Stanley Schachter

Zadnja provjera: listopad 2026.

Stanley Schachter (1922.–1997.) ime je uz koje se veže **dvofaktorska teorija emocija**, prema kojoj emocija nastaje kad se tjelesna pobuđenost protumači na temelju situacije. Schachterov rad obuhvaća i potrebu za društvom u strahu, pretilost i pušenje. Ova lekcija opisuje glavne doprinose i probleme s replikacijom.

Život i rad

Schachter doktorira na Sveučilištu Michigan kod Leona Festingera, s kojim surađuje i na istraživanju skupine koja očekuje kraj svijeta. Radi na Sveučilištu Minnesota, a od 1961. na Sveučilištu Columbia, gdje provodi ostatak karijere. Među Schachterovim doktorandima su i Richard Nisbett i Lee Ross, kasnije utjecajna imena socijalne psihologije.

Ključni doprinosi

• **Strah i potreba za društvom.** Sudionici koji očekuju bolne šokove radije čekaju s drugima nego sami – ali samo s ljudima u istoj situaciji. Schachter to tumači potrebom za usporedbom vlastitih osjećaja s tuđima (Schachter, 1959; više u lekciji [Društvena usporedba](/lekcija/drustvena-usporedba)).
• **Dvofaktorska teorija emocija.** Emocija ovisi o dva čimbenika: tjelesnoj pobuđenosti i kognitivnom tumačenju njezina uzroka. U pokusu s Jeromeom Singerom sudionici dobivaju injekciju adrenalina, uz informaciju o učincima ili bez nje, a zatim čekaju s osobom koja se ponaša euforično ili ljutito. Neinformirani sudionici navodno više preuzimaju raspoloženje te osobe (Schachter i Singer, 1962; više u lekciji [Teorije emocija](/lekcija/teorije-emocija)).
• **Pretilost i vanjski znakovi.** Schachter predlaže da su ljudi s pretilošću osjetljiviji na vanjske znakove hrane, poput vremena na satu ili izgleda hrane, nego na unutarnje znakove gladi.
• **Pušenje.** Schachter istražuje ovisnost o nikotinu i povezanost pušenja s razinom nikotina u krvi.

Utjecaj i kritike

Dvofaktorska teorija potaknula je istraživanja pogrešnog pripisivanja pobuđenosti, primjerice poznati pokus na visećem mostu, i utjecala na teorije procjene i konstrukcije emocija (više u lekciji [Kako nastaju emocije?](/lekcija/kako-nastaju-emocije)). Izvorni pokus, međutim, ima metodološke slabosti: rezultati za ljutnju i euforiju nisu bili dosljedni, a mjerenja su bila gruba. Pokušaji repliciranja nisu potvrdili da se neobjašnjena pobuđenost lako pretvara u bilo koju emociju; neobjašnjena pobuđenost češće se doživljava negativno (Maslach, 1979). Hipoteza o vanjskim znakovima kod pretilosti također nije dobila dosljednu potporu.

Sažetak

Stanley Schachter pokazuje da strah povećava potrebu za društvom ljudi u istoj situaciji i razvija dvofaktorsku teoriju emocija, prema kojoj emocija nastaje tumačenjem tjelesne pobuđenosti. Teorija je bila utjecajna, ali izvorni pokus ima slabosti i nije pouzdano repliciran.

Povezane lekcije

• [Teorije emocija](/lekcija/teorije-emocija)
• [Kako nastaju emocije?](/lekcija/kako-nastaju-emocije)
• [Društvena usporedba](/lekcija/drustvena-usporedba)
• [Leon Festinger](/lekcija/leon-festinger)
• [Lisa Feldman Barrett](/lekcija/lisa-feldman-barrett)

Izvori i literatura

• Maslach, C. (1979). Negative emotional biasing of unexplained arousal. *Journal of Personality and Social Psychology*, 37(6), 953–969. [doi.org/10.1037/0022-3514.37.6.953](https://doi.org/10.1037/0022-3514.37.6.953)
• Schachter, S. (1959). *The psychology of affiliation*. Stanford University Press.
• Schachter, S., & Singer, J. E. (1962). Cognitive, social, and physiological determinants of emotional state. *Psychological Review, 69*(5), 379–399. https://doi.org/10.1037/h0046234