Roger Sperry
Zadnja provjera: listopad 2026.
Roger Wolcott Sperry (1913.–1994.) ime je uz koje se veže otkriće da dvije moždane hemisfere, kad se razdvoje, mogu funkcionirati gotovo kao dva odvojena sustava. Sperryjeva istraživanja **razdvojenog mozga** i **specijalizacije hemisfera** donose mu 1981. Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu, koju dijeli s Davidom Hubelom i Torstenom Wieselom. Ova lekcija opisuje Sperryjev rad i popularne mitove koji su iz njega nastali.
Život i rad
Sperry studira englesku književnost i psihologiju, a doktorira zoologiju na Sveučilištu u Chicagu. Radi na Harvardu i Sveučilištu u Chicagu, a od 1954. na Kalifornijskom tehnološkom institutu (Caltech). Rani pokusi na vodozemcima i ribama pokazuju da presječena i zakrenuta vidna vlakna ponovno rastu prema „svojim” izvornim ciljevima, pa životinje nakon rotacije oka trajno vide svijet obrnuto. Na temelju toga Sperry predlaže **hipotezu kemijskog afiniteta**: živčana vlakna pronalaze ciljeve prema kemijskim oznakama (Sperry, 1963).
Istraživanja razdvojenog mozga
Na životinjama Sperry i suradnici pokazuju da nakon presijecanja žuljevitog tijela svaka hemisfera može zasebno učiti. Od 1960-ih, s Michaelom Gazzanigom i neurokirurgom Josephom Bogenom, istražuju ljude kojima je žuljevito tijelo presječeno zbog teške epilepsije. Pokazuju da lijeva hemisfera u većine ljudi upravlja govorom, a desna je uspješnija u nekim prostornim i vizualnim zadacima. Svaka hemisfera može imati vlastitu percepciju i pamćenje, što otvara pitanja o jedinstvu svijesti (više u lekciji [Mozak i svijest](/lekcija/mozak-i-svijest)).
Utjecaj i kritike
Sperryjev rad utječe na neuroznanost, neuropsihologiju i filozofiju uma, a hipoteza kemijskog afiniteta potvrđena je otkrićem molekula koje usmjeravaju rast živčanih vlakana (više u lekciji [Razvoj mozga](/lekcija/razvoj-mozga)). Sperry kasnije zastupa ideju da je svijest pojava koja proizlazi iz moždane aktivnosti, ali može povratno utjecati na nju (više u lekciji [Mentalna uzročnost](/lekcija/mentalna-uzrocnost)).
Nalazi su potaknuli popularan mit o „lijevomozgovnim” logičnim i „desnomozgovnim” kreativnim ljudima. Istraživanje na više od tisuću ljudi nije pronašlo dokaze da ljudi općenito više koriste jednu hemisferu (Nielsen i sur., 2013). Specijalizacija hemisfera stvarna je, ali odnosi se na pojedine funkcije, a ne na tipove ljudi (više u lekciji [Psihološki mitovi i zablude](/lekcija/psiholoski-mitovi-i-zablude)).
Sažetak
Roger Sperry predlaže hipotezu kemijskog afiniteta i s Michaelom Gazzanigom istražuje razdvojeni mozak, pokazujući specijalizaciju hemisfera, za što 1981. dijeli Nobelovu nagradu. Popularni mit o „lijevomozgovnim” i „desnomozgovnim” ljudima nema potporu u istraživanjima.
Povezane lekcije
- [Michael Gazzaniga](/lekcija/michael-gazzaniga)
- [Funkcije mozga](/lekcija/funkcije-mozga)
- [Mozak i svijest](/lekcija/mozak-i-svijest)
- [Psihološki mitovi i zablude](/lekcija/psiholoski-mitovi-i-zablude)
- [Građa mozga](/lekcija/gradja-mozga)
Izvori i literatura
- Nielsen, J. A., Zielinski, B. A., Ferguson, M. A., Lainhart, J. E. i Anderson, J. S. (2013). An evaluation of the left-brain vs. right-brain hypothesis with resting state functional connectivity magnetic resonance imaging. *PLoS ONE*, 8(8), e71275. [doi.org/10.1371/journal.pone.0071275](https://doi.org/10.1371/journal.pone.0071275)
- Sperry, R. W. (1963). Chemoaffinity in the orderly growth of nerve fiber patterns and connections. *Proceedings of the National Academy of Sciences*, 50(4), 703–710. [doi.org/10.1073/pnas.50.4.703](https://doi.org/10.1073/pnas.50.4.703)