Antidepresivi

Zadnja provjera: listopad 2026.

**Antidepresivi** su skupina lijekova koji se koriste u liječenju depresije, ali i anksioznih poremećaja, opsesivno-kompulzivnog poremećaja i nekih drugih stanja. Ova stranica opisuje što se o njima zna općenito; ne sadrži doze ni upute za uzimanje ili prekid.

Glavne skupine

• **Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina** (SSRI) – danas se najčešće propisuju.
• **Inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina** (SNRI).
• **Triciklički antidepresivi** – starija skupina, s više nuspojava.
• **Drugi antidepresivi** s različitim mehanizmima djelovanja.

Koliko djeluju

• **Učinkovitiji od placeba.** Mrežna meta-analiza 522 istraživanja s više od 116.000 odraslih s velikom depresijom pokazala je da je svaki od 21 ispitanog antidepresiva u kratkotrajnom liječenju bio učinkovitiji od placeba. Lijekovi su se razlikovali po učinkovitosti i podnošljivosti, a većina istraživanja imala je umjeren rizik pristranosti (Cipriani i sur., 2018).
• **Prosječan učinak je umjeren.** Analiza pojedinačnih podataka iz istraživanja predanih američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA) pokazala je da je razlika između lijeka i placeba u prosjeku bila oko 1,75 boda na ljestvici depresije te da je rasla s težinom depresije. Prema modelu autora, oko 15 % sudionika imalo je znatan učinak antidepresiva iznad učinka placeba (Stone i sur., 2022).
• **Težina depresije.** Prednost antidepresiva pred placebom kod blage i umjerene depresije u prosjeku je mala ili je nema, a kod vrlo teške depresije znatna (Fournier i sur., 2010).
• **Sprječavanje povratka.** Kod osoba koje su se oporavile nastavak uzimanja antidepresiva smanjio je rizik povratka u usporedbi s prekidom (Geddes i sur., 2003).

Učinak se obično ne javlja odmah, nego postupno tijekom više tjedana. Primjena kod pojedinih poremećaja opisana je na stranicama [Depresija](/lekcija/depresija), [Anksioznost](/lekcija/anksioznost) i [Opsesivno-kompulzivni poremećaj](/lekcija/opsesivno-kompulzivni-poremecaj).

Kako izgleda liječenje

Liječenje obično počinje jednim lijekom. Prvih tjedana mogu se javiti nuspojave, poput mučnine ili nemira, koje se često smanje, dok se poboljšanje raspoloženja obično primijeti tek nakon dva do četiri tjedna, a puni učinak kasnije. Zato liječnik u tom razdoblju prati kako se osoba osjeća i, ako nakon nekoliko tjedana nema poboljšanja, razmatra promjenu doze ili lijeka.

Kada se osoba oporavi, liječenje se obično nastavlja još nekoliko mjeseci kako bi se smanjio rizik povratka (Geddes i sur., 2003). Kod osoba s više ponovljenih epizoda liječenje može trajati i dulje. Kod blaže depresije psihoterapija je često jednako dobar izbor, a kod teže se lijekovi i psihoterapija često kombiniraju (više u lekciji [Psihoterapija i lijekovi](/lekcija/psihoterapija-i-lijekovi)).

Kada prvi antidepresiv ne pomogne

Dio ljudi ne reagira dovoljno na prvi antidepresiv. Tada se mogu razmotriti promjena lijeka, dodavanje drugog lijeka ili psihoterapije, a kod teške depresije koja ne reagira na više pokušaja i postupci poput elektrokonvulzivne terapije ili transkranijalne magnetske stimulacije. Više u lekcijama [Što kada terapija ne pomaže](/lekcija/sto-kada-terapija-ne-pomaze), [Elektrokonvulzivna terapija (EKT)](/lekcija/elektrokonvulzivna-terapija-ekt) i [Neuromodulacija u psihijatriji](/lekcija/neuromodulacija-u-psihijatriji).

Rasprava o serotoninu

Popularno objašnjenje da je depresija posljedica „kemijske neravnoteže”, odnosno manjka serotonina, dugo se koristilo i u komunikaciji s pacijentima. Krovni pregled istraživanja zaključio je da glavna područja istraživanja serotonina ne pružaju dosljedne dokaze o povezanosti serotonina i depresije niti podupiru hipotezu da depresiju uzrokuje snižena aktivnost ili koncentracija serotonina (Moncrieff i sur., 2023). Skupina drugih istraživača odgovorila je da je taj zaključak pretjeran, navodeći metodološke slabosti, selektivno izvještavanje i pogreške u tumačenju nalaza, te da dokazi upućuju na to da je serotoninski sustav uključen u depresiju (Jauhar i sur., 2023).

**Otvoreno pitanje:** kako točno antidepresivi djeluju. Važno je razlikovati dva pitanja: to što jednostavna teorija o „manjku serotonina” nije potvrđena ne znači samo po sebi da antidepresivi ne djeluju – njihova učinkovitost procjenjuje se u kliničkim istraživanjima, opisanima gore.

Nuspojave i sigurnost

• **Nuspojave** se razlikuju među lijekovima i osobama. U Cochraneovu pregledu SSRI-ja kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja nuspojave su bile češće nego uz placebo, a među najčešćima su bile mučnina, glavobolja i nesanica (Soomro i sur., 2008). Lijekovi se razlikuju i po podnošljivosti, odnosno po tome koliko ih ljudi prekine zbog nuspojava (Cipriani i sur., 2018). O nuspojavama koje se pojave treba razgovarati s liječnikom.
• **Djeca i mladi.** Analiza randomiziranih istraživanja antidepresiva kod djece i adolescenata pokazala je umjereno povećan rizik suicidalnih misli i ponašanja u usporedbi s placebom; u istraživanjima nije bilo počinjenih samoubojstava (Hammad i sur., 2006). Zato je kod mladih osobito važno pažljivo praćenje, posebno na početku liječenja.

Prekid uzimanja

Pri prekidu ili smanjivanju antidepresiva mogu se javiti **simptomi prekida** (ustezanja), primjerice vrtoglavica, razdražljivost, nesanica ili simptomi nalik gripi. Koliko su česti, predmet je rasprave:

• Sustavni pregled iz 2019. našao je da ih je u uključenim istraživanjima prosječno imalo 56 % ljudi, da su kod gotovo polovice bili najteže ocijenjeni i da mogu trajati dulje od dva tjedna, ponekad i mjesecima. Autori su pozvali na promjenu tadašnjih smjernica (Davies i Read, 2019).
• Meta-analiza iz 2024. koja je uključila i skupine koje su prekinule placebo procijenila je da je, nakon uzimanja u obzir nespecifičnih učinaka, simptome prekida doživjela otprilike jedna od šest do sedam osoba, a teške simptome oko 3 % osoba koje su prekinule antidepresiv (Henssler i sur., 2024).

Razlike proizlaze iz različitih metoda i uključenih istraživanja. Zajednička poruka jest da prekid treba planirati s liječnikom, a ne naglo ga provesti samostalno.

Česte zablude

• *„Antidepresivi djeluju kod svih jednako.”* Prosječni učinak je umjeren, a odgovor se među ljudima jako razlikuje (Stone i sur., 2022).
• *„Antidepresivi izazivaju ovisnost kao droge.”* Ne izazivaju žudnju ni potrebu za sve većim dozama, ali nagli prekid može izazvati simptome prekida, pa se prekid provodi postupno.
• *„Ako se osjećam bolje, mogu odmah prestati.”* Prekid nakon poboljšanja povezan je s većim rizikom povratka, a nagli prekid sa simptomima prekida. O tome treba razgovarati s liječnikom.

Primjer

Petra je izmišljena osoba s umjereno teškom depresijom. Nakon razgovora s liječnicom odlučila je uz psihoterapiju početi uzimati antidepresiv. Prvi tjedan imala je mučninu i lošije spavala, a raspoloženje se počelo popravljati nakon otprilike mjesec dana. Kada se nakon nekoliko mjeseci osjećala dobro, s liječnicom je dogovorila postupno smanjivanje doze tijekom više tjedana. Primjer pokazuje tipičan tijek: postupan učinak, praćenje nuspojava i planiran prekid.

Sažetak

Antidepresivi se koriste u liječenju depresije, ali i anksioznih poremećaja, OKP-a i drugih stanja; najčešće se propisuju SSRI-ji. Meta-analize pokazuju da su učinkovitiji od placeba, ali je prosječan učinak umjeren, kod blage depresije mali, a kod teške veći. Nastavak uzimanja nakon oporavka smanjuje rizik povratka. Učinak se javlja postupno tijekom nekoliko tjedana, a kad prvi lijek ne pomogne, mogu se razmotriti promjena, dodavanje lijeka ili psihoterapije. Jednostavna teorija o „manjku serotonina” nije potvrđena, ali to ne znači da lijekovi ne djeluju. Pri prekidu se mogu javiti simptomi prekida, pa prekid treba planirati s liječnikom.

Kamo dalje?

• [Psihoterapija i lijekovi](/lekcija/psihoterapija-i-lijekovi) – usporedbe psihoterapije i lijekova.
• [Što kada terapija ne pomaže](/lekcija/sto-kada-terapija-ne-pomaze) – kada antidepresivi nisu dovoljni.
• [Anksiolitici](/lekcija/anksiolitici)

Izvori i literatura

• Cipriani, A., Furukawa, T. A., Salanti, G., Chaimani, A., Atkinson, L. Z., Ogawa, Y. i sur. (2018). Comparative efficacy and acceptability of 21 antidepressant drugs for the acute treatment of adults with major depressive disorder: A systematic review and network meta-analysis. *The Lancet*, 391(10128), 1357–1366. [doi.org/10.1016/S0140-6736(17)32802-7](https://doi.org/10.1016/S0140-6736%2817%2932802-7)
• Davies, J. i Read, J. (2019). A systematic review into the incidence, severity and duration of antidepressant withdrawal effects: Are guidelines evidence-based? *Addictive Behaviors*, 97, 111–121. [doi.org/10.1016/j.addbeh.2018.08.027](https://doi.org/10.1016/j.addbeh.2018.08.027)
• Fournier, J. C., DeRubeis, R. J., Hollon, S. D., Dimidjian, S., Amsterdam, J. D., Shelton, R. C. i Fawcett, J. (2010). Antidepressant drug effects and depression severity: A patient-level meta-analysis. *JAMA*, 303(1), 47–53. [doi.org/10.1001/jama.2009.1943](https://doi.org/10.1001/jama.2009.1943)
• Geddes, J. R., Carney, S. M., Davies, C., Furukawa, T. A., Kupfer, D. J., Frank, E. i Goodwin, G. M. (2003). Relapse prevention with antidepressant drug treatment in depressive disorders: A systematic review. *The Lancet*, 361(9358), 653–661. [doi.org/10.1016/S0140-6736(03)12599-8](https://doi.org/10.1016/S0140-6736%2803%2912599-8)
• Hammad, T. A., Laughren, T. i Racoosin, J. (2006). Suicidality in pediatric patients treated with antidepressant drugs. *Archives of General Psychiatry*, 63(3), 332–339. [doi.org/10.1001/archpsyc.63.3.332](https://doi.org/10.1001/archpsyc.63.3.332)
• Henssler, J., Schmidt, Y., Schmidt, U., Schwarzer, G., Bschor, T. i Baethge, C. (2024). Incidence of antidepressant discontinuation symptoms: A systematic review and meta-analysis. *The Lancet Psychiatry*, 11(7), 526–535. [doi.org/10.1016/S2215-0366(24)00133-0](https://doi.org/10.1016/S2215-0366%2824%2900133-0)
• Jauhar, S., Arnone, D., Baldwin, D. S., Bloomfield, M., Browning, M., Cleare, A. J. i sur. (2023). A leaky umbrella has little value: Evidence clearly indicates the serotonin system is implicated in depression. *Molecular Psychiatry*, 28(8), 3149–3152. [doi.org/10.1038/s41380-023-02095-y](https://doi.org/10.1038/s41380-023-02095-y)
• Moncrieff, J., Cooper, R. E., Stockmann, T., Amendola, S., Hengartner, M. P. i Horowitz, M. A. (2023). The serotonin theory of depression: A systematic umbrella review of the evidence. *Molecular Psychiatry*, 28(8), 3243–3256. [doi.org/10.1038/s41380-022-01661-0](https://doi.org/10.1038/s41380-022-01661-0)
• Soomro, G. M., Altman, D. G., Rajagopal, S. i Oakley Browne, M. (2008). Selective serotonin re-uptake inhibitors (SSRIs) versus placebo for obsessive compulsive disorder (OCD). *Cochrane Database of Systematic Reviews*, CD001765. [doi.org/10.1002/14651858.CD001765.pub3](https://doi.org/10.1002/14651858.CD001765.pub3)
• Stone, M. B., Yaseen, Z. S., Miller, B. J., Richardville, K., Kalaria, S. N. i Kirsch, I. (2022). Response to acute monotherapy for major depressive disorder in randomized, placebo controlled trials submitted to the US Food and Drug Administration: Individual participant data analysis. *BMJ*, 378, e067606. [doi.org/10.1136/bmj-2021-067606](https://doi.org/10.1136/bmj-2021-067606)