Leon Festinger

Zadnja provjera: listopad 2026.

Leon Festinger (1919.–1989.) autorski stoji iza dviju od najutjecajnijih teorija socijalne psihologije: **teorije društvene usporedbe** i **teorije kognitivne disonance**. Festingerovi pokusi pokazuju da ljudi ponekad mijenjaju stavove kako bi opravdali vlastito ponašanje. Ova lekcija opisuje Festingerov rad.

Život i rad

Festinger odrasta u New Yorku, a doktorira na Sveučilištu Iowa kod Kurta Lewina. S Lewinom prelazi u Istraživački centar za grupnu dinamiku na MIT-u, a zatim radi na Sveučilištu Michigan, Sveučilištu Minnesota, Stanfordu i New School for Social Research u New Yorku. Kasnije se okreće istraživanju vidne percepcije, a zatim arheologiji i povijesti tehnologije.

Teorija društvene usporedbe

Ljudi žele točno procijeniti vlastita mišljenja i sposobnosti. Kad nema objektivnih mjerila, uspoređuju se s drugima, osobito s onima koji su im slični (Festinger, 1954; više u lekciji [Društvena usporedba](/lekcija/drustvena-usporedba)).

Teorija kognitivne disonance

Kad osoba istodobno drži dvije nespojive spoznaje – primjerice „pušim” i „pušenje šteti zdravlju” – doživljava neugodnu napetost, **disonancu**, koju nastoji smanjiti: mijenjanjem ponašanja, mijenjanjem uvjerenja ili dodavanjem opravdanja (Festinger, 1957; više u lekciji [Kognitivna disonanca](/lekcija/kognitivna-disonanca)).

• **Pokus s dosadnim zadatkom.** Sudionici obavljaju vrlo dosadan zadatak, a zatim drugoj osobi govore da je zadatak zanimljiv, za 1 ili 20 dolara. Kasnije oni koji su dobili samo jedan dolar ocjenjuju zadatak zanimljivijim: mala nagrada nije dovoljno opravdanje za laž, pa se stav prilagođava ponašanju (Festinger i Carlsmith, 1959).
• **Kad proročanstvo ne uspije.** Festinger s Henryjem Rieckenom i Stanleyjem Schachterom prati skupinu koja očekuje kraj svijeta na određeni datum. Kad se proročanstvo ne ostvari, dio članova još snažnije širi uvjerenje.

Utjecaj i kritike

Teorija disonance potaknula je stotine istraživanja o opravdavanju odluka, ulaganju napora i promjeni stavova te utječe na marketing, zdravstvene kampanje i terapiju (Harmon-Jones i Harmon-Jones, 2007). Kritičari nude alternativna objašnjenja, primjerice teoriju samopercepcije Daryla Bema, prema kojoj ljudi zaključuju o vlastitim stavovima promatrajući svoje ponašanje, bez napetosti. Izvorni pokusi imaju male uzorke, a neki noviji pokušaji repliciranja klasičnih paradigmi disonance daju slabije rezultate od izvornih.

Sažetak

Leon Festinger razvija teoriju društvene usporedbe i teoriju kognitivne disonance, prema kojoj nespojive spoznaje stvaraju napetost koju ljudi smanjuju i mijenjanjem stavova. Teorije su iznimno utjecajne, iako postoje alternativna objašnjenja i pitanja o replikaciji klasičnih pokusa.

Povezane lekcije

• [Kognitivna disonanca](/lekcija/kognitivna-disonanca)
• [Društvena usporedba](/lekcija/drustvena-usporedba)
• [Kurt Lewin](/lekcija/kurt-lewin)
• [Elliot Aronson](/lekcija/elliot-aronson)
• [Daryl Bem](/lekcija/daryl-bem)

Izvori i literatura

• Festinger, L. (1954). A theory of social comparison processes. *Human Relations, 7*(2), 117–140. https://doi.org/10.1177/001872675400700202
• Festinger, L. (1957). *A Theory of Cognitive Dissonance*. Stanford University Press.
• Festinger, L. i Carlsmith, J. M. (1959). Cognitive consequences of forced compliance. *The Journal of Abnormal and Social Psychology, 58*(2), 203–210. https://doi.org/10.1037/h0041593
• Harmon-Jones, E. i Harmon-Jones, C. (2007). Cognitive dissonance theory after 50 years of development. *Zeitschrift für Sozialpsychologie, 38*(1), 7–16. https://doi.org/10.1024/0044-3514.38.1.7