Edward Thorndike

Zadnja provjera: listopad 2026.

Edward Lee Thorndike (1874.–1949.) prvi sustavno eksperimentalno proučava učenje kod životinja i formulira **zakon učinka** – načelo da se ponašanje koje vodi zadovoljavajućim posljedicama češće ponavlja. Thorndikeov rad prethodi Skinnerovu operantnom uvjetovanju i postavlja temelje pedagoške psihologije. Ova lekcija opisuje Thorndikeove pokuse i ideje.

Život i rad

Thorndike studira kod Williama Jamesa na Harvardu i doktorira na Sveučilištu Columbia 1898. radom o inteligenciji životinja. Veći dio karijere radi na Teachers Collegeu Sveučilišta Columbia, gdje se bavi učenjem u školi, mjerenjem sposobnosti i pisanjem udžbenika. Objavljuje i rječnike za školsku djecu, temeljene na učestalosti riječi (Schultz i Schultz, 2015).

Pokusi s kutijama-zagonetkama

Gladna mačka zatvori se u kutiju koja se otvara povlačenjem petlje ili pritiskom poluge, a hrana je izvan kutije. Isprva se mačka nasumično kreće, a odgovarajući pokret izvodi slučajno. U ponovljenim pokušajima vrijeme do otvaranja postupno se skraćuje. Thorndike zaključuje da se rješenje ne pronalazi naglim uvidom, nego postupnim jačanjem veze između situacije i uspješnog odgovora (Thorndike, 1911).

Ključne ideje

• **Zakon učinka.** Odgovori praćeni zadovoljavajućim posljedicama jačaju vezu sa situacijom, a odgovori praćeni neugodnim posljedicama slabe je. Thorndike kasnije zaključuje da je učinak nagrade jači od učinka kazne (više u lekciji [Potkrepljenje i kazna](/lekcija/potkrepljenje-i-kazna)).
• **Zakon vježbe.** Ponavljanje jača veze, iako kasnije zaključuje da ponavljanje bez posljedica malo pomaže.
• **Prijenos učenja.** S Robertom Woodworthom pokazuje da vježbanje jednog zadatka malo poboljšava druge zadatke, osim ako dijele zajedničke elemente – suprotno tada raširenoj ideji da latinski ili geometrija „vježbaju um” (Thorndike i Woodworth, 1901; više u lekciji [Može li se mozak trenirati poput mišića?](/lekcija/moze-li-se-mozak-trenirati-poput-misica)).

Utjecaj i kritike

Zakon učinka postaje temelj operantnog uvjetovanja (više u lekciji [Operantno uvjetovanje](/lekcija/operantno-uvjetovanje)), a nalazi o prijenosu učenja i danas su važni za obrazovanje. Gestalt-psiholozi, primjerice Wolfgang Köhler, prigovaraju da kutije-zagonetke ne dopuštaju uvid jer životinja ne vidi kako mehanizam radi. Thorndikeovo zalaganje za mjerenje sposobnosti povezano je i s tada raširenim eugeničkim idejama, koje danas smatramo pogrešnima.

Sažetak

Edward Thorndike pokusima s kutijama-zagonetkama pokazuje postupno učenje kroz posljedice i formulira zakon učinka, temelj kasnijeg operantnog uvjetovanja. Nalazi o ograničenom prijenosu učenja ostaju važni za obrazovanje, a kritike upozoravaju da pokusi zanemaruju mogućnost uvida.

Povezane lekcije

• [Operantno uvjetovanje](/lekcija/operantno-uvjetovanje)
• [Potkrepljenje i kazna](/lekcija/potkrepljenje-i-kazna)
• [B. F. Skinner](/lekcija/b-f-skinner)
• [Kognitivne teorije učenja](/lekcija/kognitivne-teorije-ucenja)
• [Kako učimo?](/lekcija/kako-ucimo)

Izvori i literatura

• Schultz, D. P., & Schultz, S. E. (2015). *A History of Modern Psychology* (11th ed.). Cengage Learning.
• Thorndike, E. L. (1911). *Animal Intelligence: Experimental Studies*. Macmillan.
• Thorndike, E. L. i Woodworth, R. S. (1901). The influence of improvement in one mental function upon the efficiency of other functions. *Psychological Review*, 8(3), 247–261. [doi.org/10.1037/h0074898](https://doi.org/10.1037/h0074898)