Charles Spearman

Zadnja provjera: listopad 2026.

Charles Edward Spearman (1863.–1945.) uvodi ideju **općeg faktora inteligencije**, *g*, i postavlja temelje **faktorske analize**, jedne od najvažnijih statističkih metoda u psihologiji. Spearmanovo ime nose i koeficijent korelacije ranga i formula za procjenu pouzdanosti testa. Ova lekcija opisuje glavne doprinose, a inteligenciju podrobnije obrađuje lekcija [Što je inteligencija?](/lekcija/sto-je-inteligencija).

Život i rad

Spearman petnaestak godina služi u britanskoj vojsci, a zatim, u kasnim tridesetima, studira psihologiju u Leipzigu kod Wilhelma Wundta, gdje doktorira. Od 1907. radi na University College London, gdje kasnije vodi katedru za psihologiju. Knjiga *Sposobnosti čovjeka* (1927.) sažima Spearmanovu teoriju inteligencije.

Ključni doprinosi

• **Opći faktor *g*.** Spearman primjećuje da su rezultati djece u različitim školskim predmetima i osjetilnim zadacima međusobno pozitivno povezani. Taj obrazac objašnjava jednim općim faktorom zajedničkim svim zadacima i specifičnim faktorima svojstvenim pojedinim zadacima – **dvofaktorskom teorijom** (Spearman, 1904).
• **Faktorska analiza.** Statistički postupak kojim se iz korelacija mnogih mjera izdvaja manji broj temeljnih faktora. Spearmanov rad postavlja njezine temelje, a metodu kasnije razvijaju Louis Thurstone i drugi (više u lekciji [Psihometrija](/lekcija/psihometrija)).
• **Korelacija ranga.** Spearmanov koeficijent mjeri povezanost između rangova, kada podaci nisu normalno raspoređeni (Spearman, 1904).
• **Ispravak za nepouzdanost.** Spearman pokazuje da pogreške mjerenja smanjuju korelacije i predlaže ispravak; formula Spearman-Brown predviđa kako se pouzdanost mijenja s duljinom testa (Spearman, 1910; više u lekciji [Pouzdanost testa](/lekcija/pouzdanost-testa)).

Utjecaj i kritike

Pozitivna povezanost kognitivnih zadataka jedan je od najbolje repliciranih nalaza u psihologiji, a suvremeni hijerarhijski modeli inteligencije zadržavaju opći faktor na vrhu (više u lekciji [Testovi inteligencije](/lekcija/testovi-inteligencije)). Spearmanovu dvofaktorsku teoriju ubrzo osporava Thurstone, a kasnije se pokazuje da između općeg i specifičnih faktora postoje i široke skupine sposobnosti. Rasprava o tome što *g* jest – jedan proces, skup povezanih procesa ili statistički sažetak – i dalje traje. Spearman pripada i britanskom eugeničkom društvu, a ideja o mjerljivoj općoj inteligenciji u to se vrijeme koristi i u eugeničkim argumentima.

Sažetak

Charles Spearman uvodi opći faktor inteligencije *g*, postavlja temelje faktorske analize te razvija koeficijent korelacije ranga i ispravak za nepouzdanost. Pozitivna povezanost kognitivnih zadataka dobro je potvrđena, a priroda općeg faktora ostaje otvoreno pitanje.

Povezane lekcije

• [Što je inteligencija?](/lekcija/sto-je-inteligencija)
• [Psihometrija](/lekcija/psihometrija)
• [Pouzdanost testa](/lekcija/pouzdanost-testa)
• [Louis Thurstone](/lekcija/louis-thurstone)
• [Testovi inteligencije](/lekcija/testovi-inteligencije)

Izvori i literatura

• Spearman, C. (1904). "General intelligence," objectively determined and measured. *The American Journal of Psychology*, 15(2), 201. [doi.org/10.2307/1412107](https://doi.org/10.2307/1412107)
• Spearman, C. (1904). The proof and measurement of association between two things. *The American Journal of Psychology*, 15(1), 72–101. [doi.org/10.2307/1412159](https://doi.org/10.2307/1412159)
• Spearman, C. (1910). Correlation calculated from faulty data. *British Journal of Psychology*, 3(3), 271–295. [doi.org/10.1111/j.2044-8295.1910.tb00206.x](https://doi.org/10.1111/j.2044-8295.1910.tb00206.x)