Daryl Bem

Zadnja provjera: listopad 2026.

Ime Daryla J. Bema (r. 1938.) veže se uz dva vrlo različita doprinosa. **Teorija samopercepcije** nudi alternativu teoriji kognitivne disonance, a rad iz 2011. u kojem se tvrdi da ljudi mogu „osjetiti budućnost” postaje jedan od glavnih poticaja **krizi replikacije** u psihologiji. Ova lekcija opisuje oba doprinosa i što iz njih možemo naučiti.

Život i rad

Bem studira fiziku, a zatim doktorira socijalnu psihologiju na Sveučilištu Michigan. Radi na Sveučilištu Carnegie Mellon, Stanfordu i Harvardu, a od 1978. na Sveučilištu Cornell. Bavi se i scenskom magijom i desetljećima se zanima za parapsihologiju.

Teorija samopercepcije

Prema Bemu, ljudi o vlastitim stavovima i osjećajima često zaključuju na isti način kao što zaključuju o drugima – promatrajući vlastito ponašanje i okolnosti u kojima se događa. Osoba koja za malu nagradu zagovara neki stav može zaključiti da ga stvarno zastupa, jer mala nagrada nije dovoljan vanjski razlog (Bem, 1967). Teorija tako objašnjava nalaze pokusa disonance bez pretpostavke o neugodnoj napetosti (više u lekciji [Kognitivna disonanca](/lekcija/kognitivna-disonanca)). Kasnija istraživanja pokazuju da obje teorije imaju svoje područje: samopercepcija bolje objašnjava promjene slabih, nejasnih stavova, a disonanca promjene stavova važnih osobi.

„Osjećanje budućnosti”

U radu objavljenom 2011. u uglednom časopisu Bem opisuje devet pokusa u kojima se čini da sudionici predviđaju nasumične buduće događaje, primjerice iza kojeg će se zastora pojaviti slika (Bem, 2011). Rezultati su statistički značajni, a postupci naizgled standardni. Ubrzo se pokazuje:

• **neuspjele replikacije** – pokušaji ponavljanja ne pronalaze učinak (Ritchie i sur., 2012);
• **problemi analize** – ponovna analiza upozorava na fleksibilne analitičke odluke i pokazuje da bayesovska analiza ne podupire zaključke (Wagenmakers i sur., 2011; više u lekciji [Bayesov pristup statističkom zaključivanju](/lekcija/bayesov-pristup-statistickom-zakljucivanju));
• **pitanje metoda** – ako uobičajene metode mogu dati „dokaz” za nešto tako nevjerojatno, iste metode mogu dati lažne nalaze i u drugim područjima.

Utjecaj i kritike

Teorija samopercepcije postaje dio temeljnog znanja socijalne psihologije (više u lekciji [Slika o sebi](/lekcija/slika-o-sebi)). Rad o „osjećanju budućnosti” postaje poučan slučaj: zajedno s drugim događajima te godine potiče raspravu o fleksibilnim analizama, predregistraciji i replikaciji, koja mijenja istraživačku praksu (više u lekcijama [Istraživačke prakse koje povećavaju rizik pogrešnih zaključaka](/lekcija/istrazivacke-prakse-koje-povecavaju-rizik-pogresnih-zakljucaka) i [Reproducibilnost i transparentnost znanosti](/lekcija/reproducibilnost-i-transparentnost-znanosti)).

Sažetak

Daryl Bem razvija teoriju samopercepcije, prema kojoj ljudi o vlastitim stavovima zaključuju iz svojeg ponašanja, a rad o „osjećanju budućnosti” iz 2011., koji se nije replicirao, postaje jedan od poticaja krizi replikacije i promjenama istraživačke prakse.

Povezane lekcije

• [Kognitivna disonanca](/lekcija/kognitivna-disonanca)
• [Leon Festinger](/lekcija/leon-festinger)
• [Replikacija istraživanja](/lekcija/replikacija-istrazivanja)
• [Istraživačke prakse koje povećavaju rizik pogrešnih zaključaka](/lekcija/istrazivacke-prakse-koje-povecavaju-rizik-pogresnih-zakljucaka)
• [Brian Nosek](/lekcija/brian-nosek)

Izvori i literatura

• Bem, D. J. (1967). Self-perception: An alternative interpretation of cognitive dissonance phenomena. *Psychological Review*, 74(3), 183–200. [doi.org/10.1037/h0024835](https://doi.org/10.1037/h0024835)
• Bem, D. J. (2011). Feeling the future: Experimental evidence for anomalous retroactive influences on cognition and affect. *Journal of Personality and Social Psychology*, 100(3), 407–425. [doi.org/10.1037/a0021524](https://doi.org/10.1037/a0021524)
• Ritchie, S. J., Wiseman, R. i French, C. C. (2012). Failing the future: Three unsuccessful attempts to replicate Bem's „retroactive facilitation of recall” effect. *PLOS ONE*, 7(3), e33423. [doi.org/10.1371/journal.pone.0033423](https://doi.org/10.1371/journal.pone.0033423)
• Wagenmakers, E.-J., Wetzels, R., Borsboom, D. i van der Maas, H. L. J. (2011). Why psychologists must change the way they analyze their data: The case of psi. *Journal of Personality and Social Psychology*, 100(3), 426–432. [doi.org/10.1037/a0022790](https://doi.org/10.1037/a0022790)