Karen Horney

Zadnja provjera: listopad 2026.

Karen Horney (1885.–1952.) jedno je od ključnih imena neofrojdovskog smjera, koji u objašnjenju ličnosti naglašava društvene i kulturne utjecaje više nego biološke nagone. Rad Karen Horney rano kritizira Freudove poglede na žensku psihologiju i nudi utjecajnu teoriju neuroze. Ova lekcija opisuje glavne ideje.

Život i rad

Karen Horney studira medicinu u Njemačkoj, a obrazuje se u psihoanalizi u Berlinu, gdje i predaje na Berlinskom psihoanalitičkom institutu. Godine 1932. seli u Sjedinjene Američke Države i radi u Chicagu, a zatim u New Yorku. Zbog neslaganja s klasičnom psihoanalizom 1941. osniva Udrugu za unapređenje psihoanalize i Američki institut za psihoanalizu (Schultz i Schultz, 2015).

Ključne ideje

• **Kritika „zavisti zbog penisa”.** Horney tvrdi da je Freudova slika ženske psihologije oblikovana muškom perspektivom i da osjećaji manje vrijednosti kod žena više proizlaze iz društvenog položaja nego iz anatomije (Horney, 1926).
• **Temeljna tjeskoba.** Osjećaj da je dijete samo i bespomoćno u svijetu koji se doživljava kao neprijateljski, nastao u odnosima bez topline i sigurnosti.
• **Tri smjera odnošenja.** Kretanje **prema** ljudima (traženje ljubavi i odobravanja), **protiv** ljudi (traženje moći) i **od** ljudi (povlačenje i neovisnost). U zdravom funkcioniranju sva tri su fleksibilna, a u neurozi jedan prevladava kruto.
• **Stvarno i idealizirano sebstvo.** Neuroza uključuje težnju prema nedostižnoj idealiziranoj slici sebe i „tiraniju trebanja” – stroge unutarnje zahtjeve kako bi osoba trebala biti.

Utjecaj i kritike

Karen Horney smatra se jednim od pionirskih glasova feminističke kritike u psihoanalizi, a ideje o idealiziranom sebstvu i krutim unutarnjim zahtjevima bliske su kasnijim kognitivnim idejama o „trebanjima” i perfekcionizmu (više u lekcijama [REBT](/lekcija/rebt) i [Perfekcionizam](/lekcija/perfekcionizam)). Kao i druge psihoanalitičke teorije, temelji se na kliničkim opažanjima i nije sustavno empirijski provjerena.

Kultura i samoanaliza

U knjizi *Neurotična ličnost našeg vremena* (1937.) Horney tvrdi da neuroze odražavaju napetosti kulture u kojoj ljudi žive – primjerice istodobni zahtjev za natjecanjem i uspjehom te za skromnošću i bliskošću. Time se udaljava od ideje da su sukobi prije svega biološki i univerzalni. U knjizi *Samoanaliza* (1942.) Horney zastupa tada neobičnu ideju da ljudi, uz određene uvjete, mogu i sami djelomično raditi na razumijevanju vlastitih obrazaca, iako to ne zamjenjuje terapiju kod ozbiljnih teškoća. Obje ideje utječu na kasnije kulturno osjetljive i samopomoćne pristupe.

Sažetak

Karen Horney kritizira Freudovu sliku ženske psihologije i naglašava društvene uzroke osjećaja manje vrijednosti. Opisuje temeljnu tjeskobu, tri smjera odnošenja prema drugima te sukob stvarnog i idealiziranog sebstva. Ideje su utjecale na kasnije pristupe, iako nisu sustavno empirijski provjerene.

Povezane lekcije

• [Teorije osobnosti](/lekcija/teorije-osobnosti)
• [Kritike psihoanalize](/lekcija/kritike-psihoanalize)
• [Sigmund Freud](/lekcija/sigmund-freud)
• [Perfekcionizam](/lekcija/perfekcionizam)
• [Psihoanaliza](/lekcija/psihoanaliza)

Izvori i literatura

• Horney, K. (1926). The Flight from Womanhood: The Masculinity-Complex in Women, as Viewed by Men and by Women. *The International Journal of Psychoanalysis, 7*, 324–339.
• Horney, K. (1950). *Neurosis and Human Growth: The Struggle Toward Self-Realization*. W. W. Norton & Company.
• Schultz, D. P., & Schultz, S. E. (2015). *A History of Modern Psychology* (11th ed.). Cengage Learning.