanje djece po spolu u igri.

Frederic Bartlett — Rekonstruktivna priroda pamćenja, sheme i pokusi s pričom „Rat duhova”.

George A. Miller — „Čarobni broj sedam”, grupiranje informacija i jedna od ključnih uloga u kognitivnoj revoluciji.

Donald Broadbent — Model filtra pažnje, dihotičko slušanje i pristup obradi informacija u primijenjenoj psihologiji.

Ulric Neisser — Knjiga koja je dala ime kognitivnoj psihologiji, a zatim kritika laboratorijskog pristupa i istraživanja pamćenja u stvarnom životu.

Endel Tulving — Razlikovanje epizodičkog i semantičkog pamćenja, načelo specifičnosti kodiranja i ideja mentalnog putovanja kroz vrijeme.

Elizabeth Loftus — Učinak naknadnih informacija, usađivanje lažnih sjećanja i kritika ideje potisnutih sjećanja.

Alan Baddeley — Model radnog pamćenja s fonološkom petljom, vidno-prostornim blokom, središnjim izvršiteljem i epizodičkim međuspremnikom.

Amos Tversky — Heuristike i pristranosti, teorija izgleda i učinak okvira – suradnja s Danielom Kahnemanom koja je promijenila psihologiju odlučivanja i ekonomiju.

Herbert A. Simon — Ograničena racionalnost, zadovoljavajuće odlučivanje, rješavanje problema i počeci umjetne inteligencije.

Daniel Kahneman — Pažnja i napor, doživljeno i zapamćeno sebstvo, pravilo vrhunca i kraja, dobrobit i novac te dva sustava mišljenja – uz Nobelovu nagradu za ekonomiju 2002.

Gordon Allport — Psihologija osobina, leksički pristup ličnosti i hipoteza kontakta kao put smanjenja predrasuda.

Raymond Cattell — Faktorska analiza ličnosti, upitnik 16PF i razlikovanje fluidne i kristalizirane inteligencije, uz kontroverze oko eugeničkih stavova.

Hans Eysenck — Model ekstraverzije, neuroticizma i psihoticizma s biološkim objašnjenjem, kritika psihoterapije i ozbiljne kontroverze oko spornih istraživanja.

Paul Costa — Upitnici NEO i istraživanja stabilnosti ličnosti u odrasloj dobi u Nacionalnom institutu za starenje.

Robert McCrae — Teorija pet faktora, univerzalnost strukture ličnosti među kulturama i reinterpretacija upitnika MBTI.

Walter Mischel — Rasprava osoba–situacija, kognitivno-afektivni sustav ličnosti i istraživanja odgođene gratifikacije.

Albert Ellis — Racionalno-emotivna bihevioralna terapija, model ABC i iracionalna uvjerenja izražena kroz „moram” i „trebam”.

Aaron T. Beck — Kognitivna terapija depresije, kognitivna trijada, automatske misli i Beckov inventar depresije.

Judith Beck — Standardni udžbenik kognitivno-bihevioralne terapije, konceptualizacija slučaja i obrazovanje terapeuta u Institutu Beck.

Steven Hayes — Terapija prihvaćanjem i posvećenošću, psihološka fleksibilnost, iskustveno izbjegavanje i teorija relacijskih okvira.

Marsha Linehan — Dijalektička bihevioralna terapija, biosocijalna teorija graničnog poremećaja ličnosti i četiri skupine vještina.

Kurt Lewin — Teorija polja, formula ponašanja B = f(P, E), istraživanja stilova vodstva i akcijsko istraživanje.

Leon Festinger — Teorija kognitivne disonance i teorija društvene usporedbe, dvije od najutjecajnijih teorija socijalne psihologije.

Henri Tajfel — Paradigma minimalnih skupina i teorija socijalnog identiteta – kako sama pripadnost skupini potiče pristranost prema vlastitoj skupini.

John Turner — Teorija samokategorizacije – kako ljudi sebe doživljavaju kao pripadnike skupine i zašto to oblikuje utjecaj, norme i polarizaciju.

Solomon Asch — Pokusi konformizma s procjenom duljine linija, istraživanja formiranja dojmova i ono što se o pokusima često pogrešno prepričava.

Stanley Milgram — Pokusi poslušnosti autoritetu, istraživanje „malog svijeta” i rasprave o etici i tumačenju tih pokusa.

Philip Zimbardo — Stanfordski zatvorski pokus, deindividuacija, istraživanja sramežljivosti i vremenske perspektive te kritike Zimbardovih zaključaka.

Muzafer Sherif — Nastanak društvenih normi u pokusima s autokinetičkim učinkom i pokus u Robbers Caveu o sukobu i suradnji među skupinama.

Elliot Aronson — Razvoj teorije kognitivne disonance, učinak inicijacije i metoda slagalice za smanjenje predrasuda u školama.

Susan Fiske — Socijalna kognicija, model sadržaja stereotipa s toplinom i kompetentnošću te ideja čovjeka kao „kognitivnog škrca”.

Lee Ross — Temeljna atribucijska pogreška, učinak lažnog konsenzusa, ustrajnost uvjerenja i naivni realizam kao prepreka rješavanju sukoba.

Walter Cannon — Reakcija „bori se ili bježi”, homeostaza i Cannon-Bardova kritika James-Langeove teorije emocija.

Stanley Schachter — Dvofaktorska teorija emocija, istraživanja potrebe za društvom u strahu i pokušaji repliciranja klasičnog pokusa s adrenalinom.

Richard Lazarus — Teorija kognitivne procjene stresa i emocija, primarna i sekundarna procjena te suočavanje usmjereno na problem i na emocije.

Paul Ekman — Osnovne emocije, univerzalnost izraza lica, sustav FACS i mikroizrazi – uz ozbiljne kritike primjene na otkrivanje laži.

Lisa Feldman Barrett — Teorija konstruirane emocije, emocionalna granuliranost i kritika ideje da se emocije mogu očitati s lica.

Edward Deci — Učinak potkopavanja unutarnje motivacije vanjskim nagradama i teorija kognitivne procjene, temelj teorije samoodređenja.

Richard Ryan — Temeljne psihološke potrebe za autonomijom, kompetentnošću i povezanošću te kontinuum internalizacije motivacije u teoriji samoodređenja.

Carol Dweck — Implicitne teorije o sposobnostima, mentalitet rasta i ono što meta-analize kažu o učincima intervencija.

Mihaly Csikszentmihalyi — Doživljaj tijeka, metoda uzorkovanja iskustva i jedno od utemeljiteljskih imena pozitivne psihologije, s korijenima u Rijeci.

Eric Kandel — Stanični i molekularni mehanizmi učenja i pamćenja istraženi na morskom puževu aplisiji, nagrađeni Nobelovom nagradom 2000.

Michael Gazzaniga — Istraživanja razdvojenog mozga, ideja lijeve hemisfere kao „tumača” i razvoj kognitivne neuroznanosti.

Joseph LeDoux — Amigdala i uvjetovanje straha, „niski” i „visoki” put obrade prijetnje i kasnije razlikovanje obrambenih krugova od doživljaja straha.

Roger Sperry — Istraživanja razdvojenog mozga i specijalizacije hemisfera te hipoteza kemijskog afiniteta, nagrađeni Nobelovom nagradom 1981.

Brenda Milner — Istraživanja osobe poznate kao H. M., uloga hipokampusa u pamćenju, očuvano proceduralno učenje i počeci kognitivne neuroznanosti.

Antonio Damasio — Hipoteza somatskog markera, uloga emocija u donošenju odluka i rasprave o zadatku kockanja iz Iowe.

Jaak Panksepp — Afektivna neuroznanost, sedam primarnih emocionalnih sustava u mozgu sisavaca i istraživanja igre i „smijeha” kod štakora.

Robert Sapolsky — Stres i društveni položaj kod babuna, učinci glukokortikoida na mozak i biološka objašnjenja ponašanja za široku publiku.

Oliver Sacks — Neurološki prikazi slučajeva kao književnost – od „Buđenja” do „Čovjeka koji je zamijenio ženu za šešir” – i rasprave o etici takvog pisanja.

Martin Seligman — Naučena bespomoćnost, stil objašnjavanja i pokretanje pozitivne psihologije, uz kasniju reviziju teorije bespomoćnosti.

Barbara Fredrickson — Teorija proširivanja i izgradnje pozitivnih emocija i poučna priča o opovrgnutom „omjeru pozitivnosti”.

Ed Diener — Znanstveno proučavanje subjektivne dobrobiti, Ljestvica zadovoljstva životom i istraživanja odnosa novca i sreće.

Carol Ryff — Model psihološke dobrobiti sa šest dimenzija i istraživanje MIDUS o dobrobiti i zdravlju u srednjoj i starijoj dobi.

Sonja Lyubomirsky — Istraživanja povećavanja sreće pozitivnim aktivnostima, posljedice sreće i kritika popularne „pite od 40 posto”.

Bruce Wampold — Kontekstualni model psihoterapije, zajednički čimbenici, učinci terapeuta i rasprava o „presudi ptice dodo”.

Klaus Grawe — Opsežna meta-analiza psihoterapijskih istraživanja, opća psihoterapija s četiri mehanizma promjene i neuropsihoterapija.

Leslie Greenberg — Terapija usmjerena na emocije, emocionalne sheme, rad sa stolicama i spajanje humanističke tradicije s istraživanjem procesa.

Francine Shapiro — Desenzitizacija i ponovna obrada pokretima očiju (EMDR), model prilagodbene obrade informacija i rasprava o ulozi pokreta očiju.

John Norcross — Integracija psihoterapije, terapijski odnosi utemeljeni na dokazima i prilagodba terapije pojedinoj osobi.

Charles Spearman — Opći faktor inteligencije g, začeci faktorske analize, Spearmanova korelacija ranga i formula pouzdanosti.

Louis Thurstone — Primarne mentalne sposobnosti, višefaktorska analiza, zakon usporedbenog suda i mjerenje stavova.

David Wechsler — Wechslerove ljestvice inteligencije za odrasle i djecu, devijacijski kvocijent inteligencije i široko shvaćanje inteligencije.

Lee Cronbach — Koeficijent alfa, konstruktna valjanost, „dvije discipline” psihologije i teorija generalizabilnosti.

Anne Anastasi — Psihološko testiranje kao znanstvena disciplina, diferencijalna psihologija i pitanje kako, a ne koliko, nasljeđe i okolina djeluju.

Paul Meehl — Klinička i statistička predikcija, konstruktna valjanost, osnovne stope i oštra kritika testiranja teorija u „mekoj” psihologiji.

Noam Chomsky — Generativna gramatika, univerzalna gramatika, argument siromaštva podražaja i kritika biheviorističkog objašnjenja jezika.

Eleanor Rosch — Teorija prototipa, kategorije osnovne razine, istraživanja imenovanja boja i utjelovljena spoznaja.

George Lakoff — Kognitivna lingvistika i teorija pojmovne metafore – kako svakodnevne metafore oblikuju mišljenje – uz ono što pokusi kažu o utjecaju okvira.

Steven Pinker — Usvajanje jezika, pravilni i nepravilni glagoli, evolucijski pogled na um i popularne knjige o ljudskoj prirodi i nasilju, uz rasprave koje su potaknule.

Daryl Bem — Teorija samopercepcije i istraživanje „osjećanja budućnosti”, čiji su rezultati postali jedan od poticaja krizi replikacije.

Brian Nosek — Implicitni stavovi i Project Implicit, Centar za otvorenu znanost, projekt ponovljivosti psihologije i predregistracija.