Michael Gazzaniga

Zadnja provjera: listopad 2026.

Michael Saunders Gazzaniga (r. 1939.) jedno je od ključnih imena istraživanja **razdvojenog mozga** – osoba kojima je kirurški presječen žuljevito tijelo, glavna veza između moždanih hemisfera. Iz tih istraživanja proizlazi ideja o lijevoj hemisferi kao **„tumaču”** koji stvara objašnjenja ponašanja. Gazzaniga sudjeluje i u utemeljenju kognitivne neuroznanosti kao područja. Ova lekcija opisuje glavne doprinose.

Život i rad

Gazzaniga doktorira na Kalifornijskom tehnološkom institutu (Caltech) 1964. u laboratoriju Rogera Sperryja, gdje počinje istraživati osobe nakon kirurškog presijecanja žuljevitog tijela zbog teške epilepsije. Radi na nekoliko američkih sveučilišta, a zatim na Sveučilištu Kalifornija u Santa Barbari, gdje osniva centar za proučavanje uma. S Georgeom Millerom krajem 1970-ih koristi izraz „kognitivna neuroznanost”, osniva časopis i institut posvećen tom području te suautorski piše jedan od najkorištenijih udžbenika (Gazzaniga i sur., 2019).

Istraživanja razdvojenog mozga

Kad je žuljevito tijelo presječeno, informacija prikazana samo u jednom vidnom polju stiže samo u suprotnu hemisferu. U većine ljudi govor ovisi pretežno o lijevoj hemisferi, pa osoba može izgovoriti naziv predmeta prikazanog desnom vidnom polju, ali ne i predmeta prikazanog lijevom – iako ga lijevom rukom može pronaći među drugim predmetima (Gazzaniga, 2005; više u lekciji [Funkcije mozga](/lekcija/funkcije-mozga)).

Lijeva hemisfera kao tumač

U poznatom primjeru lijevoj hemisferi prikazuje se kokošja noga, a desnoj snježni prizor. Osoba desnom rukom bira sliku kokoši, a lijevom lopatu. Upitana zašto, lijeva hemisfera, koja ne zna za snježni prizor, odmah izmišlja objašnjenje: lopata je potrebna za čišćenje kokošinjca. Gazzaniga zaključuje da lijeva hemisfera stalno stvara priču koja ponašanju daje smisao, i kad nema pristup stvarnim uzrocima (više u lekciji [Nesvjesni procesi](/lekcija/nesvjesni-procesi)).

Utjecaj i kritike

Istraživanja razdvojenog mozga pokazuju specijalizaciju hemisfera i postavljaju pitanja o jedinstvu svijesti (više u lekciji [Mozak i svijest](/lekcija/mozak-i-svijest)). Ideja tumača povezuje se s istraživanjima konfabulacije i naknadnog opravdavanja odluka. Kritičari upozoravaju da je broj ispitanih osoba malen, da se razlikuju opsegom operacije i životnom poviješću te da se nalazi ne smiju poopćiti na ljude s netaknutim mozgom. Popularna podjela ljudi na „lijevomozgovne” i „desnomozgovne” nema potporu u istraživanjima (više u lekciji [Roger Sperry](/lekcija/roger-sperry)).

Sažetak

Michael Gazzaniga istražuje osobe s razdvojenim mozgom, pokazuje specijalizaciju hemisfera i opisuje lijevu hemisferu kao tumača koji stvara objašnjenja ponašanja. Sudjeluje u utemeljenju kognitivne neuroznanosti, a nalazi se ne smiju poopćavati na popularne mitove o „lijevom” i „desnom” mozgu.

Povezane lekcije

Izvori i literatura