Elektrokonvulzivna terapija (EKT)

Zadnja provjera: listopad 2026.

Elektrokonvulzivna terapija (EKT)

Elektrokonvulzivna terapija (EKT) medicinski je postupak koji se primjenjuje u liječenju određenih teških psihičkih poremećaja. Tijekom postupka kroz elektrode postavljene na vlasište propušta se kratka električna stimulacija koja izaziva kontrolirani epileptički napadaj. EKT se provodi u uvjetima opće anestezije, uz primjenu mišićnog relaksansa i nadzor vitalnih funkcija.

EKT je jedan od najučinkovitijih postupaka za određena teška psihijatrijska stanja, osobito za neke oblike teške depresije. Može se razmatrati kada drugi oblici liječenja nisu dovoljno učinkoviti, kada su njihovi rizici neprihvatljivi ili kada je zbog ozbiljnosti stanja potrebno postići brzo poboljšanje.

Unatoč svojoj učinkovitosti, EKT je povezana s mogućim nuspojavama, osobito prolaznim smetnjama pamćenja i zbunjenošću nakon postupka. Zbog toga njezina primjena zahtijeva pažljivu procjenu indikacija, zdravstvenih rizika, mogućih koristi i alternativa te informirani pristanak, osim u posebnim okolnostima uređenima zakonom.

Povijest elektrokonvulzivne terapije

EKT se razvila tijekom prve polovice 20. stoljeća, u razdoblju kada su mogućnosti liječenja teških psihičkih poremećaja bile ograničene. Prvu dokumentiranu primjenu elektrokonvulzivne terapije na ljudima proveli su talijanski psihijatri Ugo Cerletti i Lucio Bini 1938. godine.

Rani oblici EKT-a primjenjivali su se bez današnjih standarda anestezije i mišićne relaksacije, a tehnike stimulacije i praćenja bile su znatno manje razvijene. Takva se praksa razlikovala od suvremene EKT-a i bila je povezana s većim rizicima.

Razvojem anesteziologije, medicinskog nadzora i tehnika primjene postupak je postao kontroliraniji. Uvedeni su mišićni relaksansi, poboljšani načini električne stimulacije te metode praćenja epileptičke aktivnosti i oporavka nakon anestezije.

Promijenilo se i razumijevanje njegove primjene. EKT se danas ne promatra kao opći postupak za različite oblike psihičkih teškoća, nego kao specifična terapijska mogućnost za određena ozbiljna stanja, uz jasnije kriterije primjene i sustavnije praćenje učinka i nuspojava.

Za koja se stanja primjenjuje?

EKT se najčešće razmatra u liječenju određenih teških oblika depresije, ali može imati ulogu i u drugim psihijatrijskim stanjima.

Teška depresija

EKT može biti posebno korisna kod teške depresivne epizode kada su simptomi izrazito onesposobljavajući, kada postoji visok rizik od samoubojstva, kada osoba zbog depresije gotovo potpuno prestane jesti ili piti ili kada je potrebno brzo poboljšanje zbog ozbiljnog pogoršanja zdravstvenog stanja.

Može se razmatrati i kod depresije koja nije dovoljno odgovorila na odgovarajuće pokušaje liječenja lijekovima i psihoterapijom. Međutim, nije nužno da osoba mora prethodno isprobati velik broj lijekova ako klinička situacija zahtijeva brži pristup.

Katatonija

Katatonija je sindrom koji može uključivati izrazito smanjenu pokretljivost, nepomičnost, mutizam, neobične položaje tijela ili, u nekim slučajevima, izrazitu motoričku uznemirenost. Može se pojaviti uz različite psihijatrijske i tjelesne bolesti.

EKT je važna mogućnost liječenja katatonije, osobito kada početno liječenje nije učinkovito ili kada stanje postane medicinski opasno. Katatonija može dovesti do dehidracije, pothranjenosti i drugih ozbiljnih komplikacija, pa pravodobno prepoznavanje i liječenje imaju veliku važnost.

Bipolarni poremećaj

EKT se može primijeniti kod teških depresivnih epizoda povezanih s bipolarnim poremećajem, a u određenim okolnostima i kod maničnih epizoda. Razmatra se osobito kada su simptomi ozbiljni, kada drugi postupci nisu dovoljno učinkoviti ili kada je potrebno brzo djelovanje.

Određena druga psihijatrijska stanja

U odabranim slučajevima EKT se može razmatrati i kod drugih teških psihijatrijskih stanja, primjerice kod nekih slučajeva shizofrenije s izraženom katatonijom ili kada drugi oblici liječenja nisu dovoljno učinkoviti. Primjena ovisi o specifičnim simptomima, prethodnom liječenju i dostupnim dokazima.

EKT nije uobičajeno liječenje svih psihičkih poremećaja. Odluka o primjeni temelji se na individualnoj procjeni i stručnim smjernicama.

Kako se provodi EKT?

EKT se provodi u zdravstvenoj ustanovi, uz tim koji obično uključuje psihijatra, anesteziologa i medicinsko osoblje osposobljeno za praćenje i oporavak nakon postupka.

Priprema

Prije početka liječenja provodi se medicinska i psihijatrijska procjena. Ona obuhvaća zdravstvenu povijest, trenutačne simptome, lijekove koje osoba uzima, prethodne reakcije na anesteziju i čimbenike koji mogu povećati rizik postupka.

Ovisno o zdravstvenom stanju, mogu biti potrebni laboratorijski nalazi, elektrokardiogram ili dodatne pretrage. Procjenjuju se i lijekovi koji mogu utjecati na epileptički napadaj, anesteziju ili oporavak.

Osoba dobiva informacije o postupku, očekivanim koristima, rizicima i alternativama. Kada je moguće, razgovor uključuje i pitanja koja su osobi posebno važna, primjerice rizik za pamćenje i mogućnosti nastavka liječenja nakon završetka serije postupaka.

Anestezija i mišićna relaksacija

Neposredno prije stimulacije primjenjuje se kratkotrajna opća anestezija i mišićni relaksans. Anestezija osigurava da osoba tijekom postupka nije svjesna njegove provedbe, dok mišićni relaksans smanjuje snažne mišićne kontrakcije povezane s napadajem.

Tijekom postupka prate se vitalne funkcije, uključujući srčani ritam, krvni tlak, disanje i oksigenaciju.

Električna stimulacija

Elektrode se postavljaju na vlasište prema odabranoj tehnici. Električna stimulacija izaziva kratkotrajni epileptički napadaj, čija se aktivnost prati odgovarajućim metodama, uključujući elektroencefalografsko praćenje kada je dostupno i primjereno.

Postoji nekoliko načina postavljanja elektroda, a izbor ovisi o kliničkim ciljevima i procjeni odnosa između učinkovitosti i nuspojava.

Oporavak

Nakon postupka osoba se prati dok se ne oporavi od anestezije. Mogu se pojaviti prolazna zbunjenost, glavobolja, mučnina, bolovi u mišićima ili poteškoće s pamćenjem događaja neposredno oko postupka.

Vrijeme oporavka razlikuje se među osobama. Prije nastavka uobičajenih aktivnosti potrebno je slijediti upute zdravstvenog tima, osobito one koje se odnose na vožnju, donošenje važnih odluka i aktivnosti koje zahtijevaju punu budnost.

Vrste EKT-a

EKT se može razlikovati prema položaju elektroda i načinu primjene električne stimulacije.

Bilateralna EKT

Kod bilateralne EKT elektrode se postavljaju na obje strane glave ili na položaje koji omogućuju stimulaciju obiju moždanih hemisfera. Pojedine bilateralne tehnike mogu imati prednost kada je potrebno postići snažan terapijski učinak, ali mogu biti povezane s većim rizikom kognitivnih nuspojava, uključujući smetnje pamćenja.

Jednostrana EKT

Kod jednostrane EKT elektrode su postavljene tako da se stimulacija primarno usmjerava na jednu stranu glave. Desnostrana jednostrana tehnika često se primjenjuje radi smanjenja utjecaja na verbalno pamćenje, iako njezina učinkovitost ovisi o načinu stimulacije, doziranju i drugim čimbenicima.

Doziranje i parametri stimulacije

Učinkovitost i podnošljivost EKT-a ovise i o električnim parametrima, uključujući intenzitet, trajanje i frekvenciju impulsa. Odabir parametara prilagođava se pojedincu, a tijekom liječenja može se mijenjati ovisno o odgovoru i nuspojavama.

Nijedna tehnika nije najbolja za sve osobe. Izbor se temelji na kliničkom stanju, prethodnom odgovoru na EKT, potrebi za brzim djelovanjem i prihvatljivosti mogućih kognitivnih posljedica.

Koliko traje liječenje?

EKT se najčešće provodi u seriji postupaka, a ne kao jednokratna intervencija. Broj postupaka i njihova učestalost ovise o dijagnozi, težini simptoma, brzini odgovora i pojavi nuspojava.

U akutnoj fazi liječenje se često provodi više puta tjedno tijekom nekoliko tjedana, ali raspored se prilagođava individualnim okolnostima. Učinak se procjenjuje tijekom cijele serije, a ne samo na temelju jedne primjene.

Ako se postigne poboljšanje, potrebno je planirati daljnje liječenje jer se simptomi mogu vratiti. Ovisno o stanju osobe, može se nastaviti farmakoterapija, psihoterapija, kombinirano liječenje ili, u odabranim slučajevima, nastavna odnosno održavajuća EKT.

Nastavna EKT obično se primjenjuje nakon akutne serije kako bi se smanjio rizik ranog povratka simptoma. Održavajuća EKT može se provoditi u duljim razmacima kod osoba kojima takav pristup koristi. Odluka se temelji na prethodnom tijeku bolesti, riziku povratka simptoma i mogućim nuspojavama.

Kako EKT djeluje?

Točan mehanizam djelovanja EKT-a još nije u potpunosti razjašnjen. Poznato je da postupak izaziva kontrolirani epileptički napadaj i da može utjecati na više moždanih sustava povezanih s raspoloženjem, kognicijom i regulacijom emocija.

Istraživanja upućuju na promjene u aktivnosti i povezanosti moždanih mreža, neurotransmiterskim sustavima, neuroendokrinim procesima i mehanizmima neuroplastičnosti. Neuroplastičnost označava sposobnost živčanog sustava da mijenja svoju strukturu i funkciju kao odgovor na iskustvo i druge utjecaje.

Nije utvrđeno da jedan pojedinačni mehanizam objašnjava sve terapijske učinke EKT-a. Njegova učinkovitost stoga se ne može svesti na jednostavnu tvrdnju da postupak samo povećava ili smanjuje razinu određenog neurotransmitera.

Učinkovitost EKT-a

EKT može dovesti do značajnog i relativno brzog poboljšanja kod određenih teških psihijatrijskih stanja. Dokazi su osobito opsežni za tešku depresiju, uključujući situacije u kojima je potrebno brzo smanjenje simptoma.

Odgovor na EKT nije jednak kod svih osoba. Na ishod mogu utjecati vrsta i trajanje poremećaja, prethodni odgovor na liječenje, prisutnost drugih zdravstvenih stanja, odabrana tehnika i individualne razlike.

Uspjeh se ne procjenjuje samo smanjenjem rezultata na ljestvici simptoma. Važno je pratiti promjene u funkcioniranju, kvaliteti života, kognitivnim sposobnostima i održavanju poboljšanja nakon završetka akutnog liječenja.

Iako EKT može biti vrlo učinkovita, nakon liječenja postoji rizik povratka simptoma. Zato je plan nastavnog liječenja važan dio cjelokupne skrbi.

Neželjeni učinci i rizici

EKT se danas provodi uz anesteziju i medicinski nadzor, ali nije bez rizika. Nuspojave mogu biti prolazne, a neke kognitivne teškoće mogu trajati dulje.

Kratkotrajne nuspojave

Neposredno nakon postupka mogu se pojaviti:

Većina tih simptoma povlači se tijekom oporavka, ali trajanje i intenzitet razlikuju se među osobama.

Smetnje pamćenja

Pamćenje je jedno od najvažnijih područja pri procjeni koristi i rizika EKT-a. Mogu se pojaviti poteškoće u učenju novih informacija i prisjećanju događaja iz razdoblja liječenja.

Neki ljudi imaju i retrogradnu amneziju, odnosno poteškoće s prisjećanjem događaja koji su se dogodili prije liječenja. Takve se smetnje mogu odnositi na razdoblje neposredno prije EKT-a, a u nekim slučajevima i na udaljenija autobiografska sjećanja. Njihov opseg i trajanje razlikuju se među osobama.

Kognitivni učinci ovise o više čimbenika, uključujući položaj elektroda, parametre stimulacije, broj postupaka i individualnu osjetljivost. Važno je pratiti pamćenje i druge kognitivne funkcije tijekom liječenja te razmotriti prilagodbu postupka ako nuspojave postanu značajne.

Rizici povezani s anestezijom i tjelesnim zdravljem

EKT može uzrokovati kratkotrajne promjene srčanog ritma, krvnog tlaka i drugih fizioloških funkcija. Zbog toga se prije liječenja procjenjuju zdravstveni rizici, a tijekom postupka prati se stanje osobe.

Ozbiljne komplikacije nisu česte, ali mogu nastati. Rizik ovisi o općem zdravstvenom stanju, postojećim bolestima i drugim čimbenicima. Individualna procjena i odgovarajući medicinski nadzor ključni su za sigurnu primjenu.

Informirani pristanak i etička pitanja

Prije primjene EKT-a potrebno je osobi objasniti svrhu postupka, očekivane koristi, moguće nuspojave, rizike, dostupne alternative i posljedice odgađanja liječenja. Informacije trebaju biti razumljive i prilagođene njezinoj situaciji.

Pristanak nije samo formalno potpisivanje dokumenta. Osoba treba imati mogućnost postavljati pitanja, razmotriti informacije i izraziti svoje preferencije. Ako postoje dvojbe o sposobnosti odlučivanja, potrebno je provesti odgovarajuću procjenu i primijeniti važeće pravne postupke.

Posebno su važna pitanja dobrovoljnosti, prava na odbijanje i primjene EKT-a u okolnostima u kojima osoba ne može dati pristanak. Takve situacije uređene su posebnim pravnim pravilima i zahtijevaju dodatne zaštitne mehanizme. Psihijatrijska dijagnoza sama po sebi ne znači da osoba nije sposobna odlučivati.

Etička primjena EKT-a zahtijeva razmjernost između očekivane koristi i mogućih rizika, poštovanje dostojanstva osobe te pažljivo dokumentiranje razloga za odabir postupka.

EKT i stigmatizacija

EKT je često prikazivana u popularnoj kulturi na način koji naglašava strah, nasilje i gubitak kontrole. Takvi prikazi nerijetko se temelje na povijesnim oblicima primjene koji su se razlikovali od suvremenog postupka.

Povijesna zlouporaba psihijatrijskih postupaka i iskustva osoba koje su primile EKT ne smiju se zanemarivati. Istodobno, procjena suvremene EKT-a treba se temeljiti na aktualnim dokazima, načinu izvođenja, mogućim koristima i rizicima te poštovanju prava osobe.

Stigmatizacija može otežati informirano odlučivanje ako se postupak prikazuje isključivo kao opasan ili, suprotno, ako se zanemaruju njegove moguće nuspojave. Uravnotežene informacije trebaju omogućiti osobi da razumije i potencijalnu korist i stvarne rizike.

Alternativni i dopunski pristupi

Ovisno o poremećaju i kliničkoj situaciji, moguće alternative EKT-u uključuju farmakoterapiju, psihoterapiju, kombinirano liječenje i druge specijalističke postupke. Kod nekih oblika depresije mogu se razmatrati i druge metode neuromodulacije, poput repetitivne transkranijske magnetske stimulacije (rTMS).

Navedene metode nisu međusobno zamjenjive u svim situacijama. Izbor ovisi o težini simptoma, potrebi za brzim djelovanjem, prethodnom liječenju, zdravstvenim rizicima i dostupnosti pojedinih postupaka.

Kada je stanje izrazito teško ili zahtijeva brzo djelovanje, EKT može imati prednost u odnosu na postupke čiji se učinak razvija sporije. U drugim okolnostima mogu biti primjerenije manje invazivne mogućnosti. Odluka zahtijeva individualnu procjenu i razgovor sa specijalistom.

Sažetak

Elektrokonvulzivna terapija medicinski je postupak koji se provodi pod općom anestezijom i uz mišićnu relaksaciju, a uključuje kontroliranu električnu stimulaciju kojom se izaziva epileptički napadaj. Primjenjuje se prvenstveno kod određenih teških psihijatrijskih stanja, osobito teške depresije i katatonije, kada je potreban brz učinak ili drugi oblici liječenja nisu dovoljno učinkoviti.

EKT može biti vrlo učinkovita, ali je povezana s mogućim nuspojavama, posebno prolaznim smetnjama pamćenja i zbunjenošću. Njezina primjena zahtijeva individualnu procjenu koristi i rizika, medicinski nadzor, informirani pristanak i plan daljnjeg liječenja.

Uravnoteženo razumijevanje EKT-a podrazumijeva uvažavanje suvremenih dokaza o učinkovitosti, mogućih komplikacija, povijesnog konteksta i prava osoba koje se liječe.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. UK ECT Review Group. (2003). Efficacy and safety of electroconvulsive therapy in depressive disorders: A systematic review and meta-analysis. *The Lancet, 361*(9360), 799–808. https://doi.org/10.1016/S0140-6736(03)12705-5

2. National Institute for Health and Care Excellence. (2003). *Guidance on the use of electroconvulsive therapy (Technology Appraisal Guidance TA59).* https://www.nice.org.uk/guidance/ta59

3. National Institute for Health and Care Excellence. (2022). *Depression in adults: Treatment and management (NICE Guideline NG222).* https://www.nice.org.uk/guidance/ng222

4. Sackeim, H. A., Prudic, J., Fuller, R., Keilp, J., Lavori, P. W., & Olfson, M. (2007). The cognitive effects of electroconvulsive therapy in community settings. *Neuropsychopharmacology, 32*(1), 244–254. https://doi.org/10.1038/sj.npp.1301180

5. Semkovska, M., & McLoughlin, D. M. (2010). Objective cognitive performance associated with electroconvulsive therapy for depression: A systematic review and meta-analysis. *Biological Psychiatry, 68*(6), 568–577. https://doi.org/10.1016/j.biopsych.2010.06.009

6. Kellner, C. H., Obbels, J., & Sienaert, P. (2020). When to consider electroconvulsive therapy (ECT). *Acta Psychiatrica Scandinavica, 141*(4), 304–315. https://doi.org/10.1111/acps.13134