Zdravstvena ponašanja

Zadnja provjera: listopad 2026.

Uvod

Zdravlje ne ovisi samo o nasljednim čimbenicima, biološkim procesima i dostupnosti medicinskog liječenja nego i o svakodnevnim postupcima kojima ljudi utječu na vlastito fizičko i psihičko funkcioniranje. Način prehrane, tjelesna aktivnost, spavanje, korištenje psihoaktivnih tvari, odazivanje na preventivne preglede i pridržavanje preporučenog liječenja primjeri su ponašanja koja mogu imati važne zdravstvene posljedice.

**Zdravstvena ponašanja** obuhvaćaju postupke koji su povezani sa zdravljem, neovisno o tome jesu li svjesno usmjereni na njegovo očuvanje. Neka ponašanja povećavaju vjerojatnost povoljnih zdravstvenih ishoda, dok druga mogu povećavati zdravstvene rizike. Njihove posljedice ovise o učestalosti, intenzitetu, trajanju, individualnim obilježjima i okolnostima u kojima se pojavljuju.

Zdravstvena ponašanja nisu isključivo rezultat osobnih odluka. Na njih utječu obiteljske navike, kulturne norme, financijske mogućnosti, radni uvjeti, obrazovanje, dostupnost zdravih namirnica i prostora za tjelesnu aktivnost te pristupačnost zdravstvenih usluga. Zato se zdravstvene navike ne mogu u potpunosti razumjeti samo promatranjem motivacije i samodiscipline pojedinca.

Psihologija zdravlja proučava kako ljudi razvijaju zdravstvene navike, zbog čega neka ponašanja održavaju unatoč poznatim rizicima i kako se mogu potaknuti promjene koje podupiru zdravlje. Pritom se posebna pozornost posvećuje odnosu između znanja, uvjerenja, emocija, motivacije, navika i stvarnih mogućnosti djelovanja.

Što su zdravstvena ponašanja?

Zdravstvena ponašanja uključuju aktivnosti i obrasce djelovanja koji izravno ili neizravno utječu na zdravlje. Mogu biti namjerna i planska, ali i automatska, odnosno rezultat navika koje se ponavljaju bez mnogo svjesnog promišljanja.

Primjerice, osoba može svjesno odlučiti prestati pušiti nakon što razmotri zdravstvene rizike. Nasuprot tome, može redovito odlaziti u kratku šetnju nakon ručka zato što je to postala ustaljena navika.

Neka ponašanja podupiru zdravlje, poput redovite tjelesne aktivnosti, primjerenog sna i korištenja preventivne zdravstvene skrbi. Druga mogu povećavati rizik, primjerice pušenje ili dugotrajna tjelesna neaktivnost. Postoje i ponašanja koja je teško jednoznačno ocijeniti bez poznavanja konteksta. Primjerice, odmor od intenzivne aktivnosti može biti koristan tijekom oporavka, dok dugotrajno izbjegavanje kretanja bez odgovarajućeg razloga može imati nepovoljne posljedice.

Važno je razlikovati ponašanje od njegova zdravstvenog ishoda. Osoba koja redovito vježba, uravnoteženo se hrani i odlazi na preventivne preglede i dalje može oboljeti. Jednako tako, osoba koja se rizično ponaša ne mora nužno razviti bolest. Zdravstveni ishodi ovise o međudjelovanju brojnih čimbenika, pa pojedinačni ishod nije pouzdana mjera kvalitete svih prethodnih odluka.

Glavne skupine zdravstvenih ponašanja

Zdravstvena ponašanja mogu se razvrstati prema njihovoj funkciji i kontekstu.

Ponašanja usmjerena na očuvanje zdravlja

Ova ponašanja usmjerena su na podržavanje tjelesnog i psihičkog funkcioniranja te smanjivanje određenih zdravstvenih rizika.

Obuhvaćaju:

Takva ponašanja često se razvijaju kroz ponavljanje i organizaciju svakodnevnog života. Njihovo održavanje može biti lakše kada su povezana s postojećim rutinama i kada okolina omogućuje njihovo provođenje.

Preventivna zdravstvena ponašanja

Preventivna ponašanja uključuju postupke kojima se nastoji spriječiti nastanak bolesti, smanjiti rizik ili omogućiti rano otkrivanje zdravstvenih problema.

Primjeri su cijepljenje prema preporukama, korištenje zaštitne opreme, sudjelovanje u odgovarajućim probirnim programima i izbjegavanje poznatih zdravstvenih rizika.

Odluka o preventivnom postupku može ovisiti o tome koliko osoba razumije rizik, vjeruje li da je postupak koristan i koliko su joj zdravstvene usluge dostupne. Strah od rezultata pregleda, neugodno prethodno iskustvo ili poteškoće s organizacijom termina mogu smanjiti vjerojatnost da će osoba poduzeti preporučenu preventivnu radnju.

Ponašanja povezana s traženjem zdravstvene pomoći

Kada osoba primijeti simptom, mora procijeniti treba li potražiti stručnu pomoć, koliko je situacija hitna i kojem se zdravstvenom stručnjaku treba obratiti.

Na takve odluke utječu ozbiljnost simptoma, prethodna iskustva, očekivanja o zdravstvenoj skrbi, povjerenje u stručnjake i dostupnost usluga.

Neki ljudi potraže pomoć brzo, dok drugi odgađaju pregled zbog straha, poricanja mogućih posljedica, nedostatka vremena ili financijskih prepreka. Odgađanje nije uvijek rezultat neznanja; ponekad proizlazi iz složenih osobnih i društvenih okolnosti.

Ponašanja povezana s liječenjem

Nakon postavljanja dijagnoze osoba se može suočiti s potrebom za dugotrajnim uzimanjem lijekova, promjenom životnih navika, redovitim kontrolama ili drugim terapijskim postupcima.

Ponašanja povezana s liječenjem uključuju razumijevanje i provođenje dogovorenog terapijskog plana, prepoznavanje mogućih poteškoća te komunikaciju sa zdravstvenim timom.

Ako osoba ne slijedi preporuke, razlozi mogu biti različiti: nejasne upute, nuspojave, složen raspored terapije, financijske prepreke, sumnje u korist liječenja ili teškoće povezane s pamćenjem i organizacijom. Zato je važno razumjeti uzroke takvog ponašanja prije nego što se ono protumači kao nedostatak odgovornosti.

Zdravstveno rizična ponašanja

Zdravstveno rizična ponašanja mogu povećati vjerojatnost nepovoljnih zdravstvenih posljedica. Primjeri uključuju pušenje, pretjeranu konzumaciju alkohola, uporabu štetnih psihoaktivnih tvari, nedovoljnu tjelesnu aktivnost i ponašanja koja povećavaju rizik od ozljeda.

Takva ponašanja mogu imati različite funkcije. Osoba može posegnuti za alkoholom radi kratkotrajnog smanjenja emocionalne napetosti, preskakati san zbog radnih obveza ili izbjegavati tjelesnu aktivnost zbog boli i straha od pogoršanja simptoma.

Razumijevanje funkcije ponašanja važno je za promjenu. Ako određena navika pruža trenutačno olakšanje, samo navođenje dugoročnih zdravstvenih rizika možda neće biti dovoljno da je osoba promijeni.

Kako nastaju zdravstvena ponašanja?

Zdravstveno ponašanje obično nije rezultat samo jednog čimbenika. Na njega utječu znanje, uvjerenja, emocionalne reakcije, motivacija, sposobnosti, prethodna iskustva i okolnosti u kojima osoba djeluje.

Znanje i zdravstvena pismenost

Znanje o zdravstvenim rizicima može pomoći osobi da prepozna posljedice određenog ponašanja i donese informiraniju odluku. Međutim, poznavanje rizika ne znači automatski da će osoba promijeniti navike.

Pušač može dobro razumjeti posljedice pušenja, a ipak nastaviti pušiti zbog ovisnosti o nikotinu, stresa, društvenog okruženja ili prethodno učvršćene navike.

Zdravstvena pismenost obuhvaća sposobnost pronalaženja, razumijevanja i primjene informacija važnih za zdravlje. Ona nije samo pitanje obrazovanja nego i jasnoće informacija, složenosti zdravstvenog sustava i podrške koju osoba dobiva pri donošenju odluka.

Uvjerenja o zdravlju i bolesti

Ljudi razvijaju osobna uvjerenja o tome što uzrokuje bolest, koliko su joj izloženi i što mogu učiniti kako bi zaštitili zdravlje.

Ako osoba smatra da određeni zdravstveni problem nije vjerojatan ili da preporučeni postupak nema stvarnu korist, možda neće biti motivirana za promjenu ponašanja. Ako pak rizik doživljava kao vrlo ozbiljan, ali ne vjeruje da može nešto poduzeti, može osjetiti bespomoćnost umjesto motivacije.

Važna je, dakle, povezanost procjene prijetnje i procjene mogućnosti djelovanja. Informacija o riziku korisnija je kada je povezana s jasnim, izvedivim i primjerenim postupcima.

Emocije i motivacija

Emocije mogu potaknuti zdravstveno ponašanje, ali ga mogu i otežati. Strah može povećati spremnost na preventivni pregled, no kod nekih ljudi može izazvati izbjegavanje. Sram može potaknuti pokušaj promjene, ali može i spriječiti osobu da zatraži pomoć.

Motivacija također ima različite izvore. Osoba može vježbati zato što uživa u kretanju, želi se osjećati energičnije, slijedi liječničku preporuku ili nastoji zadovoljiti očekivanja okoline.

Promjena ponašanja često je održivija kada osoba razumije vlastite razloge za promjenu i kada novo ponašanje povezuje s ciljevima koji su joj osobno važni.

Navike i automatsko ponašanje

Mnoga zdravstvena ponašanja ponavljaju se u sličnim okolnostima dok ne postanu djelomično automatska. Primjerice, osoba može svako jutro popiti čašu vode, prošetati nakon ručka ili posegnuti za grickalicama tijekom gledanja televizije.

Navike smanjuju potrebu za stalnim odlučivanjem, ali mogu održavati i ponašanja koja osoba želi promijeniti.

Kada je ponašanje povezano s određenim okidačem, primjerice vremenom, mjestom ili emocionalnim stanjem, promjena može zahtijevati prilagodbu same situacije. Ako osoba redovito puši tijekom pauze na poslu, samo namjera prestanka možda neće biti dovoljna; može pomoći promjena rutine pauze i pronalaženje druge aktivnosti koja odgovara istoj potrebi.

Sposobnosti i mogućnosti djelovanja

Osoba može biti motivirana promijeniti naviku, ali ne mora imati potrebne vještine, resurse ili povoljne uvjete.

Primjerice, netko može željeti pripremati zdravije obroke, ali raditi dugo, imati ograničen budžet ili živjeti u okolnostima u kojima je teško redovito nabavljati potrebne namirnice.

Zato je pri razumijevanju zdravstvenih ponašanja potrebno razlikovati nedostatak motivacije od nedostatka mogućnosti. Ta razlika određuje koje su mjere doista korisne.

Psihološki modeli zdravstvenih ponašanja

Psihologija zdravlja razvila je različite modele kojima se objašnjava kako ljudi donose odluke povezane sa zdravljem i zbog čega neka ponašanja mijenjaju ili održavaju.

Model zdravstvenih uvjerenja

Model zdravstvenih uvjerenja (*Health Belief Model*) polazi od pretpostavke da je zdravstveno ponašanje povezano s time kako osoba procjenjuje mogućnost obolijevanja, ozbiljnost posljedica, koristi preporučenog postupka i prepreke njegovoj primjeni.

Primjerice, osoba će vjerojatnije razmotriti preventivni pregled ako vjeruje da postoji relevantan rizik, smatra da bi rano otkrivanje bilo korisno i procjenjuje da pregled može obaviti bez nepremostivih prepreka.

Model uključuje i poticaje na djelovanje, poput preporuke zdravstvenog stručnjaka ili informacije o važnosti pregleda, te osjećaj vlastite sposobnosti da se ponašanje provede.

Ovaj model pomaže objasniti zašto isto zdravstveno upozorenje ne djeluje jednako na sve ljude. Ipak, uvjerenja sama po sebi ne obuhvaćaju sve čimbenike koji utječu na ponašanje, osobito navike, ovisnosti i strukturne prepreke.

Teorija planiranog ponašanja

Teorija planiranog ponašanja (*Theory of Planned Behavior*) povezuje ponašanje s namjerom da se ono provede. Na namjeru utječu tri važna čimbenika:

Primjerice, osoba može imati pozitivan stav prema tjelesnoj aktivnosti, ali ne planirati vježbati jer smatra da nema dovoljno vremena ili jer ljudi u njezinoj okolini ne podržavaju takvu naviku.

Namjera je važna, ali ne jamči ponašanje. Između odluke i provedbe mogu se pojaviti prepreke, promijenjene okolnosti ili konkurentski zahtjevi. Zato je korisno promatrati i konkretne mogućnosti djelovanja, a ne samo ono što osoba namjerava učiniti.

Socijalno-kognitivna teorija

Socijalno-kognitivna teorija naglašava međudjelovanje osobnih čimbenika, ponašanja i okoline. Važan je pojam **samoefikasnosti**, odnosno uvjerenja osobe da može uspješno izvesti određeno ponašanje.

Osoba koja vjeruje da može postupno povećati tjelesnu aktivnost vjerojatnije će pokušati i ustrajati kada se pojave teškoće. To ne znači da je samoefikasnost dovoljna za promjenu, ali može utjecati na izbor ciljeva, ulaganje truda i reakciju na prepreke.

Na samoefikasnost mogu utjecati prethodna iskustva uspjeha, učenje promatranjem drugih, ohrabrenje i način na koji osoba tumači tjelesne ili emocionalne reakcije.

Ovaj pristup također naglašava da ljudi ne djeluju izolirano: ponašanje mijenja okolinu, a okolina utječe na buduće mogućnosti i odluke.

Model sposobnosti, prilike i motivacije

Model COM-B zdravstveno ponašanje objašnjava međudjelovanjem triju sastavnica:

Prema ovom modelu ponašanje se lakše mijenja kada osoba ima potrebne sposobnosti, odgovarajuće prilike i dovoljno motivacije.

Primjerice, osoba može željeti prestati pušiti, ali joj možda nedostaju strategije suočavanja sa žudnjom, podrška okoline ili pristup odgovarajućoj stručnoj pomoći. U takvom slučaju potrebno je razmotriti više čimbenika, a ne pretpostaviti da je problem samo u slaboj volji.

Zašto znanje i namjera nisu uvijek dovoljni?

Jedna od važnih pojava u psihologiji zdravlja jest razlika između namjere i stvarnog ponašanja. Ljudi često namjeravaju promijeniti navike, ali tu promjenu ne uspiju provesti ili održati.

Takav raskorak može nastati iz više razloga.

**Automatske navike** mogu nadjačati svjesnu namjeru. Osoba koja želi manje koristiti telefon prije spavanja može to nastaviti činiti jer automatski poseže za uređajem čim legne.

**Trenutačna nagrada** može biti privlačnija od udaljene zdravstvene koristi. Primjerice, osoba može izabrati aktivnost koja joj odmah pruža zadovoljstvo, dok su koristi promjene prehrane ili tjelesne aktivnosti manje neposredne.

**Stres i umor** mogu otežati planiranje i samokontrolu. Kada je osoba preopterećena, može se vratiti starim navikama koje zahtijevaju manje svjesnog napora.

**Okolinske prepreke** mogu otežati provedbu namjere. Nedostatak vremena, novca, prijevoza ili odgovarajućeg prostora može ograničiti izbor ponašanja.

**Nedostatak konkretnih planova** također je važan. Namjera poput „više ću se kretati” ne određuje kada, gdje i kako će se aktivnost provesti.

Zato učinkovite promjene često zahtijevaju više od informiranja ili poticanja motivacije. Potrebni su realistični planovi, razvijanje vještina, prilagodba okoline i postupci koji pomažu održavanju ponašanja.

Kako se zdravstvena ponašanja mijenjaju?

Promjena zdravstvenog ponašanja može biti postupna, a ponekad uključuje više pokušaja prije nego što se nova navika stabilizira. Ne postoji univerzalan redoslijed kroz koji prolaze svi ljudi.

Osoba najprije može prepoznati da određena navika ima negativne posljedice. Zatim može početi razmatrati mogućnosti promjene, odabrati konkretan cilj i pokušati ga provesti. Nakon toga slijedi razdoblje prilagodbe u kojem uči kako održavati novo ponašanje u različitim okolnostima.

Postavljanje ostvarivih ciljeva

Ciljevi su korisniji kada su jasni, konkretni i usklađeni s mogućnostima osobe. Umjesto neodređenog cilja da se više kreće, osoba može odrediti kratku šetnju određenim danima u tjednu.

Početni cilj treba biti dovoljno izvediv da omogući iskustvo uspjeha, ali i dovoljno značajan da pridonese željenoj promjeni. Ciljevi se mogu postupno prilagođavati kako se povećavaju iskustvo i sposobnosti.

Planiranje provedbe

Planiranje provedbe uključuje povezivanje namjere s konkretnom situacijom. Primjerice: „Nakon završetka radnog vremena prošetat ću dvadeset minuta prije nego što dođem kući.”

Takav plan smanjuje potrebu za ponovnim odlučivanjem u trenutku kada treba djelovati. Korisno je unaprijed razmotriti i prepreke te odrediti alternativu.

Praćenje ponašanja

Praćenje može uključivati bilježenje učestalosti aktivnosti, sna, uzimanja terapije ili drugih postupaka koje osoba želi promijeniti.

Njegova je svrha dobiti realističniju sliku o obrascima ponašanja i prepoznati što olakšava, a što otežava promjenu. Praćenje treba biti razmjerno cilju i ne bi smjelo postati dodatni izvor pretjerane zabrinutosti ili samokritike.

Prilagodba okoline

Promjena okoline može smanjiti prepreke i olakšati željeno ponašanje. Primjeri uključuju pripremu odjeće za vježbanje unaprijed, raspoređivanje lijekova uz odgovarajuće podsjetnike ili držanje potrebnih namirnica na dostupnom mjestu.

S druge strane, uklanjanje okidača povezanih s neželjenom navikom može smanjiti vjerojatnost njezina automatskog ponavljanja.

Učenje iz prepreka

Kada osoba ne provede plan, korisno je utvrditi što se dogodilo. Je li cilj bio prezahtjevan? Je li nedostajalo vremena? Je li se pojavila emocionalna prepreka? Je li plan ovisio o okolnostima koje nije mogla kontrolirati?

Takva analiza omogućuje prilagodbu postupka umjesto zaključka da osoba nema dovoljno discipline. Neuspjela provedba plana može pružiti informacije potrebne za izradu izvedivijeg pristupa.

Održavanje zdravstvenih navika

Početna promjena često se razlikuje od dugoročnog održavanja. Pokretanje nove aktivnosti može biti potaknuto određenim ciljem, ali njezino održavanje zahtijeva uklapanje u svakodnevni život.

Navika se lakše održava kada se ponašanje može redovito provoditi, kada je izvedivo i kada je povezano s jasnim poticajima u okolini. Zadovoljstvo samom aktivnošću, osjećaj napretka i podrška drugih također mogu pridonijeti ustrajnosti.

Važno je uzeti u obzir promjene životnih okolnosti. Bolest, promjena radnog vremena, obiteljske obveze ili financijske poteškoće mogu narušiti rutinu. U tim situacijama održavanje ponašanja može zahtijevati prilagodbu ciljeva i postupaka.

Povratak staroj navici ne znači da je cijela promjena poništena. Korisno je razlikovati pojedinačno odstupanje od trajnog napuštanja cilja. Ako se ponašanje prekine, osoba može utvrditi što je dovelo do prekida i ponovno uspostaviti izvediv plan.

Dugoročno održavanje ne zahtijeva savršenu dosljednost. Važnije je razviti dovoljno fleksibilan način djelovanja koji omogućuje povratak željenom ponašanju nakon neizbježnih promjena i poteškoća.

Zdravstvena ponašanja i društvena okolina

Ponašanje pojedinca oblikuje se u društvenom kontekstu. Obitelj, prijatelji, kolege, kulturne norme i šire životne okolnosti mogu utjecati na to koje se navike razvijaju i koliko ih je lako održavati.

Ako se u obitelji redovito pripremaju uravnoteženi obroci i zajednički boravi na otvorenom, takve aktivnosti mogu postati uobičajen dio života. Ako društvena okolina potiče pušenje ili pretjeranu konzumaciju alkohola, promjena tih ponašanja može zahtijevati dodatni napor i podršku.

Društvene norme djeluju i kroz očekivanja o tome što je prihvatljivo. Osoba može početi vježbati zato što su joj prijatelji aktivni, ali i odustati ako se u njezinoj skupini takvo ponašanje ne podržava.

Važna je i materijalna okolina. Sigurne pješačke površine, dostupna rekreacijska infrastruktura, kvalitetna zdravstvena skrb i pristup odgovarajućoj hrani mogu olakšati zdrave izbore. Njihov nedostatak može ograničiti mogućnosti čak i kada osoba ima potrebnu motivaciju.

Zato promicanje zdravlja ne bi trebalo biti usmjereno samo na pojedinca. Potrebno je razmotriti i uvjete koji omogućuju ljudima da preporučena ponašanja stvarno provedu.

Zdravstveno ponašanje i odgovornost

Zdravstvene odluke uključuju osobnu odgovornost, ali ona nije neograničena. Ljudi mogu birati između dostupnih mogućnosti, no na njihov izbor utječu biološke sklonosti, psihološko stanje, ovisnosti, socijalni odnosi i materijalni uvjeti.

Pretjerano individualizirano tumačenje može dovesti do okrivljavanja osoba zbog bolesti ili zdravstvenih teškoća. Takav pristup zanemaruje činjenicu da se brojni zdravstveni ishodi ne mogu svesti na pojedinačne odluke.

Primjerice, osoba može biti svjesna koristi redovite tjelesne aktivnosti, ali zbog kronične boli, invaliditeta, iscrpljujućeg radnog rasporeda ili nedostatka sigurnog prostora imati ograničene mogućnosti kretanja. Potrebno je razumjeti te prepreke prije nego što se ponašanje procijeni kao nedostatak motivacije.

Istodobno, prepoznavanje društvenih ograničenja ne znači da osobne odluke nemaju važnost. Cilj je razumjeti kako individualni i okolinski čimbenici djeluju zajedno te stvoriti uvjete u kojima su zdraviji izbori izvedivi i održivi.

Zaključak

Zdravstvena ponašanja obuhvaćaju širok raspon aktivnosti povezanih s očuvanjem zdravlja, prevencijom bolesti, traženjem zdravstvene pomoći i upravljanjem postojećim zdravstvenim stanjem. Razvijaju se kroz međudjelovanje znanja, uvjerenja, emocija, motivacije, navika, sposobnosti i društvene okoline.

Poznavanje zdravstvenih rizika i namjera da se ponašanje promijeni važni su, ali često nisu dovoljni za stvarnu i dugoročnu promjenu. Potrebni su izvedivi planovi, odgovarajuće vještine, prilagođena okolina i mogućnost održavanja novih navika tijekom različitih životnih okolnosti.

Razumijevanje zdravstvenih ponašanja zato zahtijeva istodobno promatranje pojedinca i uvjeta u kojima živi. Učinkovito promicanje zdravlja ne temelji se samo na upozoravanju na rizike nego i na stvaranju uvjeta koji ljudima omogućuju informirane, ostvarive i dugoročno održive odluke.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. Conner, M., & Norman, P. (ur.). (2015). *Predicting and Changing Health Behaviour: Research and Practice with Social Cognition Models* (3. izd.). Open University Press.

2. Glanz, K., Rimer, B. K., & Viswanath, K. (ur.). (2015). *Health Behavior: Theory, Research, and Practice* (5. izd.). Jossey-Bass.

3. Michie, S., van Stralen, M. M., & West, R. (2011). The behaviour change wheel: A new method for characterising and designing behaviour change interventions. *Implementation Science, 6*, 42. https://doi.org/10.1186/1748-5908-6-42

4. Schwarzer, R. (2008). Modeling health behavior change: How to predict and modify the adoption and maintenance of health behaviors. *Applied Psychology, 57*(1), 1–29. https://doi.org/10.1111/j.1464-0597.2007.00325.x

5. Sallis, J. F., Owen, N., & Fisher, E. B. (2008). Ecological models of health behavior. U K. Glanz, B. K. Rimer i K. Viswanath (ur.), *Health Behavior and Health Education: Theory, Research, and Practice* (4. izd., str. 465–486). Jossey-Bass.

6. Kwasnicka, D., Dombrowski, S. U., White, M., & Sniehotta, F. (2016). Theoretical explanations for maintenance of behaviour change: A systematic review of behaviour theories. *Health Psychology Review, 10*(3), 277–296. https://doi.org/10.1080/17437199.2016.1151372