Frederic Bartlett

Zadnja provjera: listopad 2026.

Sir Frederic Charles Bartlett (1886.–1969.) pokazuje da pamćenje nije pasivno pohranjivanje, nego **rekonstrukcija** pod utjecajem znanja i očekivanja. Bartlettova knjiga *Pamćenje* (1932.) i pojam sheme postaju temelj kasnije kognitivne psihologije pamćenja. Ova lekcija opisuje Bartlettov rad, a pojavu podrobnije obrađuje lekcija [Rekonstruktivna priroda pamćenja](/lekcija/rekonstruktivna-priroda-pamcenja).

Život i rad

Bartlett studira filozofiju i psihologiju i veći dio karijere provodi na Sveučilištu Cambridge, gdje 1931. preuzima prvu katedru za eksperimentalnu psihologiju. Tijekom Drugog svjetskog rata vodi istraživanja za britansku vojsku, primjerice o umoru pilota, a sudjeluje u osnivanju Jedinice za primijenjenu psihologiju (Applied Psychology Unit) u Cambridgeu, iz koje kasnije izlaze mnoga istraživanja pažnje i pamćenja. Pod Bartlettovim vodstvom Cambridge postaje jedno od središta britanske psihologije.

Pokusi s pričom „Rat duhova”

Sudionici čitaju sjevernoameričku narodnu priču „Rat duhova”, neobičnu za britanske čitatelje, i prepričavaju je nakon različitih razdoblja ili jedni drugima u nizu. Bartlett opaža da se priča s vremenom skraćuje, neobični dijelovi izostavljaju ili mijenjaju u nešto poznatije, a dodaju se objašnjenja kako bi priča „imala smisla” (Bartlett, 1932).

Ključne ideje

• **Pamćenje kao rekonstrukcija.** Prisjećanje se ne svodi na reproduciranje zapisa; ljudi grade sjećanje od fragmenata i općeg znanja.
• **Sheme.** Organizirano znanje o tome kako stvari obično izgledaju i kako se događaji odvijaju oblikuje i opažanje i prisjećanje.
• **Smislenost ispred točnosti.** Ljudi su skloni pamtiti značenje i opći dojam, a ne doslovne pojedinosti.
• **Društveni i kulturni utjecaji.** Kulturno znanje određuje što se doživljava kao razumljivo.

Utjecaj i kritike

Bartlettove ideje postaju središnje s kognitivnom revolucijom, a utječu na istraživanja lažnih sjećanja i iskaza očevidaca (više u lekcijama [Lažna sjećanja](/lekcija/lazna-sjecanja) i [Istraživanja svjedočenja očevidaca](/lekcija/istrazivanja-svjedocenja-ocevidaca)). Bartlett se svjesno suprotstavlja pristupu Hermanna Ebbinghausa s besmislenim gradivom.

Bartlettova metoda bila je neformalna: upute su nejasne, podaci se ne analiziraju statistički, a primjeri su odabrani da ilustriraju zaključke. Kasnije replikacije uz stroge upute potvrđuju da se u ponovljenim prepričavanjima javljaju iskrivljenja, ali i pokazuju da ovise o uputama i da je točnost veća kad se sudionike potiče na doslovno prisjećanje (Bergman i Roediger, 1999).

Sažetak

Frederic Bartlett pokusima s pričom „Rat duhova” pokazuje da je pamćenje rekonstrukcija oblikovana shemama i kulturnim znanjem. Ideje su temeljne za kognitivnu psihologiju pamćenja, a kasnije replikacije potvrđuju iskrivljenja uz upozorenje da ovise o uputama.

Povezane lekcije

• [Rekonstruktivna priroda pamćenja](/lekcija/rekonstruktivna-priroda-pamcenja)
• [Lažna sjećanja](/lekcija/lazna-sjecanja)
• [Hermann Ebbinghaus](/lekcija/hermann-ebbinghaus)
• [Kako funkcionira pamćenje?](/lekcija/kako-funkcionira-pamcenje)
• [Elizabeth Loftus](/lekcija/elizabeth-loftus)

Izvori i literatura

• Bartlett, F. C. (1932). *Remembering: A study in experimental and social psychology*. Cambridge University Press.
• Bergman, E. T. i Roediger, H. L. (1999). Can Bartlett's repeated reproduction experiments be replicated? *Memory & Cognition*, 27(6), 937–947. [doi.org/10.3758/BF03201224](https://doi.org/10.3758/BF03201224)