Jerome Bruner

Zadnja provjera: listopad 2026.

Jerome Seymour Bruner (1915.–2016.) sudjeluje u nekoliko velikih promjena u psihologiji: od „novog pogleda” na percepciju i kognitivne revolucije do reforme obrazovanja i kulturne psihologije. Brunerov rad povezuje kognitivnu, razvojnu i obrazovnu psihologiju. Ova lekcija opisuje glavne doprinose.

Život i rad

Bruner doktorira na Harvardu 1941., a tijekom Drugog svjetskog rata istražuje propagandu i javno mnijenje. S Georgeom Millerom 1960. osniva Centar za kognitivne studije na Harvardu, jedno od središta kognitivne revolucije. Od 1972. radi u Oxfordu, a kasnije u New Yorku, na Sveučilištu New York i u pravnoj školi istog sveučilišta, gdje se bavi psihologijom prava. Sudjeluje i u osmišljavanju američkog programa predškolske podrške Head Start.

Ključne ideje

Utjecaj i kritike

Brunerove ideje utječu na reformu kurikula, rani odgoj i obrazovanje te kulturnu psihologiju (više u lekciji [Metode učinkovitog učenja](/lekcija/metode-ucinkovitog-ucenja)). Učenje otkrivanjem, koje Bruner zagovara, kasnije je kritizirano jer potpuno samostalno otkrivanje bez vođenja daje slabije rezultate od vođenog poučavanja, osobito kod početnika. Pojedini rani nalazi „novog pogleda”, primjerice da siromašnija djeca precjenjuju veličinu kovanica, metodološki su upitni i nisu se dosljedno replicirali.

Sažetak

Jerome Bruner pridonosi kognitivnoj revoluciji, „novom pogledu” na percepciju, ideji spiralnog kurikula, opisu postupne potpore u učenju i proučavanju narativnog mišljenja. Utjecaj na obrazovanje je velik, uz kritike učenja otkrivanjem bez vođenja.

Povezane lekcije

Izvori i literatura