Francis Galton

Zadnja provjera: listopad 2026.

Sir Francis Galton (1822.–1911.) jedno je od ključnih imena u proučavanju individualnih razlika i u razvoju statističkih metoda koje psihologija i danas koristi. Istodobno Galton uvodi **eugeniku**, ideju o „poboljšanju” ljudske vrste selektivnim razmnožavanjem, koja je kasnije poslužila za opravdanje prisilnih sterilizacija i diskriminacije. Ova lekcija opisuje oba dijela Galtonova nasljeđa.

Život i rad

Galton, u rodu s Charlesom Darwinom, studira medicinu i matematiku, putuje Afrikom i bavi se meteorologijom, zemljopisom i identifikacijom otisaka prstiju. Pod utjecajem Darwinove teorije počinje proučavati nasljeđivanje ljudskih sposobnosti. U knjizi *Hereditary Genius* (1869.) analizira obiteljske veze istaknutih ljudi. Na Međunarodnoj zdravstvenoj izložbi u Londonu 1884. otvara antropometrijski laboratorij u kojem tisuće posjetitelja mjeri vrijeme reakcije, oštrinu vida i snagu stiska (Schultz i Schultz, 2015).

Doprinosi metodologiji

Eugenika i njezine posljedice

Galton 1883. uvodi pojam eugenike. Eugenički pokreti početkom 20. stoljeća utječu na zakone o prisilnoj sterilizaciji u više zemalja, na ograničavanje useljavanja i na nacističku rasnu politiku. Galtonovi zaključci o nasljeđivanju sposobnosti također zanemaruju golemu ulogu obrazovanja, bogatstva i društvenog položaja istaknutih obitelji. Danas se eugenika smatra znanstveno pogrešnom i etički neprihvatljivom, a University College London 2020. uklanja Galtonovo ime s prostorija i katedri.

Utjecaj i kritike

Galtonovi testovi jednostavnih osjetilnih i motoričkih sposobnosti nisu se pokazali dobrim pokazateljima inteligencije. Ipak, ideja da se individualne razlike mogu mjeriti i statistički analizirati postaje temelj diferencijalne psihologije i psihometrije (više u lekciji [Psihometrija](/lekcija/psihometrija)).

Sažetak

Francis Galton uvodi korelaciju i regresiju, upitnike i proučavanje blizanaca te potiče mjerenje individualnih razlika. Istodobno utemeljuje eugeniku, koja je imala teške društvene posljedice i danas se smatra znanstveno pogrešnom i etički neprihvatljivom. Galtonovo nasljeđe pokazuje kako se metodološki doprinosi i štetne ideje mogu isprepletati.

Povezane lekcije

Izvori i literatura