Bruce Wampold

Zadnja provjera: listopad 2026.

Bruce E. Wampold (r. 1948.) jedno je od ključnih imena u raspravi o tome **zašto psihoterapija djeluje**. Wampoldov **kontekstualni model** tvrdi da djelotvornost terapije uglavnom proizlazi iz zajedničkih čimbenika – odnosa, očekivanja i smislenog objašnjenja – a manje iz specifičnih tehnika. Ova lekcija opisuje taj rad i protuargumente.

Život i rad

Wampold studira matematiku, radi u nastavi, a zatim doktorira savjetodavnu psihologiju na Sveučilištu Kalifornija u Santa Barbari. Dugo radi na Sveučilištu Wisconsin-Madison, a povezan je i s istraživačkim institutom u Norveškoj. Knjiga *Velika rasprava o psihoterapiji* (2001.; drugo izdanje sa Zacom Imelom 2015.) sustavno iznosi kontekstualni model (Wampold i Imel, 2015).

Ključne ideje

• **Medicinski i kontekstualni model.** U medicinskom modelu terapija djeluje jer specifične tehnike ciljaju specifični poremećaj. U kontekstualnom modelu djeluje kroz tri puta: stvarni odnos, očekivanja potaknuta uvjerljivim objašnjenjem i postupcima te aktivnosti koje potiču zdravije ponašanje.
• **„Presuda ptice dodo”.** Meta-analiza usporedbi terapija namijenjenih liječenju pokazala je malo razlika u djelotvornosti, što podsjeća na pticu dodo iz *Alise u zemlji čudesa*: „Svi su pobijedili i svi moraju dobiti nagrade” (Wampold i sur., 1997; više u lekciji [Učinkovitost psihoterapije](/lekcija/ucinkovitost-psihoterapije)).
• **Zajednički čimbenici.** Terapijski savez, empatija, očekivanja i slaganje oko ciljeva povezani su s ishodima (Wampold, 2015; više u lekciji [Zajednički čimbenici psihoterapije](/lekcija/zajednicki-cimbenici-psihoterapije)).
• **Učinci terapeuta.** Razlike među terapeutima, unutar istog pristupa, često su veće od razlika među pristupima.

Utjecaj i kritike

Wampoldov rad utječe na obrazovanje terapeuta, praćenje ishoda i naglasak na odnosu, a pridonosi i radu radnih skupina za terapijske odnose utemeljene na dokazima (više u lekciji [Terapijski odnos i terapijski savez](/lekcija/terapijski-odnos)). Kritičari upozoravaju da „presuda ptice dodo” ne vrijedi za sve poremećaje: za neke anksiozne poremećaje i opsesivno-kompulzivni poremećaj terapije usmjerene na izlaganje pokazuju se djelotvornijima od drugih (Tolin, 2010). Upozoravaju i da su zajednički čimbenici teško odvojivi od tehnika, jer dobra tehnika može jačati savez, a savez može biti posljedica ranog napretka.

Sažetak

Bruce Wampold razvija kontekstualni model, prema kojem djelotvornost psihoterapije uglavnom proizlazi iz zajedničkih čimbenika, uz učinke terapeuta veće od razlika među pristupima. Rad snažno utječe na struku, ali „presuda ptice dodo” ne vrijedi za sve poremećaje.

Povezane lekcije

• [Zajednički čimbenici psihoterapije](/lekcija/zajednicki-cimbenici-psihoterapije)
• [Učinkovitost psihoterapije](/lekcija/ucinkovitost-psihoterapije)
• [Terapijski odnos i terapijski savez](/lekcija/terapijski-odnos)
• [John Norcross](/lekcija/john-norcross)
• [Placebo i nocebo učinak](/lekcija/placebo-i-nocebo-ucinak)

Izvori i literatura

• Tolin, D. F. (2010). Is cognitive–behavioral therapy more effective than other therapies? A meta-analytic review. *Clinical Psychology Review*, 30(6), 710–720. [doi.org/10.1016/j.cpr.2010.05.003](https://doi.org/10.1016/j.cpr.2010.05.003)
• Wampold, B. E. (2015). How important are the common factors in psychotherapy? An update. *World Psychiatry*, 14(3), 270–277. https://doi.org/10.1002/wps.20238
• Wampold, B. E. i Imel, Z. E. (2015). *The Great Psychotherapy Debate: The Evidence for What Makes Psychotherapy Work* (2. izd.). Routledge.
• Wampold, B. E., Mondin, G. W., Moody, M., Stich, F., Benson, K. i Ahn, H. (1997). A meta-analysis of outcome studies comparing bona fide psychotherapies: Empirically, "all must have prizes." *Psychological Bulletin*, 122(3), 203–215. [doi.org/10.1037/0033-2909.122.3.203](https://doi.org/10.1037/0033-2909.122.3.203)