Klaus Grawe

Zadnja provjera: listopad 2026.

Klaus Grawe (1943.–2005.) jedno je od najutjecajnijih imena europskih istraživanja psihoterapije. Grawe sa suradnicima provodi jedan od najopsežnijih pregleda psihoterapijskih istraživanja svoga vremena i zalaže se za **opću psihoterapiju** – pristup utemeljen na mehanizmima promjene, a ne na pripadnosti školi. Ova lekcija opisuje Graweov rad.

Život i rad

Grawe studira psihologiju u Hamburgu i Freiburgu, a od 1979. do kraja života radi na Sveučilištu u Bernu u Švicarskoj, gdje vodi odjel za kliničku psihologiju i psihoterapiju. Knjiga *Psihoterapija u promjeni* (1994.), napisana s Ruth Donati i Friederike Bernauer, analizira gotovo 900 kontroliranih istraživanja i izaziva burne reakcije u njemačkom govornom području, jer pokazuje da neki tada vrlo rašireni pristupi imaju malo dokaza. Kasnije objavljuje knjige *Psihološka terapija* (Grawe, 2004) i *Neuropsihoterapija* (Grawe, 2007).

Ključne ideje

- **aktivacija resursa** – oslanjanje na snage, sposobnosti i motivaciju klijenta;

- **aktualizacija problema** – doživljavanje problema u terapiji, a ne samo razgovor o njemu;

- **ovladavanje** – pomoć u stjecanju vještina i iskustva uspješnog suočavanja;

- **razjašnjavanje** – razumijevanje značenja i motiva vlastitog doživljaja i ponašanja.

Utjecaj i kritike

Graweov rad utječe na integrativnu psihoterapiju i na zahtjev da se psihoterapija temelji na istraživanjima (više u lekciji [Integrativna psihoterapija](/lekcija/integrativna-psihoterapija)). Meta-analiza iz 1994. kritizirana je zbog metodoloških odluka i naglih zaključaka o pojedinim pristupima, osobito psihoanalizi. Kritičari upozoravaju i da su četiri mehanizma široka i teško ih je zasebno mjeriti te da je povezivanje s neuroznanošću dijelom spekulativno. Graweov rad uglavnom je objavljen na njemačkom, pa je u engleskom govornom području manje poznat.

Sažetak

Klaus Grawe analizira velik broj psihoterapijskih istraživanja i predlaže opću psihoterapiju utemeljenu na četiri mehanizma promjene – aktivaciji resursa, aktualizaciji problema, ovladavanju i razjašnjavanju – te teoriju dosljednosti i neuropsihoterapiju. Rad utječe na integrativne pristupe, uz kritike metodologije i širine pojmova.

Povezane lekcije

Izvori i literatura