Watsonov eksperiment s malim Albertom: povijest i etička ograničenja

Zadnja provjera: listopad 2026.

Godine 1920. psiholog John B. Watson i njegova asistentica Rosalie Rayner objavili su izvještaj o pokusu s jedanaestomjesečnim dječakom kojeg su nazvali Albert B. Htjeli su pokazati da se strah može naučiti klasičnim uvjetovanjem. Pokus s „malim Albertom” jedan je od najpoznatijih u povijesti psihologije – i jedan od najčešće pogrešno prepričanih. Ova lekcija opisuje što se dogodilo, što pokus pokazuje i zašto je etički neprihvatljiv.

Načela klasičnog uvjetovanja objašnjava lekcija [Klasično uvjetovanje](/lekcija/klasicno-uvjetovanje).

Što se dogodilo

Prema izvornom izvještaju, Albert se na početku nije bojao bijelog štakora, zeca, psa ni maske. Istraživači su zatim više puta, dok je posezao za štakorom, iza njegovih leđa udarili čekićem po metalnoj šipki, što je izazvalo glasan zvuk i plač. Nakon nekoliko ponavljanja Albert je počeo plakati i odmicati se već na pojavu štakora. Izvijestili su i da se strah proširio na slične podražaje, poput zeca i bundeve (Watson i Rayner, 1920).

Što je pokus trebao pokazati

Watson je tvrdio da su mnogi ljudski strahovi naučeni, a ne urođeni ili posljedica dubokih nesvjesnih sukoba, kako je tvrdila psihoanaliza. Pokus je trebao pokazati da se emocionalna reakcija može uvjetovati i proširiti na slične podražaje. Ta je ideja kasnije utjecala na razvoj bihevioralne terapije strahova (više u lekciji [Izlaganje](/lekcija/izlaganje)).

Metodološka ograničenja

• **Jedan sudionik** – zaključci se temelje na jednom djetetu.
• **Nesustavno mjerenje** – Albertove reakcije opisivane su dojmom, bez jasnih kriterija.
• **Nedosljedni postupci** – opisani su različiti postupci i razmaci između sesija.
• **Slabo uvjetovanje** – izvještaj pokazuje da strah nije uvijek bio jak ni postojan, pa su istraživači povremeno morali ponovno „osvježavati” uvjetovanje.

Kako se pokus prepričava

Analiza udžbenika pokazala je da se pokus često prepričava netočno: s pogrešnim podražajima, pretjeranim generalizacijama, izmišljenim završetkom u kojem je strah naknadno uklonjen ili s tvrdnjom da je Albert razvio trajnu fobiju (Harris, 1979). Albert je iz istraživanja otišao prije nego što se pokušalo ukloniti naučeni strah. Kasnije su istraživači pokušali utvrditi njegov identitet i predložili moguće kandidate (Beck i sur., 2009), ali to pitanje ostaje sporno.

Etička pitanja

Prema današnjim standardima pokus je neprihvatljiv:

• dijete je namjerno izloženo strahu i stresu;
• naučeni strah nije uklonjen;
• nije jasno je li majka dobila potpunu informaciju i mogla slobodno odlučiti;
• korist nije bila razmjerna riziku za dijete.

Danas istraživanja s djecom traže posebne zaštite (više u lekciji [Istraživanja s djecom i ranjivim skupinama](/lekcija/istrazivanja-s-djecom-i-ranjivim-skupinama)).

Česte zablude

• **„Pokus je dokazao da se sve fobije uče uvjetovanjem.”** Pokazao je mogućnost uvjetovanja kod jednog djeteta; nastanak fobija složeniji je.
• **„Albertu je strah poslije uklonjen.”** Prema izvorima, nije.
• **„Rezultati su bili jasni i snažni.”** Bili su nedosljedni i dokumentirani dojmom.

Primjer

U jednom udžbeniku piše da se Albert nakon pokusa „bojao svega bijelog i krznenog, pa i djeda Mraza”. Izvorni izvještaj spominje masku i neke krznene predmete, ali ne i tako opsežan, trajan strah. Usporedba s izvornim radom pokazuje kako se poznati pokusi s vremenom „uljepšavaju” (više u lekciji [Poznati eksperimenti i problem povijesnog pojednostavljivanja](/lekcija/poznati-eksperimenti-i-problem-povijesnog-pojednostavljivanja)).

Sažetak

Watson i Rayner 1920. su pokušali uvjetovati strah od štakora kod jedanaestomjesečnog dječaka, uparivanjem štakora s glasnim zvukom. Pokus je utjecao na bihevioralno shvaćanje strahova, ali je metodološki slab – jedan sudionik, nesustavno mjerenje, nedosljedni postupci – i etički neprihvatljiv. U udžbenicima se često prepričava netočno.

Povezane lekcije

• [Klasično uvjetovanje](/lekcija/klasicno-uvjetovanje)
• [Poznati eksperimenti i problem povijesnog pojednostavljivanja](/lekcija/poznati-eksperimenti-i-problem-povijesnog-pojednostavljivanja)
• [Etika u psihološkim istraživanjima](/lekcija/etika-u-psiholoskim-istrazivanjima)
• [Istraživanja s djecom i ranjivim skupinama](/lekcija/istrazivanja-s-djecom-i-ranjivim-skupinama)
• [John B. Watson](/lekcija/john-b-watson)

Izvori i literatura

• Beck, H. P., Levinson, S. i Irons, G. (2009). Finding Little Albert: A journey to John B. Watson's infant laboratory. *American Psychologist*, 64(7), 605–614. [doi.org/10.1037/a0017234](https://doi.org/10.1037/a0017234)
• Harris, B. (1979). Whatever happened to Little Albert? *American Psychologist*, 34(2), 151–160. [doi.org/10.1037/0003-066X.34.2.151](https://doi.org/10.1037/0003-066X.34.2.151)
• Watson, J. B., & Rayner, R. (1920). Conditioned emotional reactions. *Journal of Experimental Psychology, 3*(1), 1–14. https://doi.org/10.1037/h0069608