Martin Seligman

Zadnja provjera: listopad 2026.

Martin Elias Peter Seligman (r. 1942.) povezuje dva vrlo različita područja: istraživanje **naučene bespomoćnosti**, koje je utjecalo na razumijevanje depresije, i **pozitivnu psihologiju**, koju pokreće krajem 1990-ih. Ova lekcija opisuje oba dijela Seligmanova rada i kasnije revizije.

Život i rad

Seligman doktorira na Sveučilištu Pennsylvania 1967. i ondje provodi veći dio karijere, a kasnije vodi i Centar za pozitivnu psihologiju. Godine 1998. vodi Američku psihološku udrugu i poziva psihologe da se uz liječenje poremećaja bave i onim što život čini vrijednim. S Mihalyjem Csikszentmihalyijem 2000. predstavlja pozitivnu psihologiju kao novo područje. Piše i popularne knjige, poput *Naučenog optimizma* (1990.) i *Procvata* (2011.).

Naučena bespomoćnost

U pokusima iz 1960-ih psi izloženi neizbježnim strujnim udarima kasnije ne pokušavaju pobjeći ni kad je bijeg moguć, za razliku od pasa koji su udare mogli prekinuti. Seligman i Steven Maier zaključuju da životinje uče da ishodi ne ovise o njihovu ponašanju (Seligman, 1975). Teorija se povezuje s depresijom, a kasnije preoblikuje u teoriju **stila objašnjavanja**: ljudi koji neuspjehe pripisuju stalnim, općim i unutarnjim uzrocima skloniji su bespomoćnosti i depresiji (više u lekciji [Naučena bespomoćnost](/lekcija/naucena-bespomocnost)).

Pola stoljeća kasnije Maier i Seligman, na temelju neuroznanstvenih istraživanja, preokreću izvorno tumačenje: pasivnost nakon neizbježnog stresa urođena je zadana reakcija, a ono što se uči jest **kontrola** – spoznaja da se nešto može učiniti (Maier i Seligman, 2016).

Pozitivna psihologija

• **Usmjerenost na dobrobit.** Psihologija treba proučavati i pozitivne emocije, snage karaktera, smisao i odnose, a ne samo poremećaje (Seligman i Csikszentmihalyi, 2000; više u lekciji [Pozitivna psihologija](/lekcija/pozitivna-psihologija)).
• **Model PERMA.** Dobrobit uključuje pozitivne emocije, angažiranost, odnose, smisao i postignuće.
• **Snage karaktera.** S Christopherom Petersonom razvija klasifikaciju 24 snage karaktera, zamišljenu kao protuteža priručnicima za dijagnozu poremećaja.

Utjecaj i kritike

Naučena bespomoćnost postaje jedan od utjecajnih modela depresije, a pozitivna psihologija brzo raste u istraživanjima, obrazovanju i organizacijama. Kritičari upozoravaju da su neke intervencije pozitivne psihologije u ranim istraživanjima precijenjene, da je pokret ponekad zanemarivao društvene uzroke nezadovoljstva te da je opsežni program psihološke otpornosti za američku vojsku uveden bez odgovarajuće prethodne provjere (više u lekciji [Pozitivno mišljenje i njegovi nedostaci](/lekcija/pozitivno-misljenje-i-njegovi-nedostaci)). Pokusi s psima danas se smatraju etički vrlo spornima.

Sažetak

Martin Seligman istražuje naučenu bespomoćnost i stil objašnjavanja te pokreće pozitivnu psihologiju, usmjerenu na dobrobit, snage i smisao. Teorija bespomoćnosti kasnije je preokrenuta – uči se kontrola, a ne bespomoćnost – a pozitivna psihologija kritizirana je zbog precjenjivanja nekih intervencija.

Povezane lekcije

• [Naučena bespomoćnost](/lekcija/naucena-bespomocnost)
• [Pozitivna psihologija](/lekcija/pozitivna-psihologija)
• [Mihaly Csikszentmihalyi](/lekcija/mihaly-csikszentmihalyi)
• [Pripisivanje uzroka ponašanju](/lekcija/pripisivanje-uzroka-ponasanju)
• [Depresija](/lekcija/depresija)

Izvori i literatura

• Maier, S. F., & Seligman, M. E. P. (2016). Learned helplessness at fifty: Insights from neuroscience. *Psychological Review, 123*(4), 349–367. https://doi.org/10.1037/rev0000033
• Seligman, M. E. P. (1975). *Helplessness: On Depression, Development, and Death*. W. H. Freeman.
• Seligman, M. E. P. i Csikszentmihalyi, M. (2000). Positive psychology: An introduction. *American Psychologist*, 55(1), 5–14. [doi.org/10.1037/0003-066X.55.1.5](https://doi.org/10.1037/0003-066X.55.1.5)