Lev Vygotsky

Zadnja provjera: listopad 2026.

Lev Semjonovič Vigotski (1896.–1934.) ime je uz koje se veže **sociokulturna teorija** razvoja, prema kojoj se mišljenje razvija kroz suradnju s drugima i uz pomoć kulturnih alata poput jezika. Pojam **zone sljedećeg razvoja** postao je jedan od najutjecajnijih pojmova u obrazovanju. Ova lekcija opisuje rad Vigotskog i njegov kasni, ali snažan utjecaj.

Život i rad

Vigotski odrasta u Gomelu u današnjoj Bjelorusiji, studira pravo, povijest i filozofiju u Moskvi i bavi se književnošću i kazalištem. Od 1924. radi na Institutu za psihologiju u Moskvi, s Aleksandrom Lurijom i Aleksejem Leontjevim, a bavi se i radom s djecom s teškoćama u razvoju. Umire od tuberkuloze u 37. godini. U staljinističkom razdoblju radovi su dugo zabranjeni, a na Zapadu postaju poznati tek prijevodima *Mišljenja i govora* (1962.) i zbirke *Um u društvu* (1978.) (Vygotsky, 1978).

Ključne ideje

Utjecaj i kritike

Ideje Vigotskog utječu na obrazovanje kroz suradničko učenje i postupnu potporu, nazvanu „skelom” (engl. *scaffolding*) u radu Davida Wooda, Jeromea Brunera i Gail Ross (Wood i sur., 1976), te na kulturnu psihologiju i istraživanja privatnog govora (više u lekciji [Socijalni razvoj](/lekcija/socijalni-razvoj)). Kritičari upozoravaju da su pojmovi poput zone sljedećeg razvoja nedovoljno precizni za mjerenje, da je teorija nedovršena zbog rane smrti te da se u popularnim prikazima često suprotstavlja Piagetu pojednostavljeno, iako se dva pristupa djelomično nadopunjuju.

Sažetak

Lev Vigotski razvija sociokulturnu teoriju prema kojoj se mišljenje razvija kroz društvenu interakciju i kulturne alate, posebno jezik. Zona sljedećeg razvoja i ideja postupne potpore snažno utječu na obrazovanje, iako su pojmovi nedovoljno precizni za mjerenje.

Povezane lekcije

Izvori i literatura