Henri Tajfel

Zadnja provjera: listopad 2026.

Henri Tajfel (1919.–1982.) pokazuje da je za pristranost prema vlastitoj skupini dovoljna i sasvim slučajna podjela ljudi u skupine. Na temelju tih nalaza Tajfel s Johnom Turnerom razvija **teoriju socijalnog identiteta**, jednu od najutjecajnijih teorija međugrupnih odnosa. Ova lekcija opisuje Tajfelov rad.

Život i rad

Tajfel odrasta u poljskoj židovskoj obitelji i studira kemiju u Francuskoj, ali zbog antisemitskih ograničenja u Poljskoj. Tijekom Drugog svjetskog rata služi u francuskoj vojsci i pada u njemačko zarobljeništvo, preživljavajući rat zahvaljujući prikrivanju poljskog židovskog podrijetla. Gotovo cijela obitelj strada u holokaustu. Nakon rata radi s izbjeglicama i djecom žrtava rata, a zatim studira psihologiju u Londonu. Od 1967. radi na Sveučilištu u Bristolu i pridonosi razvoju europske socijalne psihologije kao zasebne tradicije.

Paradigma minimalnih skupina

U pokusima iz ranih 1970-ih dječaci se dijele u skupine prema trivijalnom kriteriju – primjerice prema tome procjenjuju li više ili manje točaka na slici, ili navodno vole li više slike Klee ili Kandinskog. Ne poznaju se, ne surađuju i ne znaju tko je u kojoj skupini. Ipak, pri raspodjeli bodova drugim sudionicima češće daju više bodova članovima vlastite skupine, pa čak biraju veću **razliku** u korist vlastite skupine umjesto najvećeg zajedničkog dobitka (Tajfel i sur., 1971).

Teorija socijalnog identiteta

• **Socijalni identitet** je dio slike o sebi koji proizlazi iz pripadnosti skupinama (Tajfel, 1978).
• Ljudi teže pozitivnom identitetu, pa svoju skupinu uspoređuju s drugima na načine koji je čine boljom.
• Kad je položaj skupine nizak, ljudi mogu napustiti skupinu, promijeniti mjerila usporedbe ili se kolektivno boriti za promjenu, ovisno o tome doživljavaju li granice skupina propusnima i odnose pravednima i stabilnima (Tajfel i Turner, 1979; više u lekciji [Socijalni identitet](/lekcija/socijalni-identitet)).

Utjecaj i kritike

Teorija socijalnog identiteta utječe na istraživanja predrasuda, sukoba, vodstva, organizacija i zdravlja (više u lekcijama [Predrasude](/lekcija/predrasude) i [Grupni identitet i međugrupni odnosi](/lekcija/grupni-identitet-i-medjugrupni-odnosi)). Kritičari upozoravaju da se nalazi minimalnih skupina mogu dijelom objasniti očekivanjem uzajamnosti – sudionici očekuju da će i članovi vlastite skupine biti pristrani u njihovu korist – te da je pristranost u minimalnim uvjetima obično mala i odnosi se više na favoriziranje vlastite skupine nego na neprijateljstvo prema drugima.

Sažetak

Henri Tajfel paradigmom minimalnih skupina pokazuje da i slučajna podjela u skupine potiče pristranost prema vlastitoj skupini te s Johnom Turnerom razvija teoriju socijalnog identiteta. Teorija je iznimno utjecajna, iako je pristranost u minimalnim uvjetima mala i dijelom objašnjiva očekivanjem uzajamnosti.

Povezane lekcije

• [Socijalni identitet](/lekcija/socijalni-identitet)
• [Grupni identitet i međugrupni odnosi](/lekcija/grupni-identitet-i-medjugrupni-odnosi)
• [Predrasude](/lekcija/predrasude)
• [John Turner](/lekcija/john-turner)
• [Muzafer Sherif](/lekcija/muzafer-sherif)

Izvori i literatura

• Tajfel, H. (1978). Social categorization, social identity and social comparison. U: H. Tajfel (ur.), *Differentiation Between Social Groups: Studies in the Social Psychology of Intergroup Relations* (str. 61–76). Academic Press.
• Tajfel, H., Billig, M. G., Bundy, R. P., & Flament, C. (1971). Social categorization and intergroup behaviour. *European Journal of Social Psychology, 1*(2), 149–178. https://doi.org/10.1002/ejsp.2420010202
• Tajfel, H., & Turner, J. C. (1979). An integrative theory of intergroup conflict. U W. G. Austin & S. Worchel (ur.), *The Social Psychology of Intergroup Relations* (str. 33–47). Brooks/Cole.