Antonio Damasio

Zadnja provjera: listopad 2026.

Antonio Damasio (r. 1944.) mijenja raspravu o odnosu razuma i emocija. Prema **hipotezi somatskog markera**, emocionalni signali iz tijela pomažu u donošenju odluka, a oštećenje područja koja te signale obrađuju može narušiti odlučivanje i kad su intelektualne sposobnosti očuvane. Ova lekcija opisuje Damasijev rad i kritike.

Život i rad

Damasio studira medicinu u Lisabonu, a zatim radi u Sjedinjenim Američkim Državama, najprije na Sveučilištu Iowa, a od 2005. na Sveučilištu Južne Kalifornije, gdje vodi Institut za mozak i stvaralaštvo. Mnoga istraživanja provodi s Hannom Damasio, uključujući rekonstrukciju ozljede Phineasa Gagea iz 19. stoljeća na temelju lubanje (Damasio i sur., 1994). Knjiga *Descartesova pogreška* (1994.) postaje vrlo čitana (Damasio, 1994).

Ključne ideje

Utjecaj i kritike

Damasijev rad utječe na neuroznanost odlučivanja, ekonomiju i filozofiju te pomaže napustiti oštru suprotnost razuma i emocija (više u lekciji [Mozak i donošenje odluka](/lekcija/mozak-i-donosenje-odluka)). Kritički pregled hipoteze upozorava da sudionici u zadatku kockanja često svjesno znaju više nego što se pretpostavljalo, da se zadatak može riješiti i drugim strategijama te da je uloga tjelesnih signala nedovoljno dokazana (Dunn i sur., 2006). Povijesni prikazi Phineasa Gagea također su s vremenom pojednostavljeni.

Sažetak

Antonio Damasio iznosi hipotezu somatskog markera, prema kojoj emocionalni signali iz tijela usmjeravaju odlučivanje, oslanjajući se na osobe s oštećenjem čeonog režnja i zadatak kockanja iz Iowe. Rad mijenja shvaćanje odnosa razuma i emocija, iako su dokazi za ulogu tjelesnih signala osporavani.

Povezane lekcije

Izvori i literatura