Richard Ryan

Zadnja provjera: listopad 2026.

Richard Michael Ryan (r. 1953.) zajedno s Edwardom Decijem razvija **teoriju samoodređenja**, jednu od najistraživanijih teorija motivacije. Ova lekcija usmjerena je na Ryanov doprinos – **temeljne psihološke potrebe**, **internalizaciju** motivacije i povezanost s dobrobiti – a rad o nagradama i unutarnjoj motivaciji opisuje lekcija [Edward Deci](/lekcija/edward-deci).

Život i rad

Ryan studira filozofiju, a doktorira kliničku psihologiju na Sveučilištu Rochester, gdje dugo radi i surađuje s Edwardom Decijem. Kasnije radi na Australskom katoličkom sveučilištu u Sydneyju. Bavi se i kliničkom praksom, što utječe na zanimanje za psihoterapiju i zdravstveno ponašanje (Ryan i Deci, 2017).

Ključne ideje

• **Tri temeljne potrebe.** Ljudi imaju univerzalne psihološke potrebe za **autonomijom** (doživljajem da djeluju u skladu sa sobom), **kompetentnošću** (doživljajem djelotvornosti) i **povezanošću** (doživljajem bliskosti s drugima). Zadovoljenje tih potreba podupire motivaciju, razvoj i dobrobit (Ryan i Deci, 2000; više u lekciji [Teorija samoodređenja](/lekcija/teorija-samoodredenja)).
• **Kontinuum motivacije.** Između nemotiviranosti i unutarnje motivacije nalaze se oblici vanjske motivacije koji se razlikuju po stupnju autonomije: vanjska regulacija (zbog nagrade ili kazne), introjicirana (zbog krivnje ili ponosa), identificirana (zbog osobne važnosti) i integrirana (u skladu s vrijednostima).
• **Internalizacija.** Ljudi postupno prihvaćaju vrijednosti i pravila okoline kao vlastite kad okolina podupire autonomiju, kompetentnost i povezanost (više u lekciji [Unutarnja i vanjska motivacija](/lekcija/unutarnja-i-vanjska-motivacija)).
• **Životni ciljevi.** Težnja prema unutarnjim ciljevima, poput odnosa i osobnog rasta, povezana je s većom dobrobiti od težnje prema vanjskim ciljevima, poput bogatstva i slave.
• **Eudaimonija.** Ryan povezuje teoriju s idejom dobrog života kao ostvarivanja vlastitih mogućnosti, a ne samo ugode.

Utjecaj i kritike

Teorija samoodređenja primjenjuje se u obrazovanju, radu, zdravstvu, sportu i psihoterapiji, a intervencije koje potiču podršku autonomiji pokazuju korisne učinke (više u lekciji [Autonomija na poslu](/lekcija/autonomija-na-poslu)). Kritičari upozoravaju da je pojam autonomije teško razlikovati od neovisnosti i da se u kolektivističkim kulturama može drukčije doživljavati, iako istraživanja pokazuju da je podrška autonomiji povezana s dobrobiti i u njima. Teorija je vrlo široka, a mnoga istraživanja korelacijska su i temelje se na samoprocjenama.

Sažetak

Richard Ryan s Edwardom Decijem razvija teoriju samoodređenja, s temeljnim potrebama za autonomijom, kompetentnošću i povezanošću te kontinuumom internalizacije vanjske motivacije. Teorija je široko primijenjena, uz upozorenja o širini pojmova i oslanjanju na samoprocjene.

Povezane lekcije

• [Teorija samoodređenja](/lekcija/teorija-samoodredenja)
• [Edward Deci](/lekcija/edward-deci)
• [Unutarnja i vanjska motivacija](/lekcija/unutarnja-i-vanjska-motivacija)
• [Autonomija i psihološka neovisnost](/lekcija/autonomija-i-psiholoska-neovisnost)
• [Psihološke potrebe na radnom mjestu](/lekcija/psiholoske-potrebe-na-radnom-mjestu)

Izvori i literatura

• Ryan, R. M., & Deci, E. L. (2000). Self-determination theory and the facilitation of intrinsic motivation, social development, and well-being. *American Psychologist, 55*(1), 68–78. https://doi.org/10.1037/0003-066X.55.1.68
• Ryan, R. M., & Deci, E. L. (2017). *Self-Determination Theory: Basic Psychological Needs in Motivation, Development, and Wellness*. Guilford Press.