Carl Rogers

Zadnja provjera: listopad 2026.

Carl Ransom Rogers (1902.–1987.) jedno je od ključnih imena humanističke psihologije i ime uz koje se veže **terapija usmjerena na osobu**. Rogersova ideja da empatija, prihvaćanje i iskrenost terapeuta pokreću promjenu oblikovala je gotovo sve oblike savjetovanja i psihoterapije. Ova lekcija opisuje Rogersov rad, a pristup podrobnije obrađuje lekcija [Terapija usmjerena na osobu](/lekcija/terapija-usmjerena-na-osobu).

Život i rad

Rogers odrasta u strogoj religioznoj obitelji, isprva studira poljoprivredu i teologiju, a zatim kliničku i pedagošku psihologiju na Teachers Collegeu Sveučilišta Columbia. Dvanaest godina radi s djecom u Rochesteru, a zatim na sveučilištima Ohio State, Chicago i Wisconsin. U Chicagu vodi savjetovališni centar u kojem se terapijski razgovori prvi put sustavno snimaju i istražuju. Godine 1947. vodi Američku psihološku udrugu. Od 1960-ih radi u Kaliforniji, s grupama susreta i u radu na sukobima i mirovnim inicijativama (Rogers, 1961).

Ključne ideje

• **Težnja prema ostvarenju.** Svaka osoba ima urođenu težnju prema rastu i razvoju svojih mogućnosti.
• **Uvjeti vrijednosti.** Kad dijete osjeća da je prihvaćeno samo ako ispunjava očekivanja, počinje potiskivati iskustva koja se ne uklapaju u sliku o sebi; razlika između slike o sebi i iskustva izvor je tjeskobe (više u lekciji [Slika o sebi](/lekcija/slika-o-sebi)).
• **Uvjeti terapijske promjene.** Terapeutova **empatija**, **bezuvjetno pozitivno prihvaćanje** i **kongruentnost** (iskrenost) smatraju se nužnima i dovoljnima za promjenu (Rogers, 1957).
• **Nedirektivnost.** Klijent je stručnjak za vlastito iskustvo; terapeut ne tumači i ne savjetuje, nego prati i reflektira.
• **Istraživanje terapije.** Rogers zagovara snimanje i mjerenje terapijskih procesa, što je u to doba novost.

Utjecaj i kritike

Rogersove ideje utječu na savjetovanje, socijalni rad, obrazovanje i medicinu, a istraživanja potvrđuju da su empatija, prihvaćanje i iskrenost povezani s boljim ishodima terapije (više u lekciji [Terapijski odnos i terapijski savez](/lekcija/terapijski-odnos)). Tvrdnja da su ti uvjeti i **dovoljni** ipak nije potvrđena: mnogi klijenti imaju koristi i od specifičnih tehnika. Kritičari upozoravaju i da je pojam težnje prema ostvarenju teško provjerljiv te da je slika čovjeka pretjerano optimistična (više u lekciji [Zajednički čimbenici psihoterapije](/lekcija/zajednicki-cimbenici-psihoterapije)).

Sažetak

Carl Rogers razvija terapiju usmjerenu na osobu, u kojoj terapeutova empatija, bezuvjetno pozitivno prihvaćanje i iskrenost pokreću promjenu, te uvodi sustavno istraživanje terapijskog procesa. Ideje su široko utjecajne i dijelom potvrđene, ali uvjeti nisu dovoljni za sve klijente.

Povezane lekcije

• [Terapija usmjerena na osobu](/lekcija/terapija-usmjerena-na-osobu)
• [Terapijski odnos i terapijski savez](/lekcija/terapijski-odnos)
• [Zajednički čimbenici psihoterapije](/lekcija/zajednicki-cimbenici-psihoterapije)
• [Abraham Maslow](/lekcija/abraham-maslow)
• [Aktivno slušanje](/lekcija/aktivno-slusanje)

Izvori i literatura

• Rogers, C. R. (1951). *Client-Centered Therapy: Its Current Practice, Implications, and Theory*. Boston: Houghton Mifflin.
• Rogers, C. R. (1957). *The Necessary and Sufficient Conditions of Therapeutic Personality Change*. Journal of Consulting Psychology, 21(2), 95–103. https://doi.org/10.1037/h0045357
• Rogers, C. R. (1961). *On Becoming a Person: A Therapist's View of Psychotherapy*. Houghton Mifflin.