Brenda Milner

Zadnja provjera: listopad 2026.

Brenda Milner (r. 1918.) jedno je od utemeljiteljskih imena **neuropsihologije**. Dugogodišnje istraživanje osobe poznate kao **H. M.**, koja nakon kirurškog uklanjanja dijelova sljepoočnih režnjeva gubi sposobnost stvaranja novih trajnih sjećanja, pokazuje ključnu ulogu hipokampusa u pamćenju i postojanje više sustava pamćenja. Ova lekcija opisuje taj rad.

Život i rad

Brenda Milner studira eksperimentalnu psihologiju na Sveučilištu Cambridge, a 1944. seli u Kanadu. Doktorira na Sveučilištu McGill pod mentorstvom Donalda Hebba i radi na Montrealskom neurološkom institutu, gdje surađuje s neurokirurgom Wilderom Penfieldom i proučava bolesnike nakon operacija mozga zbog epilepsije. Ondje radi desetljećima i nakon devedesete godine.

Istraživanje H. M.

Godine 1953. neurokirurg William Scoville obostrano uklanja dijelove medijalnih sljepoočnih režnjeva, uključujući velik dio hipokampusa, kod mlade osobe s teškom epilepsijom, kasnije poznate kao H. M. (Henry Molaison). Epilepsija se ublažava, ali nastaje teška amnezija (Scoville i Milner, 1957):

• **nova sjećanja ne mogu se trajno pohraniti** – događaji i ljudi zaboravljaju se nakon nekoliko minuta;
• **kratkoročno pamćenje i inteligencija ostaju očuvani** – broj se može zadržati ako se ponavlja;
• **starija sjećanja uglavnom su očuvana**, osobito ona iz razdoblja znatno prije operacije;
• **proceduralno učenje ostaje očuvano** – u zadatku crtanja zvijezde gledajući u zrcalo izvedba se iz dana u dan poboljšava, iako se samog vježbanja nema sjećanja (više u lekciji [Proceduralno pamćenje](/lekcija/proceduralno-pamcenje)).

Ostali doprinosi

Milner istražuje i ulogu čeonih režnjeva u planiranju i fleksibilnosti, primjerice u zadacima razvrstavanja kartica, te razlike između lijevog i desnog sljepoočnog režnja u verbalnom i neverbalnom pamćenju.

Utjecaj i kritike

Istraživanje H. M. jedno je od najvažnijih u povijesti neuroznanosti: pokazuje da je pamćenje odvojivo od drugih kognitivnih sposobnosti, da hipokampus ima ključnu ulogu u stvaranju trajnih sjećanja i da postoje odvojeni sustavi pamćenja (više u lekciji [Mozak i pamćenje](/lekcija/mozak-i-pamcenje)). Kao i svaka studija slučaja, ograničeno je na jednu osobu, a kasnije analize mozga pokazuju da opseg oštećenja nije u potpunosti odgovarao izvornim opisima (više u lekciji [Studije slučaja (istraživanja)](/lekcija/studije-slucaja-istrazivanja)). Etička pitanja o operaciji i dugogodišnjem istraživanju osobe koja se nije mogla sjećati istraživanja također se raspravljaju.

Sažetak

Brenda Milner istraživanjem osobe poznate kao H. M. pokazuje ulogu hipokampusa u stvaranju trajnih sjećanja i postojanje odvojenih sustava pamćenja, uključujući očuvano proceduralno učenje. Rad je temelj neuropsihologije, uz ograničenja jedne studije slučaja.

Povezane lekcije

• [Mozak i pamćenje](/lekcija/mozak-i-pamcenje)
• [Proceduralno pamćenje](/lekcija/proceduralno-pamcenje)
• [Studije slučaja (istraživanja)](/lekcija/studije-slucaja-istrazivanja)
• [Kratkoročno i dugoročno pamćenje](/lekcija/kratkorocno-i-dugorocno-pamcenje)
• [Endel Tulving](/lekcija/endel-tulving)

Izvori i literatura

• Scoville, W. B. i Milner, B. (1957). Loss of recent memory after bilateral hippocampal lesions. *Journal of Neurology, Neurosurgery, and Psychiatry*, 20(1), 11–21. [doi.org/10.1136/jnnp.20.1.11](https://doi.org/10.1136/jnnp.20.1.11)
• Squire, L. R. (2009). The legacy of patient H.M. for neuroscience. *Neuron*, 61(1), 6–9. [doi.org/10.1016/j.neuron.2008.12.023](https://doi.org/10.1016/j.neuron.2008.12.023)