Urie Bronfenbrenner

Zadnja provjera: listopad 2026.

Urie Bronfenbrenner (1917.–2005.) mijenja način na koji se razmišlja o razvoju: dijete se ne može razumjeti izvan mreže okruženja u kojima živi. **Ekološka teorija sustava** opisuje te okoline kao slojeve, od obitelji do kulture i povijesnog razdoblja. Ova lekcija opisuje Bronfenbrennerov rad.

Život i rad

Bronfenbrenner potječe iz Moskve i sa šest godina seli s obitelji u Sjedinjene Američke Države. Doktorira na Sveučilištu Michigan 1942., a veći dio karijere radi na Sveučilištu Cornell. Sudjeluje u osnivanju programa Head Start (1965.), namijenjenog predškolskoj djeci iz siromašnih obitelji. U knjizi *Ekologija ljudskog razvoja* (1979.) iznosi ekološku teoriju (Bronfenbrenner, 1979), a kasnije je razvija u bioekološki model (Bronfenbrenner i Morris, 2006).

Slojevi okoline

• **Mikrosustav** – neposredna okolina u kojoj dijete izravno sudjeluje: obitelj, vrtić, škola, vršnjaci.
• **Mezosustav** – veze među mikrosustavima, primjerice suradnja roditelja i škole.
• **Egzosustav** – okoline u kojima dijete ne sudjeluje, ali koje na njega utječu, poput radnog mjesta roditelja ili lokalnih službi.
• **Makrosustav** – kultura, vrijednosti, zakoni i ekonomske prilike.
• **Kronosustav** – promjene tijekom vremena, i u životu pojedinca i u povijesnom razdoblju.

Bioekološki model

U kasnijoj inačici Bronfenbrenner naglašava **proksimalne procese** – redovite, sve složenije interakcije djeteta s ljudima, predmetima i simbolima u neposrednoj okolini – kao glavni pokretač razvoja. Učinak tih procesa ovisi o osobinama djeteta, okolini i vremenu (model proces–osoba–kontekst–vrijeme) (Bronfenbrenner i Morris, 2006).

Utjecaj i kritike

Teorija utječe na razvojnu psihologiju, socijalni rad, obrazovne i javne politike te na nacrte istraživanja koja razvoj prate u stvarnim okolinama (više u lekciji [Obiteljski utjecaji](/lekcija/obiteljski-utjecaji)). Bronfenbrenner kritizira i laboratorijsku razvojnu psihologiju, opisujući je kao proučavanje „neobičnog ponašanja djece u neobičnim situacijama s nepoznatim odraslima”. Kritičari upozoravaju da je model vrlo širok i teško ga je provjeriti kao cjelinu, pa se često koristi više kao okvir za razmišljanje nego kao teorija s preciznim predviđanjima. Mnoga istraživanja također koriste samo raniju, statičniju inačicu modela.

Sažetak

Urie Bronfenbrenner opisuje razvoj kroz slojeve okoline – mikrosustav, mezosustav, egzosustav, makrosustav i kronosustav – a kasnije naglašava proksimalne procese u bioekološkom modelu. Teorija je vrlo utjecajna u istraživanjima i politikama, ali je preširoka za preciznu provjeru.

Povezane lekcije

• [Razvojna psihologija](/lekcija/razvojna-psihologija)
• [Obiteljski utjecaji](/lekcija/obiteljski-utjecaji)
• [Vršnjački utjecaji](/lekcija/vrsnjacki-utjecaji)
• [Uloga okoline u oblikovanju ponašanja](/lekcija/uloga-okoline-u-oblikovanju-ponasanja)
• [Lev Vygotsky](/lekcija/lev-vygotsky)

Izvori i literatura

• Bronfenbrenner, U. (1979). *The ecology of human development: Experiments by nature and design*. Harvard University Press.
• Bronfenbrenner, U. i Morris, P. A. (2006). The bioecological model of human development. U W. Damon i R. M. Lerner (ur.), *Handbook of child psychology: Vol. 1. Theoretical models of human development* (6. izd., str. 793–828). Wiley. [doi.org/10.1002/9780470147658.chpsy0114](https://doi.org/10.1002/9780470147658.chpsy0114)