David Wechsler

Zadnja provjera: listopad 2026.

David Wechsler (1896.–1981.) razvija ljestvice inteligencije koje su i danas među najkorištenijim individualnim testovima u svijetu: **WAIS** za odrasle i **WISC** za djecu. Wechsler uvodi i **devijacijski kvocijent inteligencije**, koji uspoređuje rezultat osobe s rezultatima vršnjaka. Ova lekcija opisuje Wechslerov rad, a testove podrobnije obrađuje lekcija [Testovi inteligencije](/lekcija/testovi-inteligencije).

Život i rad

Wechsler potječe iz Rumunjske i kao dijete s obitelji seli u New York. Tijekom Prvog svjetskog rata radi na procjeni regruta u američkoj vojsci, gdje se susreće s ograničenjima tadašnjih skupnih testova, a zatim studira u Londonu kod Charlesa Spearmana i Karla Pearsona. Doktorira na Sveučilištu Columbia i od 1932. vodi psihološku službu bolnice Bellevue u New Yorku. Ondje 1939. objavljuje ljestvicu Wechsler-Bellevue, a zatim ljestvice za djecu (1949.), odrasle (1955.) i predškolsku dob (1967.).

Ključni doprinosi

• **Ljestvice za odrasle.** Tadašnji testovi, poput Stanford-Bineta, razvijeni su za djecu i nisu prikladni za odrasle. Wechslerove ljestvice prilagođene su odraslima.
• **Verbalni i neverbalni zadaci.** Uz verbalne zadatke, ljestvice uključuju zadatke izvedbe – slaganje kocaka, slagalice, slike – pa omogućuju procjenu i kod osoba s jezičnim teškoćama. Suvremene inačice daju indekse poput verbalnog razumijevanja, perceptivnog zaključivanja, radnog pamćenja i brzine obrade.
• **Devijacijski kvocijent inteligencije.** Umjesto omjera mentalne i kronološke dobi, rezultat se izražava kao odstupanje od prosjeka dobne skupine, s prosjekom 100 i standardnom devijacijom 15 (više u lekciji [Norme i usporedbe](/lekcija/norme-i-usporedbe)).
• **Široka definicija inteligencije.** Wechsler opisuje inteligenciju kao ukupnu sposobnost osobe da djeluje svrhovito, misli racionalno i uspješno se nosi s okolinom, uključujući i neintelektualne čimbenike poput ustrajnosti (Wechsler, 1944).

Utjecaj i kritike

Wechslerove ljestvice, u revidiranim izdanjima, koriste se u kliničkoj, neuropsihološkoj i školskoj procjeni diljem svijeta (više u lekciji [Psihološka procjena i testiranje](/lekcija/psiholoska-procjena-i-testiranje)). Kritičari upozoravaju da su ljestvice nastale više iz praktičnog iskustva nego iz teorije, pa je struktura kasnije usklađivana s modelima poput CHC-a; da se rezultati u pojedinim indeksima prečesto tumače izolirano, iako su manje pouzdani od ukupnog rezultata; te da norme i sadržaj zadataka ovise o kulturi i obrazovanju (više u lekciji [Prava i ograničenja korištenja testova](/lekcija/prava-i-ogranicenja-koristenja-testova)).

Sažetak

David Wechsler razvija ljestvice inteligencije za odrasle i djecu, s verbalnim i neverbalnim zadacima, i uvodi devijacijski kvocijent inteligencije. Ljestvice su i danas među najkorištenijim testovima, uz upozorenja o oslanjanju na indekse i kulturnoj ovisnosti.

Povezane lekcije

• [Testovi inteligencije](/lekcija/testovi-inteligencije)
• [Što je inteligencija?](/lekcija/sto-je-inteligencija)
• [Norme i usporedbe](/lekcija/norme-i-usporedbe)
• [Psihološka procjena i testiranje](/lekcija/psiholoska-procjena-i-testiranje)
• [Charles Spearman](/lekcija/charles-spearman)

Izvori i literatura

• Wechsler, D. (1944). *The Measurement of Adult Intelligence* (3. izd.). Williams & Wilkins.