John B. Watson

Zadnja provjera: listopad 2026.

John Broadus Watson (1878.–1958.) ime je uz koje se veže **biheviorizam** – pristup prema kojem psihologija treba proučavati vidljivo ponašanje, a ne svijest. Watsonov članak iz 1913. smatra se programskim tekstom biheviorizma. Ova lekcija opisuje Watsonov rad, tvrdnje i ograničenja.

Život i rad

Watson doktorira na Sveučilištu u Chicagu istraživanjem učenja kod štakora, a od 1908. radi na Sveučilištu Johns Hopkins. Godine 1913. objavljuje „Psihologija iz perspektive biheviorista”, a 1915. vodi Američku psihološku udrugu. S Rosalie Rayner 1920. objavljuje pokus s „malim Albertom” (više u lekciji [Watsonov eksperiment s malim Albertom: povijest i etička ograničenja](/lekcija/watsonov-eksperiment-s-malim-albertom-povijest-i-eticka-ogranicenja)). Iste godine napušta sveučilište i prelazi u oglašivačku industriju, gdje primjenjuje psihološka načela u marketingu. Piše i popularne knjige, uključujući priručnik o odgoju djece (1928.) (Schultz i Schultz, 2015).

Ključne ideje

• **Psihologija kao znanost o ponašanju.** Cilj psihologije je predviđanje i kontrola ponašanja, a samoopažanje nije znanstvena metoda (Watson, 1913).
• **Okolina ispred nasljeđa.** Ponašanje se oblikuje učenjem. Poznata je Watsonova tvrdnja da se od bilo kojeg zdravog djeteta, uz odgovarajuće okruženje, može „napraviti” liječnik, odvjetnik ili prosjak – tvrdnja bez ikakvih dokaza.
• **Emocije se uče.** Strahovi i druge emocionalne reakcije mogu nastati klasičnim uvjetovanjem.
• **Strog odgoj.** U savjetima roditeljima zagovara malo nježnosti i strogi raspored, kako bi djeca postala samostalna.

Utjecaj i kritike

Biheviorizam pod Watsonovim utjecajem desetljećima prevladava američkom psihologijom i donosi naglasak na objektivno mjerenje i pokus (više u lekciji [Glavne škole psihologije](/lekcija/glavne-skole-psihologije)). Ideja o naučenim strahovima utječe na razvoj bihevioralne terapije (više u lekciji [Izlaganje](/lekcija/izlaganje)).

Kritike su brojne. Isključivanje mentalnih procesa pokazalo se preuskim, što kasnije potiče kognitivnu revoluciju. Tvrdnje o gotovo neograničenoj moći okoline nisu potvrđene, jer genetski čimbenici imaju stvaran udio u individualnim razlikama (više u lekciji [Genetika i ponašanje](/lekcija/genetika-i-ponasanje)). Pokus s malim Albertom metodološki je slab i etički neprihvatljiv, a savjeti o hladnom odgoju suprotni su kasnijim nalazima o važnosti topline i privrženosti (više u lekciji [Teorija privrženosti](/lekcija/teorija-privrzenosti)).

Sažetak

John B. Watson utemeljuje biheviorizam, koji psihologiju definira kao znanost o vidljivom ponašanju i naglašava ulogu okoline i učenja. Pristup donosi strogu metodologiju i potiče bihevioralnu terapiju, ali je preuzak, precjenjuje moć okoline, a pokus s malim Albertom i savjeti o odgoju danas su neprihvatljivi.

Povezane lekcije

• [Glavne škole psihologije](/lekcija/glavne-skole-psihologije)
• [Watsonov eksperiment s malim Albertom: povijest i etička ograničenja](/lekcija/watsonov-eksperiment-s-malim-albertom-povijest-i-eticka-ogranicenja)
• [Klasično uvjetovanje](/lekcija/klasicno-uvjetovanje)
• [Ivan Pavlov](/lekcija/ivan-pavlov)
• [B. F. Skinner](/lekcija/b-f-skinner)

Izvori i literatura

• Schultz, D. P., & Schultz, S. E. (2015). *A History of Modern Psychology* (11th ed.). Cengage Learning.
• Watson, J. B. (1913). Psychology as the behaviorist views it. *Psychological Review*, 20(2), 158–177. https://doi.org/10.1037/h0074428