Donald Broadbent

Zadnja provjera: listopad 2026.

Donald Eric Broadbent (1926.–1993.) jedno je od ključnih imena koja psihologiju pažnje grade na ideji obrade informacija. **Model filtra** iz knjige *Percepcija i komunikacija* (1958.) prvi je utjecajan model selektivne pažnje, a dijagrami toka informacija postaju standardni način prikaza kognitivnih procesa. Ova lekcija opisuje Broadbentov rad.

Život i rad

Broadbent služi u britanskom ratnom zrakoplovstvu, gdje se zanima za praktične probleme poput pogrešaka u radu s instrumentima. Studira psihologiju u Cambridgeu i radi u Jedinici za primijenjenu psihologiju (Applied Psychology Unit), koju od 1958. do 1974. vodi. Kasnije radi na Sveučilištu Oxford. Istražuje pažnju, buku, stres i pogreške u svakodnevnom funkcioniranju te sa suradnicima razvija upitnik kognitivnih propusta.

Model filtra

U pokusima **dihotičkog slušanja** sudionici preko slušalica istodobno čuju dvije različite poruke, po jednu u svako uho, i trebaju ponavljati samo jednu. O drugoj poruci mogu reći vrlo malo – primjećuju promjenu glasa, ali ne i sadržaj. Broadbent predlaže da informacije najprije ulaze u kratkotrajni spremnik, a zatim **filtar** propušta samo jedan kanal, odabran prema fizičkim obilježjima poput smjera ili visine glasa, u sustav ograničenog kapaciteta u kojem se obrađuje značenje (Broadbent, 1958).

Utjecaj i kritike

Broadbentov model potaknuo je opsežna istraživanja pažnje i ideju da je obrada ograničenog kapaciteta (više u lekciji [Selektivna pažnja](/lekcija/selektivna-paznja)). Ubrzo se pokazuje da je filtar prestrog: ljudi često primijete vlastito ime u zanemarenoj poruci, a značenje zanemarene poruke može utjecati na ponašanje. Anne Treisman zato predlaže model **slabljenja**, u kojem se zanemarena poruka ne blokira, nego prigušuje (Treisman, 1964), a drugi autori predlažu kasniju selekciju, nakon obrade značenja. Danas se smatra da mjesto selekcije ovisi o opterećenju i zadatku (više u lekciji [Pažnja](/lekcija/paznja)).

Broadbentov pristup, koji povezuje laboratorijske pokuse s praktičnim problemima poput rada kontrolora leta i vozača, ostaje primjer primijenjene kognitivne psihologije (više u lekciji [Ograničenja pažnje](/lekcija/ogranicenja-paznje)).

Buka, stres i svakodnevne pogreške

Broadbent istražuje kako buka, umor i stres utječu na izvedbu. Pokazuje da buka posebno pogađa zadatke koji zahtijevaju dugotrajnu budnost, primjerice praćenje rijetkih signala, i da se učinak razlikuje ovisno o zadatku i osobi. U knjizi *Odlučivanje i stres* (1971.) povezuje te nalaze s teorijom pažnje. Sa suradnicima razvija i Upitnik kognitivnih propusta (1982.), koji mjeri koliko često ljudi doživljavaju svakodnevne pogreške, poput zaboravljanja zašto su ušli u sobu. Taj rad pokazuje kako se laboratorijska teorija pažnje može primijeniti na sigurnost na radu i u prometu.

Sažetak

Donald Broadbent na temelju pokusa dihotičkog slušanja predlaže model filtra pažnje i uvodi prikaz kognitivnih procesa kao toka informacija. Model je ubrzo revidiran jer se zanemarene informacije djelomično obrađuju, ali je potaknuo istraživanja pažnje i primijenjenu kognitivnu psihologiju.

Povezane lekcije

Izvori i literatura