Dijagnostika i liječenje
Kako se psihički poremećaji procjenjuju, dijagnosticiraju i liječe. Obuhvaća psihijatrijsku procjenu, odluke o liječenju, lijekove, biološke postupke i praćenje ishoda.
Kada potražiti stručnu pomoć — Stručnu pomoć potrebno je potražiti kada psihičke teškoće traju, pogoršavaju se ili ometaju svakodnevni život. Pravodobna podrška može olakšati oporavak i spriječiti daljnje pogoršanje.
Psihijatrijska procjena — Klinički intervju, pregled psihičkog stanja, tjelesne pretrage, upitnici, diferencijalna dijagnoza, procjena funkcioniranja i rizika te kulturni kontekst.
Diferencijalna dijagnostika — Diferencijalna dijagnostika postupak je razlikovanja psihičkih poremećaja i drugih stanja, uključujući tjelesne bolesti, učinke lijekova i psihoaktivnih tvari, koja mogu uzrokovati slične simptome. Lekcija objašnjava kako stručnjak razmatra moguća objašnjenja i zašto je to važno za liječenje.
DSM i ICD — DSM i ICD dva su važna klasifikacijska sustava koja se koriste za opisivanje, dijagnosticiranje i klasificiranje psihičkih poremećaja. DSM (Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje) izdaje Američko psihijatrijsko udruženje, dok je ICD (Međunarodna klasifikacija bolesti) klasifikacija Svjetske zdravstvene organizacije koja obuhvaća bolesti i druga zdravstvena stanja, uključujući psihičke poremećaje. Iako se oba sustava temelje na stručnim i znanstvenim spoznajama, razlikuju se
Dijagnoza i njezina ograničenja — Dijagnoza u psihologiji i psihijatriji postupak je prepoznavanja i klasificiranja psihičkih teškoća na temelju simptoma, njihova trajanja, intenziteta i utjecaja na svakodnevno funkcioniranje. Dijagnostički sustavi, poput DSM-a i ICD-a, omogućuju stručnjacima zajedničko nazivlje i strukturiranu procjenu, ali imaju i ograničenja. Simptomi se mogu preklapati između različitih poremećaja, ljudi s istom dijagnozom mogu imati različita iskustva, a dijagnostičke kategorije ne objašnjavaju uvijek uzrok
Informirani pristanak u psihijatrijskom liječenju — Informirani pristanak znači da osoba nakon razumljivog objašnjenja postupka, njegovih koristi, rizika i alternativa dobrovoljno pristaje na psihijatrijsko liječenje. Temelji se na autonomiji, razumijevanju informacija i pravu na sudjelovanje u odlukama o vlastitom zdravlju.
Zajedničko odlučivanje — Zajedničko odlučivanje proces je u kojem stručnjak i osoba koja se liječi zajedno razmatraju mogućnosti liječenja te odabiru pristup koji odgovara kliničkim potrebama, vrijednostima i preferencijama osobe.
Psihoterapija i lijekovi — Psihoterapija i lijekovi dva su glavna pristupa liječenju psihičkih poremećaja, koji se mogu primjenjivati zasebno ili zajedno. Lekcija opisuje što pokazuju istraživanja o njihovoj usporedbi i kombinaciji te o čemu ovisi izbor.
Psihosocijalno liječenje psihičkih poremećaja — Psihosocijalno liječenje obuhvaća psihološke i društvene intervencije, poput psihoedukacije, obiteljskih intervencija, rehabilitacije i podrške pri zapošljavanju, kojima se ublažavaju simptomi i podupire oporavak. Lekcija opisuje glavne oblike i kako se odabiru prema potrebama osobe.
Psihofarmakologija — Skupine psihijatrijskih lijekova i kako čitati opće informacije o lijekovima bez doziranja i individualnih preporuka.
Antidepresivi — Skupine antidepresiva, učinkovitost, rasprava o serotoninu, nuspojave, rizici kod mladih i simptomi prekida.
Anksiolitici — Benzodiazepini i lijekovi za spavanje: kratkoročna korist, nuspojave, ovisnost i psihološko liječenje nesanice.
Antipsihotici — Akutno liječenje psihoza, sprječavanje recidiva, klozapin, metaboličke i motoričke nuspojave te rizici kod demencije.
Stabilizatori raspoloženja — Litij, valproat i lamotrigin u liječenju bipolarnog poremećaja, sprječavanje epizoda, suicid i rizici u trudnoći.
Elektrokonvulzivna terapija (EKT) — Elektrokonvulzivna terapija (EKT) medicinski je postupak u kojem se pod općom anestezijom i uz primjenu mišićnog relaksansa izaziva kontrolirani epileptički napadaj radi liječenja određenih teških psihičkih poremećaja. Primjenjuje se kada je potreban brz terapijski učinak ili drugi oblici liječenja nisu dovoljno učinkoviti.
Neuromodulacija u psihijatriji — Neuromodulacija obuhvaća metode kojima se električnom ili magnetskom stimulacijom utječe na aktivnost živčanog sustava radi liječenja određenih psihičkih poremećaja. U psihijatriji se primjenjuje kod nekih oblika depresije i drugih teškoća, osobito kada uobičajeni postupci ne daju zadovoljavajuće rezultate.
Hospitalizacija i izvanbolničko liječenje — Hospitalizacija omogućuje intenzivnije liječenje i nadzor kada psihičke teškoće zahtijevaju bolničku skrb, dok se izvanbolničko liječenje provodi uz redovite susrete sa stručnjacima i nastavak svakodnevnog života.
Praćenje ishoda liječenja i odgovor na terapiju — Praćenje ishoda liječenja sustavan je postupak procjene promjena u simptomima, svakodnevnom funkcioniranju i kvaliteti života tijekom liječenja. Odgovor na terapiju označava stupanj poboljšanja povezanog s liječenjem, dok se remisija odnosi na stanje u kojem su simptomi znatno smanjeni ili više ne zadovoljavaju kriterije poremećaja.
Neželjeni učinci liječenja — Neželjeni učinci mogu se pojaviti uz lijekove, psihoterapiju i druge oblike liječenja psihičkih poremećaja, od nuspojava do privremenog pogoršanja simptoma. Lekcija objašnjava kako ih prepoznati i zašto je važno o njima razgovarati sa stručnjakom.
Što kada terapija ne pomaže? — Kada liječenje ne donosi očekivano poboljšanje, potrebno je preispitati dosadašnji pristup, moguće prepreke i druge mogućnosti pomoći. Izostanak napretka ne znači da oporavak nije moguć.