Eric Kandel

Zadnja provjera: listopad 2026.

Eric Richard Kandel (r. 1929.) pokazuje kako se učenje i pamćenje mogu objasniti promjenama na razini sinapsi i molekula. Istraživanja jednostavnog morskog puža **aplisije** otkrivaju da kratkoročno pamćenje uključuje promjene u postojećim sinapsama, a dugoročno sintezu novih proteina i rast novih veza. Za taj rad Kandel 2000. dijeli Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu. Ova lekcija opisuje glavne doprinose.

Život i rad

Kandel odrasta u Beču i 1939., nakon nacističke aneksije Austrije, s obitelji bježi u Sjedinjene Američke Države. Studira povijest i književnost na Harvardu, zanima se za psihoanalizu i upisuje medicinu, a zatim se okreće neuroznanosti. Nakon rada na hipokampusu zaključuje da je za razumijevanje staničnih temelja pamćenja potreban jednostavniji sustav i 1960-ih počinje istraživati aplisiju. Veći dio karijere radi na Sveučilištu Columbia. Sudjeluje u uređivanju udžbenika *Načela neuroznanosti*, jednog od najkorištenijih u području.

Zašto aplisija

Aplisija ima samo oko 20 000 živčanih stanica, od kojih su neke vrlo velike i prepoznatljive od jedne jedinke do druge. Refleks povlačenja škrge kad se dodirne sifon može se mijenjati jednostavnim oblicima učenja – **habituacijom**, **senzitizacijom** i klasičnim uvjetovanjem – pa se promjene mogu pratiti na točno određenim sinapsama.

Ključni nalazi

• **Učenje mijenja snagu sinapsi.** Habituacija smanjuje, a senzitizacija povećava otpuštanje neurotransmitera na sinapsama između osjetnih i motoričkih neurona (Kandel i Schwartz, 1982; više u lekciji [Sinapse](/lekcija/sinapse)).
• **Kratkoročno i dugoročno pamćenje.** Kratkoročno pamćenje uključuje privremene kemijske promjene u postojećim sinapsama, a dugoročno aktivaciju gena, sintezu novih proteina i rast novih sinaptičkih veza (Kandel, 2001).
• **Molekularni put.** Opisuje se uloga signalnih molekula poput cAMP-a i transkripcijskog čimbenika CREB u učvršćivanju pamćenja.
• **Od puža do sisavaca.** Kasnija istraživanja na miševima pokazuju da slični molekularni mehanizmi sudjeluju u pamćenju koje ovisi o hipokampusu (Kandel i sur., 2014; više u lekciji [Mozak i pamćenje](/lekcija/mozak-i-pamcenje)).

Utjecaj i kritike

Kandelov rad pokazuje da se psihološke pojave poput učenja mogu povezati sa staničnim i molekularnim mehanizmima i utječe na razumijevanje neuroplastičnosti (više u lekciji [Neuroplastičnost](/lekcija/neuroplasticnost)). Kandel zagovara i povezivanje psihijatrije i psihoanalize s biologijom. Kritičari upozoravaju da jednostavni oblici učenja kod aplisije ne obuhvaćaju složeno pamćenje kod ljudi, poput epizodičkog pamćenja, i da se razumijevanje sinapsi ne prevodi izravno u razumijevanje pamćenja kao doživljaja.

Sažetak

Eric Kandel na aplisiji pokazuje da učenje mijenja snagu sinapsi te da dugoročno pamćenje zahtijeva sintezu proteina i rast novih veza, za što 2000. dijeli Nobelovu nagradu. Rad povezuje psihologiju učenja s molekularnom biologijom, uz ograničenja u objašnjenju složenog ljudskog pamćenja.

Povezane lekcije

• [Sinapse](/lekcija/sinapse)
• [Mozak i pamćenje](/lekcija/mozak-i-pamcenje)
• [Neuroplastičnost](/lekcija/neuroplasticnost)
• [Mozak i učenje](/lekcija/mozak-i-ucenje)
• [Brenda Milner](/lekcija/brenda-milner)

Izvori i literatura

• Kandel, E. R. (2001). The molecular biology of memory storage: A dialogue between genes and synapses. *Science, 294*(5544), 1030–1038. https://doi.org/10.1126/science.1067020
• Kandel, E. R., Dudai, Y., & Mayford, M. R. (2014). The molecular and systems biology of memory. *Cell, 157*(1), 163–186. https://doi.org/10.1016/j.cell.2014.03.001
• Kandel, E. R., & Schwartz, J. H. (1982). Molecular biology of learning: Modulation of transmitter release. *Science, 218*(4571), 433–443. https://doi.org/10.1126/science.6289437