James Bugental

Zadnja provjera: listopad 2026.

James Frederick Thomas Bugental (1915.–2008.) jedno je od ključnih imena **egzistencijalno-humanističke psihoterapije** i sudionik osnivanja humanističke psihologije kao pokreta. Bugentalov rad usmjeren je na ono što se događa između terapeuta i klijenta u sadašnjem trenutku. Ova lekcija opisuje glavne ideje.

Život i rad

Bugental doktorira na Sveučilištu Ohio State, radi na Sveučilištu Kalifornija u Los Angelesu, a zatim u privatnoj praksi i predaje na više kalifornijskih ustanova. Sudjeluje u osnivanju Udruge za humanističku psihologiju (1962.) i preuzima njezino prvo vodstvo. U članku „Treća sila u psihologiji” (1964.) sažima načela novog pokreta (Bugental, 1964). Kasnije objavljuje knjige *Potraga za autentičnošću* (1965.) i *Umijeće psihoterapije* (1987.).

Temeljne postavke humanističke psihologije

Bugental sažima pet postavki pokreta:

• čovjek je više od zbroja svojih dijelova;
• ljudsko postojanje odvija se u odnosu s drugima;
• ljudi su svjesni, i svjesni vlastite svijesti;
• ljudi biraju i odgovorni su za izbore;
• ljudi su usmjereni prema ciljevima, vrijednostima i smislu.

Ključne ideje

• **Prisutnost.** Najvažniji uvjet terapije je potpuna prisutnost klijenta i terapeuta u susretu – usmjerenost na ono što se doživljava sada, a ne samo na pričanje o događajima.
• **Subjektivnost.** Terapija treba raditi s unutarnjim iskustvom klijenta: željama, strahovima i smislom.
• **Otpor kao zaštita.** Otpor promjeni shvaća se kao način na koji osoba štiti svoj način postojanja, a ne kao prepreka koju treba slomiti.
• **Autentičnost.** Cilj je življenje u skladu s vlastitim izborima i prihvaćanje egzistencijalnih datosti poput konačnosti i neizvjesnosti.

Utjecaj i kritike

Bugentalov rad utječe na egzistencijalno-humanističku tradiciju u Sjedinjenim Američkim Državama i na obrazovanje terapeuta, osobito u naglasku na prisutnosti i terapijskom odnosu (više u lekciji [Terapijski odnos i terapijski savez](/lekcija/terapijski-odnos)). Kao i druge egzistencijalne pristupe, kritičari ga opisuju kao teško operacionaliziran i slabo empirijski istražen. Naglasak na terapeutovoj osobnoj umješnosti otežava standardizaciju i provjeru.

Terapeut kao osoba

Bugental naglašava da terapeut ne može pomoći klijentu da bude prisutan u vlastitom iskustvu ako i sam nije prisutan u susretu. Zato veliku pažnju posvećuje obrazovanju terapeuta: radu na vlastitim reakcijama, praćenju tona glasa, tempa razgovora i trenutaka kada se razgovor pretvara u „pričanje o” umjesto doživljavanja. U knjigama namijenjenim široj publici Bugental prikazuje terapijske procese kroz opise rada s klijentima, s promijenjenim podacima radi zaštite privatnosti. Takvi opisi ilustriraju pristup, ali nisu dokaz njegove djelotvornosti.

Sažetak

James Bugental sudjeluje u osnivanju humanističke psihologije, sažima njezine temeljne postavke i razvija egzistencijalno-humanističku terapiju usmjerenu na prisutnost, subjektivnost i autentičnost. Ideje su utjecajne u obrazovanju terapeuta, ali su slabo empirijski istražene.

Povezane lekcije

• [Egzistencijalna terapija](/lekcija/egzistencijalna-terapija)
• [Rollo May](/lekcija/rollo-may)
• [Carl Rogers](/lekcija/carl-rogers)
• [Terapijski odnos i terapijski savez](/lekcija/terapijski-odnos)
• [Glavni psihoterapijski pravci](/lekcija/glavni-psihoterapijski-pravci)

Izvori i literatura

• Bugental, J. F. T. (1964). The third force in psychology. *Journal of Humanistic Psychology*, 4(1), 19–26. [doi.org/10.1177/002216786400400102](https://doi.org/10.1177/002216786400400102)
• Bugental, J. F. T. (1987). *The Art of the Psychotherapist*. W. W. Norton & Company.