Donald Winnicott

Zadnja provjera: listopad 2026.

Donald Woods Winnicott (1896.–1971.) spaja pedijatriju i psihoanalizu. Izrazi poput „dovoljno dobre majke”, „prijelaznog objekta” i „lažnog sebstva” proizlaze iz Winnicottova rada i koriste se i izvan psihoterapije. Ova lekcija opisuje glavne ideje i njihov utjecaj.

Širi kontekst daje lekcija [Teorije objektnih odnosa](/lekcija/teorije-objektnih-odnosa).

Život i rad

Winnicott četiri desetljeća radi u pedijatriji u londonskoj bolnici Paddington Green i istodobno se obrazuje i djeluje u psihoanalizi. Kroz rad pregledava tisuće majki i djece. U Britanskom psihoanalitičkom društvu pripada „neovisnoj” skupini, između pristaša Melanie Klein i Anne Freud. Tijekom Drugog svjetskog rata savjetuje službe koje skrbe o evakuiranoj djeci, a na BBC-ju govori roditeljima o svakodnevnom odgoju.

Ključne ideje

• **„Ne postoji takvo što kao dojenče.”** Dojenče se ne može razumjeti odvojeno od skrbi koju prima – uvijek je riječ o paru dijete i skrbnik.
• **Dovoljno dobra skrb.** Dijete ne treba savršenog roditelja, nego onoga koji se u početku prilagođava potrebama, a zatim postupno dopušta podnošljiva razočaranja koja potiču razvoj.
• **Okruženje koje drži** (engl. *holding environment*). Pouzdana, predvidljiva skrb omogućuje osjećaj sigurnosti; ideja se prenosi i na terapijski odnos.
• **Prijelazni objekti.** Medvjedić ili dekica pomažu djetetu u prijelazu od stapanja s roditeljem prema doživljaju odvojenosti (Winnicott, 1953).
• **Pravo i lažno sebstvo.** Kad se dijete mora previše prilagođavati očekivanjima okoline, razvija se prilagođena „fasada” koja skriva spontanost (Winnicott, 1960).
• **Igra.** Igra je prostor u kojem nastaju kreativnost i doživljaj vlastite stvarnosti.

Utjecaj i kritike

Winnicottove ideje utječu na psihoterapiju, socijalni rad, odgoj i razumijevanje kreativnosti, a ideja „dovoljno dobrog” roditeljstva oslobađa roditelje zahtjeva za savršenstvom (više u lekciji [Odnosi roditelja i djece](/lekcija/odnosi-roditelja-i-djece)). Kao i druge psihoanalitičke teorije, temelji se pretežno na kliničkim opažanjima, a ne na sustavnim istraživanjima. Neke ideje ipak su bliske kasnijim empirijskim nalazima o osjetljivosti skrbnika i privrženosti (više u lekciji [Teorija privrženosti](/lekcija/teorija-privrzenosti)).

Sažetak

Donald Winnicott spaja pedijatriju i psihoanalizu te uvodi pojmove dovoljno dobre skrbi, okruženja koje drži, prijelaznih objekata te pravog i lažnog sebstva. Ideje utječu na terapiju i razumijevanje roditeljstva, iako se pretežno temelje na kliničkim opažanjima.

Povezane lekcije

• [Teorije objektnih odnosa](/lekcija/teorije-objektnih-odnosa)
• [Melanie Klein](/lekcija/melanie-klein)
• [Teorija privrženosti](/lekcija/teorija-privrzenosti)
• [Odnosi roditelja i djece](/lekcija/odnosi-roditelja-i-djece)
• [Terapijski odnos i terapijski savez](/lekcija/terapijski-odnos)

Izvori i literatura

• Winnicott, D. W. (1953). Transitional objects and transitional phenomena—A study of the first not-me possession. *The International Journal of Psycho-Analysis*, 34, 89–97.
• Winnicott, D. W. (1960). Ego distortion in terms of true and false self. U: D. W. Winnicott, *The Maturational Processes and the Facilitating Environment: Studies in the Theory of Emotional Development*. London: Hogarth Press, 1965, str. 140–152.