Walter Cannon

Zadnja provjera: listopad 2026.

Walter Bradford Cannon (1871.–1945.) fiziološkim istraživanjima oblikuje razumijevanje stresa i emocija. Izrazi **„bori se ili bježi”** i **homeostaza** potječu iz Cannonova rada, a kritika James-Langeove teorije emocija jedna je od najpoznatijih rasprava u psihologiji emocija. Ova lekcija opisuje glavne doprinose.

Život i rad

Cannon studira i radi na Sveučilištu Harvard, gdje vodi katedru za fiziologiju. Tijekom studija medicine koristi tada novu rendgensku tehniku za praćenje probave kod životinja i primjećuje da se probava zaustavlja kad je životinja uznemirena. Tijekom Prvog svjetskog rata istražuje šok kod ranjenih vojnika. Knjige *Tjelesne promjene u boli, gladi, strahu i bijesu* (1915.) i *Mudrost tijela* (1932.) postaju klasična djela fiziologije.

Ključne ideje

Utjecaj i kritike

Pojmovi homeostaze i reakcije „bori se ili bježi” temelj su fiziologije i psihologije stresa, a kasnije ih razvija Hans Selye u modelu općeg adaptacijskog sindroma (više u lekciji [Što je stres?](/lekcija/sto-je-stres)). Uloga talamusa u Cannon-Bardovoj teoriji nije potvrđena: emocije uključuju mrežu područja poput amigdale, hipotalamusa i kore mozga. Suvremena istraživanja također pokazuju da tjelesni signali ipak sudjeluju u doživljaju emocija, pa su i Jamesove i Cannonove ideje djelomično točne. Danas se zna i da reakcije na stres uključuju i ukočenost te traženje podrške, a ne samo borbu ili bijeg.

Sažetak

Walter Cannon opisuje reakciju „bori se ili bježi” i homeostazu te s Philipom Bardom iznosi kritiku James-Langeove teorije emocija. Pojmovi su temeljni za psihologiju stresa, iako uloga talamusa nije potvrđena, a tjelesni signali ipak sudjeluju u doživljaju emocija.

Povezane lekcije

Izvori i literatura