Irvin D. Yalom

Zadnja provjera: listopad 2026.

Irvin David Yalom (r. 1931.) jedno je od najutjecajnijih imena egzistencijalne i grupne psihoterapije. Yalomove knjige za stručnjake postale su standardni udžbenici, a romani i priče o terapiji približili su psihoterapiju širokoj publici. Ova lekcija opisuje glavne ideje.

Širi kontekst daje lekcija [Egzistencijalna terapija](/lekcija/egzistencijalna-terapija).

Život i rad

Yalom odrasta u Washingtonu u obitelji židovskih useljenika, studira medicinu i specijalizira psihijatriju. Veći dio karijere radi na Sveučilištu Stanford, gdje vodi terapijske grupe, uključujući grupe za osobe s neizlječivim bolestima. Udžbenik *Teorija i praksa grupne psihoterapije* (prvo izdanje 1970.) više je puta obnavljan (Yalom i Leszcz, 2020), a *Egzistencijalna psihoterapija* (1980.) postaje temeljno djelo područja (Yalom, 1980). Piše i romane, poput *Kad je Nietzsche plakao* (1992.), te zbirke priča iz terapijske prakse.

Četiri temeljne datosti

Prema Yalomu, mnoge psihičke teškoće proizlaze iz suočavanja s četiri temeljne datosti ljudskog postojanja:

Terapijski čimbenici u grupi

Yalom opisuje čimbenike koji grupnu terapiju čine djelotvornom, među ostalim univerzalnost (spoznaja da drugi imaju slične teškoće), ulijevanje nade, altruizam, međuljudsko učenje i kohezivnost grupe. Naglašava rad „ovdje i sada”: odnosi u grupi postaju prostor u kojem se obrasci odnošenja mogu primijetiti i mijenjati (Yalom i Leszcz, 2020).

Utjecaj i kritike

Yalomov opis terapijskih čimbenika potaknuo je istraživanja grupne terapije, a ideja da je odnos u terapiji glavni pokretač promjene u skladu je s nalazima o terapijskom odnosu (više u lekciji [Terapijski odnos i terapijski savez](/lekcija/terapijski-odnos)). Egzistencijalna psihoterapija ipak ima ograničenu empirijsku potporu kao zaseban pristup, a romani i priče, iako popularni, nisu dokaz djelotvornosti.

Sažetak

Irvin D. Yalom opisuje egzistencijalnu psihoterapiju kroz četiri temeljne datosti – smrt, slobodu, izolaciju i besmislenost – te terapijske čimbenike u grupnoj terapiji. Udžbenici su postali standardni, a romani su približili terapiju javnosti, iako je empirijska potpora egzistencijalnoj terapiji ograničena.

Povezane lekcije

Izvori i literatura