Steven Hayes
Zadnja provjera: listopad 2026.
Steven Charles Hayes (r. 1948.) ime je uz koje se veže **terapija prihvaćanjem i posvećenošću** (engl. *Acceptance and Commitment Therapy*, ACT), jedna od terapija takozvanog trećeg vala kognitivno-bihevioralne terapije. Cilj ACT-a nije uklanjanje neugodnih misli i osjećaja, nego povećanje **psihološke fleksibilnosti** – sposobnosti da se djeluje u skladu s vrijednostima i kad su prisutne neugodne misli i osjećaji. Ova lekcija opisuje Hayesov rad, a terapiju podrobnije obrađuje lekcija [ACT](/lekcija/act).
Život i rad
Hayes doktorira kliničku psihologiju na Sveučilištu West Virginia i dugo radi na Sveučilištu Nevada u Renu. Polazi od bihevioralne analize ponašanja, ali zaključuje da tradicionalna teorija učenja ne objašnjava dovoljno ljudski jezik i mišljenje. Hayes javno govori i o vlastitom iskustvu paničnih napadaja, koje je utjecalo na razvoj ideja o prihvaćanju. S Kirkom Strosahlom i Kellyjem Wilsonom objavljuje priručnik ACT-a (Hayes i sur., 2012).
Ključne ideje
- **Teorija relacijskih okvira.** Ljudi uče povezivati podražaje kroz odnose poput „veće od”, „suprotno od” ili „isto kao”, i to i bez izravnog iskustva. Zato riječi i misli mogu izazvati snažne emocije i bez stvarne prijetnje.
- **Iskustveno izbjegavanje.** Pokušaji izbjegavanja ili potiskivanja neugodnih misli, osjećaja i tjelesnih osjeta često ih pojačavaju i sužavaju život (Hayes i sur., 1996; više u lekciji [Izbjegavanje emocija](/lekcija/izbjegavanje-emocija)).
- **Šest procesa psihološke fleksibilnosti:** prihvaćanje, kognitivna defuzija (gledanje na misli kao misli, a ne kao istine), usmjerenost na sadašnji trenutak, sebstvo kao kontekst, vrijednosti i posvećeno djelovanje (Hayes i sur., 2006).
- **Vrijednosti kao smjer.** Terapija pomaže osobi da prepozna što joj je važno i poduzima korake u tom smjeru.
Utjecaj i kritike
ACT se primjenjuje kod tjeskobe, depresije, kronične boli, ovisnosti i u organizacijama, a meta-analiza pokazuje da je djelotvorniji od kontrolnih uvjeta, ali ne i od kognitivno-bihevioralne terapije (A-Tjak i sur., 2015; više u lekciji [Učinkovitost psihoterapije](/lekcija/ucinkovitost-psihoterapije)). Kritičari upozoravaju da je teorija relacijskih okvira složena i da nije jasno koliko je stvarno potrebna za terapiju, da se ACT ponekad predstavljao kao bitno drukčiji od kognitivno-bihevioralne terapije nego što dokazi pokazuju te da su mnoga rana istraživanja provodili zagovornici pristupa.
Sažetak
Steven Hayes razvija terapiju prihvaćanjem i posvećenošću, usmjerenu na psihološku fleksibilnost, prihvaćanje i djelovanje u skladu s vrijednostima, te teoriju relacijskih okvira o jeziku i spoznaji. ACT je djelotvoran, ali ne nadmašuje kognitivno-bihevioralnu terapiju.
Povezane lekcije
- [ACT](/lekcija/act)
- [Izbjegavanje emocija](/lekcija/izbjegavanje-emocija)
- [Mindfulness u terapiji](/lekcija/mindfulness-u-terapiji)
- [Prihvaćanje emocija](/lekcija/prihvacanje-emocija)
- [Kognitivno-bihevioralna terapija](/lekcija/kognitivno-bihevioralna-terapija)
Izvori i literatura
- A-Tjak, J. G. L., Davis, M. L., Morina, N., Powers, M. B., Smits, J. A. J. i Emmelkamp, P. M. G. (2015). A meta-analysis of the efficacy of acceptance and commitment therapy for clinically relevant mental and physical health problems. *Psychotherapy and Psychosomatics*, 84(1), 30–36. [doi.org/10.1159/000365764](https://doi.org/10.1159/000365764)
- Hayes, S. C., Luoma, J. B., Bond, F. W., Masuda, A. i Lillis, J. (2006). Acceptance and commitment therapy: Model, processes and outcomes. *Behaviour Research and Therapy*, 44(1), 1–25. [doi.org/10.1016/j.brat.2005.06.006](https://doi.org/10.1016/j.brat.2005.06.006)
- Hayes, S. C., Strosahl, K. D., & Wilson, K. G. (2012). *Acceptance and Commitment Therapy: The Process and Practice of Mindful Change* (2nd ed.). Guilford Press.
- Hayes, S. C., Wilson, K. G., Gifford, E. V., Follette, V. M., & Strosahl, K. (1996). Experiential avoidance and behavioral disorders: A functional dimensional approach to diagnosis and treatment. *Journal of Consulting and Clinical Psychology, 64*(6), 1152–1168. https://doi.org/10.1037/0022-006X.64.6.1152