DSM i ICD

Zadnja provjera: listopad 2026.

DSM i ICD

DSM i ICD međunarodno su važni klasifikacijski sustavi koji stručnjacima omogućuju prepoznavanje, opisivanje i klasificiranje psihičkih poremećaja na temelju utvrđenih dijagnostičkih kriterija.

U psihijatriji i kliničkoj psihologiji dijagnostički sustavi pomažu organizirati znanje o psihičkim poremećajima i omogućuju stručnjacima da koriste zajedničko nazivlje. Iako DSM i ICD imaju slične ciljeve, razlikuju se po svojem opsegu, načinu organizacije i kontekstu primjene. Nijedan od njih nije jednostavan test kojim se automatski utvrđuje dijagnoza: njihova primjena zahtijeva stručnu procjenu simptoma, trajanja teškoća, funkcioniranja osobe i drugih mogućih objašnjenja.

Što je DSM?

DSM je kratica za *Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders*, odnosno **Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje**. Izdaje ga Američko psihijatrijsko udruženje (American Psychiatric Association).

Prvo izdanje objavljeno je 1952. godine. Priručnik se tijekom vremena mijenjao kako su se razvijale znanstvene spoznaje i klinička praksa. Njegova je osnovna svrha standardizirati opisivanje i dijagnosticiranje psihičkih poremećaja.

DSM sadržava:

DSM se često koristi u kliničkoj psihijatriji, kliničkoj psihologiji, znanstvenim istraživanjima i obrazovanju stručnjaka za mentalno zdravlje.

Aktualno izdanje DSM-a

Peto izdanje, DSM-5, objavljeno je 2013. godine. Njegova tekstualna revizija, **DSM-5-TR**, objavljena je 2022. godine.

DSM-5-TR zadržava temeljnu dijagnostičku strukturu DSM-a 5, ali donosi ažurirane tekstualne opise, dodatne informacije i određene izmjene. Među njima je i uključivanje produljenog poremećaja tugovanja kao dijagnostičke kategorije.

DSM-5-TR nije potpuno novi šesti priručnik, nego revidirana verzija petog izdanja.

Što je ICD?

ICD je kratica za *International Classification of Diseases*, odnosno **Međunarodnu klasifikaciju bolesti**. Izdaje je Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization, WHO).

Za razliku od DSM-a, koji je posvećen psihičkim poremećajima, ICD obuhvaća širok raspon zdravstvenih stanja. Uključuje tjelesne bolesti, ozljede, poremećaje, simptome i druge kategorije važne za zdravstvenu skrb i javno zdravstvo.

ICD omogućuje standardizirano bilježenje zdravstvenih stanja i njihovo statističko praćenje među različitim državama i zdravstvenim sustavima. Koristi se u zdravstvenoj administraciji, epidemiologiji, istraživanju, planiranju zdravstvenih usluga i kliničkoj praksi.

U području mentalnog zdravlja ICD sadržava klasifikaciju psihičkih poremećaja i poremećaja ponašanja, uključujući poremećaje raspoloženja, anksiozne poremećaje, shizofreniju, poremećaje povezane s uporabom psihoaktivnih tvari i neurorazvojne poremećaje.

Aktualno izdanje ICD-a

**ICD-11**, jedanaesta revizija Međunarodne klasifikacije bolesti, stupila je na snagu za međunarodno izvještavanje 1. siječnja 2022. godine.

U ICD-11 psihički poremećaji opisani su u skladu sa suvremenim kliničkim i znanstvenim spoznajama. Sustav uključuje dijagnostičke kategorije i smjernice namijenjene njihovoj primjeni u različitim zdravstvenim i kulturnim okruženjima.

ICD-11 razvijan je uz međunarodnu suradnju i nastoji omogućiti dosljednu klasifikaciju zdravstvenih stanja među državama. Njegova je primjena posebno važna za zdravstvene sustave koji trebaju uspoređivati podatke o bolestima i planirati zdravstvene usluge.

Glavne razlike između DSM-a i ICD-a

DSM i ICD imaju sličnu funkciju u dijagnostici psihičkih poremećaja, ali se razlikuju po svojem opsegu i namjeni.

| Obilježje | DSM-5-TR | ICD-11 |

|---|---|---|

| Puni naziv | *Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders* | *International Classification of Diseases* |

| Izdavač | Američko psihijatrijsko udruženje | Svjetska zdravstvena organizacija |

| Opseg | Usmjeren na psihičke poremećaje | Obuhvaća bolesti i druga zdravstvena stanja, uključujući psihičke poremećaje |

| Glavna namjena | Dijagnostika, klinička praksa, obrazovanje i istraživanje psihičkih poremećaja | Klasifikacija bolesti, kliničko bilježenje, statistika i javnozdravstveno praćenje |

| Organizacija | Detaljni opisi i dijagnostički kriteriji za psihičke poremećaje | Međunarodna klasifikacija zdravstvenih stanja s dijagnostičkim opisima i smjernicama |

| Međunarodna primjena | Široko se koristi u kliničkoj praksi i istraživanju | Globalni sustav WHO-a za klasifikaciju zdravstvenih stanja |

| Primjena u Hrvatskoj | Može se koristiti u stručnoj literaturi i istraživanju | Važan je za međunarodno usklađenu klasifikaciju i zdravstvenu statistiku |

Razlike ne znače da jedan sustav uvijek daje točniju dijagnozu od drugoga. Oni se djelomično preklapaju, ali se pojedine kategorije, nazivi i kriteriji mogu razlikovati. Zbog toga se pri uspoređivanju dijagnoza mora uzeti u obzir sustav prema kojem je dijagnoza postavljena.

Kako se postavlja dijagnoza prema DSM-u i ICD-u?

Dijagnoza se ne postavlja samo na temelju jednog simptoma ili rezultata upitnika. Stručnjak prikuplja podatke o teškoćama, njihovu početku i trajanju, intenzitetu, okolnostima pojavljivanja te utjecaju na svakodnevno funkcioniranje.

Ovisno o problemu, procjena može uključivati:

DSM i ICD pomažu stručnjaku provjeriti ispunjavaju li prisutne teškoće obilježja određene dijagnostičke kategorije. Međutim, dijagnostički kriteriji moraju se primijeniti u kontekstu cjelokupne kliničke slike.

Primjerice, poteškoće sa spavanjem mogu se pojaviti kod depresije, anksioznih poremećaja, poremećaja spavanja, uporabe psihoaktivnih tvari ili određenih tjelesnih bolesti. Sam simptom nije dovoljan za zaključak o dijagnozi.

Dijagnostički kriteriji i klinička procjena

Dijagnostički kriteriji opisuju skup simptoma i drugih obilježja koja trebaju biti prisutna da bi se razmatrala određena dijagnoza. Ovisno o poremećaju, kriteriji mogu uključivati:

Standardizirani kriteriji pomažu smanjiti proizvoljnost u dijagnosticiranju i omogućuju stručnjacima da uspoređuju nalaze. Ipak, oni ne uklanjaju svu nesigurnost. Neki se simptomi pojavljuju u više poremećaja, a kod pojedinih osoba klinička slika ne odgovara potpuno nijednoj kategoriji.

Dijagnoza je zato rezultat stručne procjene, a ne samo mehaničkog prebrojavanja simptoma.

Zašto su klasifikacijski sustavi važni?

Zajedničko stručno nazivlje

DSM i ICD omogućuju stručnjacima da koriste standardizirane nazive i opise poremećaja. To olakšava komunikaciju između psihijatara, psihologa, liječnika drugih specijalnosti i ostalih zdravstvenih stručnjaka.

Istraživanje

U znanstvenim istraživanjima standardizirane dijagnostičke kategorije omogućuju istraživačima da jasnije odrede koje osobe uključuju u istraživanje. To olakšava usporedbu rezultata različitih studija.

Međutim, rezultati istraživanja mogu se razlikovati ovisno o tome koji su dijagnostički kriteriji korišteni. Promjene u klasifikacijama zato mogu utjecati na usporedivost istraživanja provedenih u različitim razdobljima.

Zdravstvena statistika i planiranje usluga

ICD omogućuje standardizirano bilježenje dijagnoza i praćenje zdravstvenih pokazatelja. Takvi podaci mogu pomoći u procjeni učestalosti zdravstvenih problema, planiranju usluga i raspodjeli resursa.

Kontinuitet liječenja

Kada se dijagnoza bilježi prema standardiziranom sustavu, informacije o zdravstvenom stanju mogu biti razumljivije drugim stručnjacima uključenima u skrb. To može olakšati kontinuitet liječenja, uz poštovanje pravila o povjerljivosti i zaštiti osobnih podataka.

Ograničenja DSM-a i ICD-a

Klasifikacijski sustavi korisni su, ali imaju ograničenja: granice između poremećaja nisu uvijek jasne, ljudi s istom dijagnozom mogu se znatno razlikovati, a dijagnoza opisuje obrazac simptoma, ali ne objašnjava uzrok. Zato DSM i ICD treba razumjeti kao stručne alate koji organiziraju postojeće znanje, a ne kao potpune opise iskustva pojedinca. Detaljnije u lekciji [Dijagnoza i njezina ograničenja](/lekcija/dijagnoza-i-njezina-ogranicenja).

Jesu li DSM i ICD nepromjenjivi?

Nisu. Oba se sustava razvijaju i revidiraju kako bi odražavala promjene u znanstvenim spoznajama, kliničkoj praksi i razumijevanju mentalnog zdravlja.

Promjene mogu uključivati uvođenje novih kategorija, izmjenu postojećih kriterija, promjenu naziva ili drukčiju organizaciju poremećaja. Takve izmjene mogu utjecati na dijagnostičku praksu i istraživanja.

To ne znači da je svaka prethodna verzija bila potpuno pogrešna. Klasifikacije su rezultat znanstvenog i stručnog procesa koji se postupno mijenja kako postaju dostupni novi dokazi.

Zato je pri čitanju stručne literature važno provjeriti koje je izdanje sustava korišteno. Ista dijagnostička oznaka ili naziv ne mora uvijek imati potpuno jednako značenje u različitim izdanjima.

Sažetak

DSM i ICD dva su važna sustava za klasifikaciju psihičkih poremećaja. DSM izdaje Američko psihijatrijsko udruženje i usmjeren je na psihičke poremećaje, dok ICD izdaje Svjetska zdravstvena organizacija i obuhvaća cjelokupno područje bolesti i drugih zdravstvenih stanja.

Oba sustava nude standardizirano nazivlje i dijagnostičke smjernice, ali se razlikuju po strukturi, namjeni i pojedinim kriterijima. Dijagnoza se ne postavlja samo prema jednom simptomu ili upitniku, nego na temelju stručne procjene cjelokupne kliničke slike.

DSM i ICD važni su za kliničku praksu, istraživanje i zdravstvenu statistiku, ali imaju ograničenja. Oni ne objašnjavaju uvijek uzroke poremećaja niti obuhvaćaju sve individualne razlike. Njihova je najvažnija uloga pružiti zajednički okvir za razumijevanje, klasifikaciju i komunikaciju o psihičkim teškoćama.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. American Psychiatric Association. (2022). *Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders* (5. izd., tekstualna revizija; DSM-5-TR). American Psychiatric Association Publishing. https://doi.org/10.1176/appi.books.9780890425787

2. World Health Organization. *International Classification of Diseases 11th Revision (ICD-11)*. Geneva: World Health Organization. Dostupno na: https://icd.who.int/

3. World Health Organization. *Clinical Descriptions and Diagnostic Requirements for ICD-11 Mental, Behavioural and Neurodevelopmental Disorders*. Geneva: World Health Organization; 2024. Dostupno na: https://www.who.int/publications/b/68103

4. Reed GM, First MB, Kogan CS, Hyman SE, Gureje O, Gaebel W, et al. Innovations and changes in the ICD-11 classification of mental, behavioural and neurodevelopmental disorders. *World Psychiatry*. 2019;18(1):3–19. https://doi.org/10.1002/wps.20611

5. Regier DA, Kuhl EA, Kupfer DJ. The DSM-5: Classification and criteria changes. *World Psychiatry*. 2013;12(2):92–98. https://doi.org/10.1002/wps.20050