Zašto stručnjaci ponekad dolaze do različitih zaključaka?

Zadnja provjera: listopad 2026.

Jedna stručna organizacija preporučuje nešto, druga ne. Jedan psiholog kaže da je nalaz čvrst, drugi da je upitan. Za mnoge to znači da „ni stručnjaci ne znaju”. Ali neslaganje stručnjaka ima razumljive uzroke i često se odnosi na pojedinosti, a ne na temelje. Ova lekcija objašnjava zašto stručnjaci dolaze do različitih zaključaka i kako se snaći kad se ne slažu.

Različiti podaci

Stručnjaci ne razmatraju uvijek iste dokaze. Jedan pregled uključuje samo randomizirana istraživanja, drugi i opservacijska; jedan istraživanja iz posljednjih deset godina, drugi sva. Različiti kriteriji uključivanja mogu dati različite zaključke (više u lekciji [Meta-analize i sustavni pregledi](/lekcija/meta-analize-i-sustavni-pregledi)).

Različite analize istih podataka

Čak i s istim podacima zaključci se mogu razlikovati. Kada je 29 istraživačkih timova analiziralo iste podatke kako bi odgovorilo na isto pitanje, procjene učinka znatno su se razlikovale zbog razumnih, ali različitih analitičkih odluka (Silberzahn i sur., 2018; više u lekciji [Istraživačke prakse koje povećavaju rizik pogrešnih zaključaka](/lekcija/istrazivacke-prakse-koje-povecavaju-rizik-pogresnih-zakljucaka)).

Različita mjerila sigurnosti

Neki stručnjaci traže vrlo snažne dokaze prije nego što nešto preporuče, a drugi smatraju da je umjerena sigurnost dovoljna, osobito kad su rizici mali. Pitanje „je li dokazano?” često se zapravo odnosi na pitanje „je li dovoljno dokazano za ovu odluku?” (više u lekciji [Kvaliteta dokaza i sigurnost zaključaka](/lekcija/kvaliteta-dokaza-i-sigurnost-zakljucaka)).

Vrijednosti i ciljevi

Preporuke ne ovise samo o dokazima, nego i o tome kako se vrednuju ishodi: koliko je važna mala korist u odnosu na moguće štete, troškove ili slobodu izbora. Dva stručnjaka mogu se slagati oko dokaza, a razlikovati u preporuci jer različito vrednuju posljedice.

Teorijska usmjerenja i iskustvo

Stručnjaci iz različitih tradicija – primjerice biološke, kognitivne ili psihodinamske – mogu isti nalaz tumačiti na različite načine. Klinički praktičari i istraživači također mogu različito vrednovati iskustvo iz prakse i rezultate istraživanja.

Nesigurnost na granici znanja

Najviše je neslaganja ondje gdje je znanje novo i dokazi su malobrojni. Prema Ioannidisovoj analizi, u područjima s malim istraživanjima, malim učincima i velikom fleksibilnošću analiza mnogi su objavljeni nalazi vjerojatno netočni (Ioannidis, 2005). U takvim područjima neslaganje je očekivano.

Kako se snaći

• tražiti **sustavne preglede** i izjave stručnih organizacija;
• provjeriti **slažu li se stručnjaci oko temeljnih nalaza** i razlikuju li se samo u pojedinostima ili preporukama;
• pitati **na čemu se temelji** svaka tvrdnja i koliko su dokazi sigurni;
• obratiti pažnju na **sukobe interesa**;
• biti oprezan prema stručnjacima koji tvrde da su „svi ostali u krivu” bez novih dokaza (više u lekciji [Kako se mijenja znanstveni konsenzus?](/lekcija/kako-se-mijenja-znanstveni-konsenzus)).

Česte zablude

• **„Ako se stručnjaci ne slažu, ništa se ne zna.”** Često se slažu oko temelja.
• **„Istina je negdje u sredini.”** Ponekad jedna strana ima mnogo jače dokaze.
• **„Stručnjak koji se ne slaže s većinom sigurno ima pravo.”** Potrebni su dokazi, a ne samo neslaganje.

Primjer

Dva psihologa raspravljaju o tome treba li djeci ograničiti vrijeme pred zaslonima. Oba se slažu da su povezanosti s raspoloženjem male i da je sadržaj važniji od količine. Razlikuju se u preporuci: jedan smatra da je zbog nesigurnosti oprez opravdan, a drugi da stroga ograničenja mogu imati vlastite štete. Neslaganje je oko vrijednosti i mjerila sigurnosti, a ne oko podataka.

Sažetak

Stručnjaci dolaze do različitih zaključaka zbog različitih podataka, analiza, mjerila sigurnosti, vrijednosti i teorijskih usmjerenja, a najviše se ne slažu na granici znanja. Neslaganje se često odnosi na pojedinosti i preporuke, a ne na temeljne nalaze. Sustavni pregledi, pitanje na čemu se tvrdnje temelje i pažnja na sukobe interesa pomažu se snaći.

Povezane lekcije

• [Kvaliteta dokaza i sigurnost zaključaka](/lekcija/kvaliteta-dokaza-i-sigurnost-zakljucaka)
• [Kako se mijenja znanstveni konsenzus?](/lekcija/kako-se-mijenja-znanstveni-konsenzus)
• [Istraživačke prakse koje povećavaju rizik pogrešnih zaključaka](/lekcija/istrazivacke-prakse-koje-povecavaju-rizik-pogresnih-zakljucaka)
• [Znanstvena nesigurnost i odgovorno komuniciranje rezultata](/lekcija/znanstvena-nesigurnost-i-odgovorno-komuniciranje-rezultata)
• [Meta-analize i sustavni pregledi](/lekcija/meta-analize-i-sustavni-pregledi)

Izvori i literatura

• Ioannidis, J. P. A. (2005). Why most published research findings are false. *PLOS Medicine*, 2(8), e124. [doi.org/10.1371/journal.pmed.0020124](https://doi.org/10.1371/journal.pmed.0020124)
• Silberzahn, R., Uhlmann, E. L., Martin, D. P. i sur. (2018). Many analysts, one data set: Making transparent how variations in analytic choices affect results. *Advances in Methods and Practices in Psychological Science*, 1(3), 337–356. [doi.org/10.1177/2515245917747646](https://doi.org/10.1177/2515245917747646)