Melanie Klein

Zadnja provjera: listopad 2026.

Melanie Klein (1882.–1960.) jedno je od ključnih imena **teorije objektnih odnosa** i dječje psihoanalize. Rad Melanie Klein pomiče pažnju s nagona na odnose s drugima – i to već od prvih mjeseci života. Ova lekcija opisuje glavne ideje i njihovu ulogu u razvoju psihoanalize.

Širi kontekst daje lekcija [Teorije objektnih odnosa](/lekcija/teorije-objektnih-odnosa).

Život i rad

Melanie Klein potječe iz Beča, a s psihoanalizom se upoznaje u Budimpešti, kroz analizu kod Sándora Ferenczija. Rad nastavlja u Berlinu uz Karla Abrahama, a 1926. seli u London, gdje ostaje do kraja života. U Britanskom psihoanalitičkom društvu oko Melanie Klein nastaje utjecajna skupina, a 1940-ih vode se „kontroverzne rasprave” s pristašama Anne Freud (Schultz i Schultz, 2015).

Ključne ideje

• **Tehnika igre.** Igra djeteta tumači se slično kao slobodne asocijacije odrasle osobe, što omogućuje analizu vrlo male djece.
• **Unutarnji objekti.** Dijete stvara unutarnje predodžbe važnih osoba, ispunjene ljubavlju, strahom i agresijom, koje oblikuju kasnije odnose.
• **Paranoidno-shizoidna pozicija.** U najranijem razdoblju svijet se doživljava podijeljeno na „dobro” i „loše”; cijepanje i projekcija štite od tjeskobe (Klein, 1946).
• **Depresivna pozicija.** Postupno se ista osoba doživljava i kao dobra i kao loša, što donosi krivnju, tugu i želju za popravljanjem odnosa (Klein, 1935).
• **Projektivna identifikacija.** Neželjeni dijelovi sebe pripisuju se drugome i utječu na odnos s njim.

Utjecaj i kritike

Ideje Melanie Klein utječu na britansku psihoanalizu, na rad Donalda Winnicotta i Wilfreda Biona, a pojmovi cijepanja i projektivne identifikacije koriste se u radu s poremećajima ličnosti (više u lekciji [Suvremena psihodinamska terapija](/lekcija/suvremena-psihodinamska-terapija)). Pristup se ipak kritizira jer pripisuje vrlo složene fantazije dojenčadi, za što razvojna istraživanja ne nude izravne dokaze, a tvrdnje se teško mogu empirijski provjeriti. Suvremena istraživanja razvoja daju drukčiju sliku ranih sposobnosti (više u lekciji [Razvoj u dojenačkoj dobi](/lekcija/razvoj-u-dojenackoj-dobi)).

Sažetak

Melanie Klein razvija tehniku igre u dječjoj analizi i jedno je od ključnih imena teorije objektnih odnosa. Opisuje unutarnje objekte, paranoidno-shizoidnu i depresivnu poziciju te projektivnu identifikaciju. Pojmovi su klinički utjecajni, ali tvrdnje o složenim fantazijama dojenčadi teško je provjeriti.

Povezane lekcije

• [Teorije objektnih odnosa](/lekcija/teorije-objektnih-odnosa)
• [Anna Freud](/lekcija/anna-freud)
• [Donald Winnicott](/lekcija/donald-winnicott)
• [Psihoanaliza](/lekcija/psihoanaliza)
• [Suvremena psihodinamska terapija](/lekcija/suvremena-psihodinamska-terapija)

Izvori i literatura

• Klein, M. (1935). A contribution to the psychogenesis of manic-depressive states. *The International Journal of Psycho-Analysis*, 16, 145–174.
• Klein, M. (1946). Notes on some schizoid mechanisms. *The International Journal of Psycho-Analysis*, 27, 99–110.
• Schultz, D. P., & Schultz, S. E. (2015). *A History of Modern Psychology* (11th ed.). Cengage Learning.