Hans Eysenck

Zadnja provjera: listopad 2026.

Hans Jürgen Eysenck (1916.–1997.) u svoje je vrijeme jedno od najcitiranijih – i najkontroverznijih – imena psihologije. Eysenckov **model ličnosti** s dimenzijama ekstraverzije, neuroticizma i psihoticizma te pokušaj njihova biološkog objašnjenja oblikuju psihologiju osobina. Istodobno, dio Eysenckova rada pokazao se znanstveno neodrživim. Ova lekcija opisuje oba dijela nasljeđa.

Život i rad

Eysenck odrasta u Berlinu i 1934., zbog nacizma, odlazi u Englesku. Doktorira na Sveučilištu u Londonu kod Cyrila Burta, a zatim gotovo cijelu karijeru radi na Institutu za psihijatriju u Londonu, gdje utemeljuje odsjek za psihologiju i program kliničke psihologije. Objavljuje desetke knjiga, uključujući popularna djela o psihologiji.

Ključne ideje

• **Tri dimenzije ličnosti.** Ekstraverzija – introverzija, neuroticizam – emocionalna stabilnost i psihoticizam (model PEN).
• **Biološko objašnjenje.** Introverti imaju višu početnu razinu kortikalne pobuđenosti, pa izbjegavaju dodatnu stimulaciju, a ekstraverti je traže; neuroticizam se povezuje s reaktivnošću limbičkog sustava (Eysenck, 1967; više u lekciji [Introverzija i ekstraverzija](/lekcija/introverzija-i-ekstraverzija)).
• **Kritika psihoterapije.** U radu iz 1952. Eysenck tvrdi da nema dokaza da je psihoterapija djelotvornija od spontanog oporavka (Eysenck, 1952).
• **Bihevioralna terapija.** Eysenck zagovara terapiju utemeljenu na teoriji učenja i potiče njezin razvoj u Velikoj Britaniji.

Utjecaj i kritike

Dimenzije ekstraverzije i neuroticizma ugrađene su u model velikih pet (više u lekciji [Model velikih pet osobina ličnosti](/lekcija/model-velikih-pet-osobina-licnosti)). Kritika psihoterapije potaknula je kontrolirana istraživanja i kasnije meta-analize, koje pokazuju da je psihoterapija djelotvorna (više u lekciji [Učinkovitost psihoterapije](/lekcija/ucinkovitost-psihoterapije)). Biološka teorija pobuđenosti dobila je tek djelomičnu potporu, a psihoticizam se pokazao slabo definiranom dimenzijom.

Eysenckov rad izaziva i ozbiljne kontroverze: zagovaranje genetskih objašnjenja razlika u rezultatima testova inteligencije među skupinama, istraživanja povezanosti ličnosti, pušenja i raka financirana od duhanske industrije te radovi s Ronaldom Grossarth-Maticekom o ličnosti i smrtonosnim bolestima. Istraga Sveučilišta King's College London 2019. ocijenila je rezultate 26 takvih radova nepouzdanima, a niz radova je povučen (Pelosi, 2019).

Sažetak

Hans Eysenck razvija model ličnosti s ekstraverzijom, neuroticizmom i psihoticizmom te biološkim objašnjenjem, kritizira psihoterapiju i zagovara bihevioralnu terapiju. Dio ideja ugrađen je u suvremene modele, ali su pojedina istraživanja ocijenjena nepouzdanima i povučena.

Povezane lekcije

• [Introverzija i ekstraverzija](/lekcija/introverzija-i-ekstraverzija)
• [Model velikih pet osobina ličnosti](/lekcija/model-velikih-pet-osobina-licnosti)
• [Biološke osnove individualnih razlika](/lekcija/bioloske-osnove-individualnih-razlika)
• [Učinkovitost psihoterapije](/lekcija/ucinkovitost-psihoterapije)
• [Istraživačke prakse koje povećavaju rizik pogrešnih zaključaka](/lekcija/istrazivacke-prakse-koje-povecavaju-rizik-pogresnih-zakljucaka)

Izvori i literatura

• Eysenck, H. J. (1952). The effects of psychotherapy: An evaluation. *Journal of Consulting Psychology*, 16(5), 319–324. [doi.org/10.1037/h0063633](https://doi.org/10.1037/h0063633)
• Eysenck, H. J. (1967). *The Biological Basis of Personality*. Charles C Thomas.
• Pelosi, A. J. (2019). Personality and fatal diseases: Revisiting a scientific scandal. *Journal of Health Psychology*, 24(4), 421–439. [doi.org/10.1177/1359105318822045](https://doi.org/10.1177/1359105318822045)