Erik Erikson

Zadnja provjera: listopad 2026.

Erik Homburger Erikson (1902.–1994.) proširuje psihoanalitičko razumijevanje razvoja na cijeli životni vijek. Teorija **psihosocijalnog razvoja** opisuje osam faza, od dojenačke dobi do starosti, a izraz „kriza identiteta” potječe iz Eriksonova rada. Ova lekcija opisuje teoriju i njezin status danas.

Život i rad

Erikson odrasta u Njemačkoj, putuje i bavi se umjetnošću, a u Beču predaje u školi koju vode krugovi bliski Anni Freud, kod koje se obrazuje u psihoanalizi. Godine 1933. seli u Sjedinjene Američke Države, gdje radi na Harvardu, Yaleu i Berkeleyju te proučava djecu, rad s veteranima i odrastanje u zajednicama Siouxa i Yuroka. Knjiga *Djetinjstvo i društvo* (1950.) donosi model osam faza (Erikson, 1950).

Osam faza

Svaka faza ima središnju napetost čije razrješenje donosi određenu snagu:

1. **povjerenje i nepovjerenje** – dojenačka dob;

2. **autonomija i stid** – rano djetinjstvo;

3. **inicijativa i krivnja** – predškolska dob;

4. **marljivost i osjećaj manje vrijednosti** – školska dob;

5. **identitet i konfuzija uloga** – adolescencija;

6. **intimnost i izolacija** – rana odrasla dob;

7. **generativnost i stagnacija** – srednja odrasla dob;

8. **integritet i očaj** – starost.

Ključne ideje

Utjecaj i kritike

Eriksonova teorija jedna je od najpoznatijih razvojnih teorija i potaknula je empirijska istraživanja, osobito Marcijin model statusa identiteta (Marcia, 1966). Kritike upozoravaju da faze nisu strogo vezane uz dob, da se teme poput identiteta i intimnosti ponavljaju kroz život, da je model izvorno oblikovan prema zapadnim, pretežno muškim životnim putovima te da su mnogi pojmovi preširoki za preciznu provjeru (više u lekciji [Razvojna psihologija](/lekcija/razvojna-psihologija)).

Psihohistorija

Erikson primjenjuje svoju teoriju i na povijesne osobe. U knjizi *Mladi Luther* (1958.) analizira kako je kriza identiteta u mladosti pridonijela vjerskom preokretu Martina Luthera, a knjiga *Gandhijeva istina* (1969.) o počecima nenasilnog otpora dobiva Pulitzerovu nagradu. Takav pristup, nazvan psihohistorijom, povezuje osobni razvoj s povijesnim i kulturnim trenutkom. Kritičari upozoravaju da je psihološko tumačenje povijesnih osoba spekulativno, jer se temelji na dostupnim zapisima, a ne na izravnom razgovoru ili mjerenju, pa ga treba čitati kao interpretaciju, a ne kao dokaz.

Sažetak

Erik Erikson opisuje razvoj kroz osam psihosocijalnih faza tijekom cijelog života i naglašava ulogu društva i kulture. Pojmovi identiteta i generativnosti potaknuli su istraživanja, ali faze nisu strogo vezane uz dob ni univerzalne.

Povezane lekcije

Izvori i literatura