Psihijatrijska procjena
Zadnja provjera: listopad 2026.
**Psihijatrijska procjena** postupak je kojim stručnjak nastoji razumjeti teškoće osobe, njihov nastanak i tijek, utjecaj na život, moguće uzroke i rizike – kako bi se, zajedno s osobom, odlučilo o daljnjem postupanju. Dijagnoza je jedan od mogućih ishoda procjene, ali ne i jedini.
Klinički intervju
Temelj procjene je **razgovor**. Obično obuhvaća:
- **sadašnje teškoće** – što se događa, otkad, kako se razvijalo i što osoba sama misli o tome;
- **psihijatrijsku anamnezu** – ranije teškoće, liječenja i hospitalizacije;
- **tjelesno zdravlje i lijekove** – jer neke tjelesne bolesti, lijekovi i psihoaktivne tvari mogu izazvati psihičke simptome;
- **uporabu alkohola i drugih tvari**;
- **obiteljsku anamnezu** – psihičke bolesti u obitelji;
- **osobnu i socijalnu anamnezu** – razvoj, školovanje, posao, odnose, životne okolnosti i izvore podrške;
- **ciljeve i očekivanja** osobe.
Uz pristanak osobe korisni mogu biti i podaci bliskih osoba (heteroanamneza).
Pregled psihičkog stanja
Tijekom razgovora stručnjak procjenjuje i **psihičko stanje** – izgled i ponašanje, govor, raspoloženje i afekt, tijek i sadržaj mišljenja, opažanje, kognitivne funkcije te uvid i prosudbu. Pregled psihičkog stanja povijesno se razvio kao psihijatrijski pandan tjelesnom pregledu i služi za prepoznavanje, dijagnostiku i praćenje promjena (Voss i Das, 2024). Pojmovi koji se pritom koriste objašnjeni su na stranici [Simptomi i znakovi](/lekcija/simptomi-i-znakovi-psihickih-poremecaja).
Tjelesni pregled i pretrage
Psihijatrijski simptomi mogu biti posljedica tjelesne bolesti – primjerice poremećaja štitnjače, infekcije, neurološke bolesti ili delirija. Zato procjena, kada je potrebno, uključuje tjelesni pregled, laboratorijske pretrage ili slikovne prikaze mozga. Te pretrage u pravilu ne potvrđuju psihijatrijsku dijagnozu, nego isključuju druge uzroke.
Upitnici i psihološki testovi
Standardizirani upitnici i ljestvice mogu pomoći u procjeni težine simptoma i praćenju promjena, a psihološko testiranje u procjeni kognitivnih sposobnosti ili osobnosti. Oni su **pomoćna sredstva**: rezultat upitnika nije dijagnoza, a dijagnoza se ne postavlja samo na temelju testa. Kako izgleda psihološko testiranje i što čini dobar test, opisuje lekcija [Psihološka procjena i dijagnostički postupak](/lekcija/psiholoska-procjena-i-dijagnosticki-postupak).
Diferencijalna dijagnoza i komorbiditet
**Diferencijalna dijagnoza** znači razmatranje različitih mogućih objašnjenja istih simptoma. Primjerice, nesanica, umor i loša koncentracija mogu biti dio depresije, ali i anksioznog poremećaja, tjelesne bolesti ili posljedica uporabe alkohola. **Komorbiditet** – istodobno postojanje više poremećaja – vrlo je čest (Plana-Ripoll i sur., 2019), pa procjena treba obuhvatiti cijelu sliku (više u lekcijama [Diferencijalna dijagnostika](/lekcija/diferencijalna-dijagnostika) i [Komorbiditet i istodobna prisutnost više poremećaja](/lekcija/komorbiditet-i-istodobna-prisutnost-vise-poremecaja)).
Dijagnoza je često **radna hipoteza** koja se mijenja s novim informacijama. Pouzdanost dijagnoza nije jednaka za sve poremećaje: u terenskim ispitivanjima DSM-5, u kojima su dva kliničara neovisno procjenjivala istu osobu, slaganje je za većinu ispitanih dijagnoza bilo dobro ili vrlo dobro, ali za neke upitno ili neprihvatljivo (Regier i sur., 2013).
Procjena funkcioniranja
Osim simptoma procjenjuje se kako osoba funkcionira – u poslu ili školi, odnosima, brizi o sebi i svakodnevnim aktivnostima. Oštećenje funkcioniranja dio je definicije psihičkog poremećaja i važno je za planiranje pomoći (World Health Organization, 2026, *Mental disorders*).
Procjena rizika
Procjena uključuje pitanja o suicidalnim mislima, samoozljeđivanju i mogućem ugrožavanju drugih te o zaštitnim čimbenicima. Istraživanja pokazuju da se suicid ne može pouzdano predvidjeti pojedinačnim čimbenicima rizika (Franklin i sur., 2017), pa svrha procjene nije „izračunati” rizik, nego razumjeti trenutačnu situaciju i zajedno planirati sigurnost (vidi [Krize i akutna stanja](/skupine/krizna-stanja-oporavak-i-prava-pacijenat)).
Kultura, jezik i kontekst
Način na koji ljudi doživljavaju i opisuju psihičke teškoće ovisi o kulturi, jeziku i društvenom kontekstu. MKB-11 zato uz opise poremećaja donosi i smjernice o kulturnim čimbenicima (Reed i sur., 2019). Neprepoznavanje tih razlika može dovesti do pogrešne dijagnoze.
Povjerljivost i pristanak
Procjena se temelji na pristanku osobe, koja ima pravo na obaviještenost i na povjerljivost podataka o svom zdravlju (Zakon o zaštiti prava pacijenata, 2004). Zakonske iznimke, primjerice u situacijama neposredne opasnosti, opisane su na stranici [Krize i akutna stanja](/skupine/krizna-stanja-oporavak-i-prava-pacijenat).
Kako se pripremiti za pregled
Prvi pregled obično traje dulje od kontrolnih. Može pomoći ako osoba unaprijed razmisli ili zapiše:
- koje je teškoće primijetila, otkad traju i kako utječu na san, posao, odnose i svakodnevne obaveze;
- koje lijekove, uključujući biljne pripravke i dodatke prehrani, uzima;
- koliko pije alkohola i koristi li druge tvari;
- je li ranije bila liječena i što joj je pomoglo ili nije;
- što želi od pregleda i koja pitanja ima.
Osoba može dovesti blisku osobu ako to želi. Ne mora odgovoriti na svako pitanje, ali iskreni odgovori, primjerice o alkoholu ili mislima o samoozljeđivanju, pomažu stručnjaku da bolje razumije situaciju i predloži odgovarajuću pomoć.
Što slijedi nakon procjene
Na kraju procjene stručnjak obično iznosi svoje razumijevanje teškoća, moguću dijagnozu ili radnu hipotezu i prijedlog daljnjih koraka. To može biti praćenje, psihoterapija, lijekovi, upućivanje drugim stručnjacima ili dodatne pretrage. Osoba ima pravo postavljati pitanja, tražiti objašnjenje i sudjelovati u odluci (više u lekciji [Zajedničko odlučivanje](/lekcija/zajednicko-odlucivanje)). Procjena se ponavlja tijekom liječenja kako bi se pratilo djeluje li ono (vidi [Praćenje ishoda liječenja i odgovor na terapiju](/lekcija/pracenje-ishoda-lijecenja-i-odgovor-na-terapiju)).
Česte zablude
| Zabluda | Što je točno |
| --- | --- |
| „Psihijatar dijagnozu postavlja nakon nekoliko minuta.” | Procjena uključuje razgovor, pregled psihičkog stanja, a po potrebi i tjelesne pretrage i podatke drugih osoba; dijagnoza se često potvrđuje ili mijenja tijekom vremena. |
| „Postoji krvna pretraga ili snimka za depresiju.” | Pretrage služe isključivanju tjelesnih uzroka, ali ne potvrđuju psihijatrijsku dijagnozu. |
| „Ako kažem da imam misli o samoubojstvu, odmah ću biti zatvoren.” | Razgovor o tim mislima služi planiranju sigurnosti i pomoći; prisilni smještaj iznimka je za situacije ozbiljne i neposredne opasnosti. |
Primjer
Sara je izmišljena osoba. Psihijatru se javila zbog umora, nesanice i potištenosti. U razgovoru je spomenula da je posljednjih mjeseci izgubila na težini i da joj srce ubrzano kuca. Psihijatrica je, uz procjenu psihičkog stanja, zatražila krvne pretrage, koje su pokazale pojačan rad štitnjače. Sara je upućena endokrinologu, a dogovoreno je da se psihičko stanje ponovno procijeni nakon liječenja štitnjače. Primjer pokazuje zašto procjena uključuje i tjelesno zdravlje.
Sažetak
Psihijatrijska procjena nastoji razumjeti teškoće osobe, njihov nastanak, tijek i utjecaj na život. Temelj je klinički intervju o sadašnjim teškoćama, ranijem liječenju, tjelesnom zdravlju, uporabi tvari, obitelji i životnim okolnostima, uz pregled psihičkog stanja. Tjelesni pregled i pretrage isključuju tjelesne uzroke, a upitnici i testovi pomažu procijeniti težinu simptoma. Diferencijalna dijagnoza razmatra različita objašnjenja istih simptoma, a dijagnoza je često radna hipoteza. Procjenjuju se i funkcioniranje i rizik, uz pozornost na kulturu i jezik. Procjena se temelji na pristanku i povjerljivosti, a završava zajedničkim razumijevanjem i prijedlogom daljnjih koraka.
Povezane lekcije
- [Diferencijalna dijagnostika](/lekcija/diferencijalna-dijagnostika)
- [Komorbiditet i istodobna prisutnost više poremećaja](/lekcija/komorbiditet-i-istodobna-prisutnost-vise-poremecaja)
- [Psihološka procjena i dijagnostički postupak](/lekcija/psiholoska-procjena-i-dijagnosticki-postupak)
- [Dijagnoza i njezina ograničenja](/lekcija/dijagnoza-i-njezina-ogranicenja)
- [Psihološka procjena u psihoterapiji](/lekcija/psiholoska-procjena-u-psihoterapiji)
Izvori i literatura
- Franklin, J. C., Ribeiro, J. D., Fox, K. R., Bentley, K. H., Kleiman, E. M., Huang, X. i sur. (2017). Risk factors for suicidal thoughts and behaviors: A meta-analysis of 50 years of research. *Psychological Bulletin*, 143(2), 187–232. [doi.org/10.1037/bul0000084](https://doi.org/10.1037/bul0000084)
- Plana-Ripoll, O., Pedersen, C. B., Holtz, Y., Benros, M. E., Dalsgaard, S., de Jonge, P. i sur. (2019). Exploring comorbidity within mental disorders among a Danish national population. *JAMA Psychiatry*, 76(3), 259–270. [doi.org/10.1001/jamapsychiatry.2018.3658](https://doi.org/10.1001/jamapsychiatry.2018.3658)
- Reed GM, First MB, Kogan CS, Hyman SE, Gureje O, Gaebel W, et al. Innovations and changes in the ICD-11 classification of mental, behavioural and neurodevelopmental disorders. *World Psychiatry*. 2019;18(1):3–19. https://doi.org/10.1002/wps.20611
- Regier, D. A., Narrow, W. E., Clarke, D. E., Kraemer, H. C., Kuramoto, S. J., Kuhl, E. A. i Kupfer, D. J. (2013). DSM-5 field trials in the United States and Canada, Part II: Test-retest reliability of selected categorical diagnoses. *American Journal of Psychiatry*, 170(1), 59–70. [doi.org/10.1176/appi.ajp.2012.12070999](https://doi.org/10.1176/appi.ajp.2012.12070999)
- Voss, R. M. i Das, J. M. (2024). Mental status examination. U *StatPearls*. StatPearls Publishing. [pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/31536288](https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/31536288/)
- World Health Organization (2026). *Mental disorders* [informativni članak]. [who.int/news-room/fact-sheets/detail/mental-disorders](https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/mental-disorders)
- Zakon o zaštiti prava pacijenata (2004). *Narodne novine*, 169/2004. [narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2004_12_169_2953.html](https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2004_12_169_2953.html)