Edward Tolman

Zadnja provjera: listopad 2026.

Edward Chace Tolman (1886.–1959.) radi unutar biheviorizma, ali uvodi ideje koje mu proturječe: životinje imaju ciljeve, oblikuju očekivanja i stvaraju **kognitivne mape** okoline. Tolmanovi pokusi sa štakorima u labirintima postaju jedan od temelja kognitivne psihologije. Ova lekcija opisuje Tolmanov rad.

Život i rad

Tolman studira elektrokemiju na MIT-u, a zatim psihologiju na Harvardu, gdje doktorira 1915. U Njemačkoj upoznaje gestalt-psihologiju, koja utječe na kasniji rad. Od 1918. radi na Sveučilištu Kalifornija u Berkeleyju. Knjiga *Svrhovito ponašanje kod životinja i ljudi* (1932.) iznosi pristup nazvan svrhoviti biheviorizam. Tijekom 1950. odbija potpisati obveznu izjavu o lojalnosti za sveučilišne djelatnike i predvodi pravnu borbu protiv nje, koja završava presudom u korist djelatnika (Schultz i Schultz, 2015).

Ključne ideje

• **Svrhovito ponašanje.** Ponašanje je usmjereno prema ciljevima i treba ga opisivati kao cjelinu, a ne kao niz mišićnih pokreta.
• **Posredujuće varijable.** Između podražaja i odgovora djeluju unutarnji procesi – očekivanja, namjere, predodžbe – koji se mogu operacionalno definirati i istraživati.
• **Latentno učenje.** Štakori koji istražuju labirint bez nagrade nauče put, ali to pokažu tek kad se uvede hrana, i tada brzo sustignu štakore koji su stalno nagrađivani. Učenje se dakle odvija bez potkrepljenja, a nagrada utječe na izvedbu.
• **Kognitivne mape.** Štakori ne pamte samo slijed skretanja, nego stvaraju predodžbu prostora: kad se uobičajeni put zatvori, biraju prečac u smjeru cilja (Tolman, 1948).

Utjecaj i kritike

Tolmanove ideje dugo su na margini biheviorizma, ali postaju važne s kognitivnom revolucijom. Pojam kognitivne mape kasnije se povezuje s otkrićem stanica mjesta u hipokampusu, za koje John O'Keefe 2014. dijeli Nobelovu nagradu (više u lekciji [Mozak i pamćenje](/lekcija/mozak-i-pamcenje)). Ideja o razlici između učenja i izvedbe važna je i za teoriju socijalnog učenja (više u lekciji [Učenje opažanjem](/lekcija/ucenje-opazanjem)).

Kritičari Tolmanova vremena prigovaraju da teorija ne objašnjava kako kognitivna mapa vodi do konkretnog ponašanja, pa štakor ostaje „izgubljen u mislima”. Rezultati pokusa s latentnim učenjem također ovise o uvjetima i nisu se uvijek replicirali.

Sažetak

Edward Tolman unutar biheviorizma uvodi svrhovito ponašanje, posredujuće varijable, latentno učenje i kognitivne mape. Ideje postaju temelj kognitivne psihologije i nalaze potvrdu u neuroznanosti prostornog pamćenja.

Povezane lekcije

• [Kognitivne teorije učenja](/lekcija/kognitivne-teorije-ucenja)
• [Clark Hull](/lekcija/clark-hull)
• [Mentalni modeli](/lekcija/mentalni-modeli)
• [Mozak i pamćenje](/lekcija/mozak-i-pamcenje)
• [Glavne škole psihologije](/lekcija/glavne-skole-psihologije)

Izvori i literatura

• Schultz, D. P., & Schultz, S. E. (2015). *A History of Modern Psychology* (11th ed.). Cengage Learning.
• Tolman, E. C. (1948). Cognitive maps in rats and men. *Psychological Review*, 55(4), 189–208. [doi.org/10.1037/h0061626](https://doi.org/10.1037/h0061626)