Usamljenost

Zadnja provjera: listopad 2026.

Što je usamljenost?

Usamljenost je subjektivni osjećaj da nam nedostaje povezanost s drugim ljudima ili da odnosi koje imamo ne zadovoljavaju naše potrebe za bliskošću, razumijevanjem i pripadanjem. Može se pojaviti kada osoba nema dovoljno društvenih kontakata, ali i kada je okružena ljudima, ima prijatelje ili je u ljubavnoj vezi.

Ključno je razlikovati **biti sam i osjećati se usamljeno**. Samoća je stanje u kojem osoba provodi vrijeme bez drugih ljudi, dok je usamljenost emocionalno iskustvo koje proizlazi iz doživljaja nedovoljne povezanosti. Netko može uživati u samoći i osjećati se ispunjeno, dok se netko drugi može osjećati usamljeno čak i u društvu.

Usamljenost nije nužno znak da s osobom nešto nije u redu. Ona je ljudsko iskustvo koje može upozoravati na nezadovoljene potrebe za povezanošću. Međutim, ako traje dugo i postane intenzivna, može negativno utjecati na emocionalno stanje, ponašanje i zdravlje.

Kako nastaje usamljenost?

Usamljenost se najčešće pojavljuje kada postoji razlika između odnosa koje osoba želi i odnosa koje doživljava da ima. Ta razlika ne ovisi samo o broju ljudi u njezinu životu, nego i o kvaliteti odnosa, osjećaju pripadanja i mogućnosti da bude viđena i prihvaćena.

Primjerice, osoba može imati velik krug poznanika, ali nikoga kome se može povjeriti kada joj je teško. Druga osoba može imati samo nekoliko bliskih odnosa, ali se u njima osjećati sigurno i povezano.

Na nastanak usamljenosti mogu utjecati različiti čimbenici:

Usamljenost često nastaje kombinacijom više čimbenika. Primjerice, prekid veze može smanjiti broj svakodnevnih kontakata, dok strah od novog odbacivanja istodobno otežava stvaranje novih odnosa.

Vrste usamljenosti

Usamljenost se može razlikovati prema tome kakva vrsta povezanosti osobi nedostaje i koliko dugo taj osjećaj traje.

Emocionalna usamljenost

Emocionalna usamljenost javlja se kada osobi nedostaje blizak odnos u kojem se osjeća viđeno, prihvaćeno i emocionalno sigurno.

Takav odnos može biti ljubavna veza, blisko prijateljstvo ili drugi odnos u kojem postoji povjerenje i uzajamna emocionalna dostupnost.

Osoba može imati mnogo poznanika i redovito sudjelovati u društvenim aktivnostima, a ipak osjećati emocionalnu usamljenost jer nema s kim podijeliti ono što joj je uistinu važno.

Socijalna usamljenost

Socijalna usamljenost povezana je s nedostatkom šire društvene mreže ili osjećaja pripadnosti.

Može se pojaviti kada osoba nema dovoljno prijatelja, kada se osjeća isključeno iz zajednice ili kada nema ljude s kojima može provoditi vrijeme i dijeliti zajedničke interese.

Primjerice, osoba koja se preseli u novi grad može imati zadovoljavajući odnos s partnerom, ali joj istodobno mogu nedostajati prijatelji, poznata sredina i osjećaj da nekamo pripada.

Egzistencijalna usamljenost

Egzistencijalna usamljenost odnosi se na doživljaj da određene dijelove vlastitog postojanja ne možemo u potpunosti podijeliti s drugima.

Može uključivati osjećaj da nas nitko ne može potpuno razumjeti, svijest o vlastitoj odvojenosti od drugih ili suočavanje s pitanjima smisla, smrti, slobode i osobne odgovornosti.

Takav doživljaj ne mora nužno značiti da osoba nema bliske odnose. Može se pojaviti i kod ljudi koji su voljeni i okruženi podrškom.

Važno je razlikovati egzistencijalnu usamljenost kao filozofsko i psihološko iskustvo od dugotrajne, bolne usamljenosti koja narušava svakodnevno funkcioniranje.

Prolazna usamljenost

Prolazna usamljenost pojavljuje se u određenim okolnostima i obično se smanjuje kada se promijene situacija ili emocionalne potrebe.

Primjerice, osoba se može osjećati usamljeno tijekom vikenda kada su prijatelji zauzeti, nakon povratka s putovanja ili tijekom razdoblja pojačanog stresa.

Takva usamljenost ne mora upućivati na dugotrajniji problem. Može biti signal da je osobi u tom trenutku potrebno više kontakta, podrške ili bliskosti.

Kronična usamljenost

Kronična usamljenost traje dulje i ne nestaje nužno kada osoba nakratko ostvari društveni kontakt.

Može biti povezana s dugotrajnim nedostatkom zadovoljavajućih odnosa, ponavljanim iskustvima odbacivanja, životnim okolnostima ili obrascima mišljenja i ponašanja koji otežavaju povezivanje.

Osoba može željeti bliskost, ali istodobno očekivati da će biti povrijeđena, zanemarena ili odbačena. Zbog toga se može povlačiti iz odnosa, što dodatno smanjuje mogućnosti za povezivanje.

Kronična usamljenost nije dijagnoza sama po sebi, ali može biti važan pokazatelj emocionalnih teškoća i potrebe za podrškom.

Usamljenost i samoća

Samoća i usamljenost često se poistovjećuju, iako predstavljaju različita iskustva.

| Obilježje | Samoća | Usamljenost |

|---|---|---|

| Osnovno značenje | Vrijeme provedeno bez drugih ljudi | Doživljaj nedovoljne povezanosti |

| Emocionalni doživljaj | Može biti ugodna, neutralna ili neugodna | Najčešće uključuje bol zbog nedostatka povezanosti |

| Dobrovoljnost | Često je odabrana, ali ne mora uvijek biti | U pravilu nije željeno stanje |

| Odnos prema drugim ljudima | Ne mora značiti da osobi netko nedostaje | Uključuje doživljaj da važna povezanost nedostaje |

| Moguće posljedice | Odmor, samorefleksija, kreativnost | Tuga, osjećaj isključenosti, nezadovoljstvo ili povlačenje |

Samoća može biti važna za odmor, kreativnost, samostalnost i upoznavanje vlastitih potreba. Usamljenost, s druge strane, često stvara želju za povezivanjem koju osoba ne uspijeva zadovoljiti.

Ipak, granica nije uvijek jednostavna. Osoba može istodobno uživati u vremenu koje provodi sama i osjećati bol zbog nedostatka bliskih odnosa.

**Problem nije nužno u tome što je osoba sama, nego u tome što joj nedostaje povezanost koju želi ili treba.**

Usamljenost i osjećaj pripadanja

Potreba za pripadanjem odnosi se na želju za stabilnim, značajnim i uzajamnim odnosima s drugim ljudima. Povezanost s drugima može pridonijeti osjećaju sigurnosti, identiteta i smisla.

Pripadanje ne zahtijeva da osoba bude popularna, stalno okružena ljudima ili prihvaćena u svakoj grupi. Važnije je da ima odnose u kojima se može osjećati dovoljno sigurno da izrazi svoje misli, potrebe i osjećaje.

Osjećaj pripadanja može se razvijati kroz:

Pritom nije presudan samo broj kontakata. Nekoliko kvalitetnih odnosa može biti važnije od velikog broja površnih poznanstava.

Zašto se možemo osjećati usamljeno među ljudima?

Usamljenost u društvu može biti posebno zbunjujuća jer izvana izgleda kao da osoba ima sve što joj je potrebno za povezivanje.

Međutim, fizička prisutnost drugih ljudi nije isto što i emocionalna bliskost.

Osoba se može osjećati usamljeno među ljudima kada:

Primjerice, osoba može svakodnevno razgovarati s kolegama, izlaziti s prijateljima i biti u ljubavnoj vezi, ali osjećati da nitko ne poznaje njezine strahove, nade ili stvarne potrebe.

Takav osjećaj ne znači automatski da su svi njezini odnosi loši. Može upućivati na to da joj nedostaje određena vrsta bliskosti ili da u postojećim odnosima ne može pokazati dovoljno autentičan dio sebe.

Usamljenost u ljubavnim odnosima

Ljubavna veza ne uklanja automatski usamljenost. Osoba može imati partnera, dijeliti svakodnevni život s njim i istodobno osjećati da je emocionalno sama.

Usamljenost u vezi može se pojaviti kada nedostaju:

Ponekad partneri imaju različite potrebe za bliskošću ili različite načine pokazivanja privrženosti. Takve razlike ne moraju nužno značiti da je odnos nezadovoljavajući, ali mogu postati izvor usamljenosti ako se o njima ne razgovara ili ako jedna osoba stalno ostaje bez onoga što joj je važno.

Primjerice, jedna osoba može osjećati bliskost kroz razgovore, zajedničko provođenje vremena i emocionalno dijeljenje, dok druga ljubav uglavnom pokazuje praktičnom pomoći. Ako se njihove potrebe ne prepoznaju, obje mogu imati osjećaj da se trude, a ipak ne uspijevaju ostvariti željenu povezanost.

Važno je razlikovati povremenu usamljenost, koja se može pojaviti i u kvalitetnom odnosu, od trajnog osjećaja emocionalne napuštenosti.

Ako osoba redovito pokušava ostvariti bliskost, ali druga strana uporno odbija razgovor, ne pokazuje interes ili nije spremna sudjelovati u odnosu, problem se ne može riješiti samo njezinim dodatnim trudom. Povezanost zahtijeva sudjelovanje obiju osoba.

**Biti u vezi nije isto što i osjećati se povezano.**

Usamljenost nakon prekida odnosa

Prekid ljubavne veze, prijateljstva ili drugog važnog odnosa može izazvati snažan osjećaj usamljenosti. Ne gubi se samo osoba nego i niz svakodnevnih iskustava povezanih s tim odnosom.

Mogu nedostajati:

Zbog toga usamljenost nakon prekida nije samo posljedica smanjenog broja kontakata. Ona može uključivati tugu za izgubljenom bliskošću, narušenu rutinu, neizvjesnost i potrebu za ponovnim uspostavljanjem osjećaja stabilnosti.

Osoba može istodobno znati da odnos nije bio dobar za nju i osjećati snažnu potrebu za prisutnošću druge osobe. Takva proturječnost nije neobična. Emocionalna povezanost ne nestaje uvijek istodobno s odlukom da odnos treba završiti.

Važno je ne tumačiti bol zbog gubitka kao dokaz da je odnos nužno trebalo nastaviti. Bol može odražavati važnost izgubljene povezanosti, naviku, neostvarena očekivanja ili potrebu za bliskošću.

Tijekom oporavka može pomoći postupno obnavljanje svakodnevnih aktivnosti, održavanje kontakta s ljudima od povjerenja i dopuštanje tuge bez zaključka da će usamljenost trajati zauvijek.

Usamljenost i privrženost

Teorija privrženosti proučava kako iskustva bliskih odnosa, osobito tijekom ranog razvoja, mogu utjecati na očekivanja o dostupnosti drugih ljudi i sigurnosti odnosa.

Obrasci privrženosti mogu utjecati na to kako osoba doživljava udaljenost, neizvjesnost, odbacivanje i emocionalnu dostupnost.

Primjerice:

Ovi obrasci nisu nepromjenjive osobine niti dijagnoze. Ista osoba može se ponašati različito u različitim odnosima, a iskustva tijekom života mogu mijenjati njezina očekivanja i načine povezivanja.

Usamljenost također ne treba automatski pripisivati stilu privrženosti. Na nju utječu stvarna dostupnost drugih ljudi, životne okolnosti, kvaliteta odnosa, društvena isključenost i mnogi drugi čimbenici.

Usamljenost, samopoštovanje i slika o sebi

Dugotrajna usamljenost može utjecati na način na koji osoba vidi sebe i svoje mjesto među drugima.

Ako osoba opetovano doživljava da nije uključena, da se drugi rijetko prvi javljaju ili da njezini pokušaji povezivanja ne nailaze na odgovor, može početi zaključivati da nije dovoljno zanimljiva, vrijedna ili poželjna.

Takvi zaključci mogu biti razumljiva reakcija na bolna iskustva, ali nisu nužno točni.

Primjerice, činjenica da se prijatelj rijetko javlja može značiti da je odnos jednostran, ali može biti povezana i s njegovim navikama, obvezama ili teškoćama. Tek šira slika odnosa može pomoći da se procijeni što se doista događa.

Korisno je razlikovati:

Ako se zaključci o vlastitoj vrijednosti često temelje na tuđoj dostupnosti, svako udaljavanje može postati potvrda negativne slike o sebi.

Važno je pritom ne otići u suprotnu krajnost i zanemariti stvarne odnose koji su jednostrani ili zanemarujući. Cilj nije uvjeriti se da je svaki odnos zadovoljavajući, nego procijeniti situaciju bez pretvaranja tuđeg ponašanja u konačnu presudu o vlastitoj vrijednosti.

Usamljenost i društvene mreže

Društvene mreže mogu olakšati održavanje kontakata, pronaći ljude sličnih interesa i pružiti osjećaj pripadnosti, osobito kada su fizička udaljenost ili životne okolnosti prepreka susretima.

Istodobno, način korištenja društvenih mreža može biti povezan s osjećajem usamljenosti.

Rizik od nezadovoljstva može se povećati kada osoba:

Ipak, ne može se zaključiti da društvene mreže same po sebi uzrokuju usamljenost. Njihovi učinci ovise o načinu korištenja, sadržaju, postojećim odnosima i individualnim okolnostima. Digitalna komunikacija nekim ljudima značajno olakšava povezivanje, dok kod drugih može pojačati uspoređivanje ili osjećaj isključenosti.

Korisno je razlikovati **kontakt od povezanosti**. Razmjena poruka može biti vrijedan oblik bliskosti, ali sama količina komunikacije ne govori nužno koliko se osoba osjeća shvaćeno i podržano.

Usamljenost i mentalno zdravlje

Usamljenost nije mentalni poremećaj sama po sebi. Međutim, dugotrajna ili intenzivna usamljenost povezana je s većim rizikom od različitih emocionalnih i zdravstvenih poteškoća.

Može biti povezana s:

Veza između usamljenosti i mentalnog zdravlja može djelovati u oba smjera. Usamljenost može pridonijeti emocionalnim teškoćama, a depresija, tjeskoba, zdravstveni problemi ili druge poteškoće mogu otežati povezivanje s ljudima i povećati osjećaj usamljenosti.

Zbog toga nije uvijek jednostavno odrediti što je prvo nastalo i koji čimbenik ima najveću ulogu.

Usamljenost je povezana i s nepovoljnim zdravstvenim ishodima, osobito kada je dugotrajna. Ipak, takve povezanosti ne znače da će svaka usamljena osoba razviti zdravstvene probleme niti da je usamljenost jedini uzrok tih ishoda.

Važno je ne stigmatizirati usamljenost. Ona ne znači da je osoba slaba, nepoželjna ili nesposobna za odnose. Može biti posljedica okolnosti koje osoba nije sama odabrala, ali i signal da su joj potrebne promjene ili dodatna podrška.

Zašto usamljenost može postati začarani krug?

Usamljenost može utjecati na način na koji osoba opaža društvene situacije i reagira na njih. Kada se osjećaj usamljenosti zadrži, osoba može postati osjetljivija na znakove mogućeg odbacivanja.

Tada se može razviti krug koji održava problem:

1. Osoba doživljava nedostatak povezanosti.

2. Počinje očekivati da drugi nisu zainteresirani ili da će je odbaciti.

3. Dvosmislene situacije, poput kratke poruke ili odgođenog odgovora, lakše tumači negativno.

4. Zbog straha od povrede manje se otvara, rjeđe inicira kontakt ili se povlači.

5. Ima manje prilika za pozitivna iskustva povezivanja.

6. Nedostatak takvih iskustava može dodatno učvrstiti osjećaj usamljenosti.

Ovaj se obrazac ne pojavljuje kod svih ljudi koji su usamljeni. Usamljenost može biti posljedica i stvarnog nedostatka prilika za povezivanje, diskriminacije, nepristupačnog okruženja ili jednostrano uloženog truda u odnose.

Zato nije korisno pretpostaviti da je problem uvijek u načinu razmišljanja usamljene osobe. Ponekad su potrebne promjene u njezinim očekivanjima i ponašanju, a ponekad promjena okruženja, veća dostupnost društvenih aktivnosti ili udaljavanje od odnosa koji ne pružaju uzajamnost.

Kako se nositi s usamljenošću?

Usamljenost se ne smanjuje uvijek jednostavnim povećanjem broja društvenih kontakata. Važno je prepoznati kakva vrsta povezanosti nedostaje i koji bi koraci mogli pomoći da se ona postupno izgradi.

1. Prepoznati što zapravo nedostaje

Prvi korak nije nužno pronaći nekoga s kim ćemo provoditi vrijeme, nego razumjeti kakvu vrstu povezanosti želimo.

Možemo se zapitati:

Odgovori mogu pomoći da se problem definira konkretnije. Različite vrste usamljenosti zahtijevaju različite oblike djelovanja.

2. Održavati postojeće odnose

Kada se osjećamo usamljeno, ponekad nam se čini da nitko nije dostupan ili da nikome nismo važni. Ipak, moguće je da postoje odnosi koje bismo mogli postupno produbiti.

To može uključivati:

Pritom je važno pratiti uzajamnost. Održavanje odnosa ne znači da jedna osoba mora stalno inicirati, organizirati i ulagati trud bez odgovora druge strane.

3. Stvarati prilike za nova poznanstva

Bliskost se često razvija kroz ponovljene susrete, zajedničke aktivnosti i postupno upoznavanje.

Nove prilike za povezivanje mogu se pronaći kroz:

Nije nužno odmah pronaći bliskog prijatelja ili partnera. Prvi cilj može biti jednostavniji: redovito dolaziti na mjesto gdje se mogu razviti poznanstva.

Važno je imati realna očekivanja. Neće svaki susret prerasti u odnos, a povezivanje često zahtijeva vrijeme.

4. Vježbati postupno emocionalno otvaranje

Bliskost se razvija kada ljudi mogu razmjenjivati osobne informacije, osjećaje i iskustva na način koji je primjeren odnosu i koji poštuje granice obiju strana.

Ako se osoba boji odbacivanja, može početi malim koracima:

Emocionalno otvaranje ne znači da treba svima otkriti svoje najosjetljivije dijelove. Povjerenje se gradi postupno, kroz iskustva uzajamnog poštovanja i pouzdanosti.

5. Razlikovati strah od odbacivanja od stvarne nezainteresiranosti

Ponekad osoba odustane od povezivanja prije nego što provjeri postoji li mogućnost za odnos. U drugim situacijama njezini su pokušaji doista zanemareni.

Korisno je procijeniti konkretna ponašanja umjesto donositi zaključke samo na temelju straha ili nade.

Primjerice, ako se netko ne javi jednom, moguće je više objašnjenja. Ako se tijekom duljeg razdoblja ne javlja, ne odgovara na prijedloge i ne pokazuje interes, to može biti znak da odnos nije uzajaman.

Cilj nije uvjeravati se da je svaka osoba zainteresirana, nego ostaviti prostor za neizvjesnost kada nema dovoljno informacija i prepoznati obrasce kada ih ima.

6. Razvijati odnos prema samoći

Povezanost s drugima važna je, ali korisno je razvijati i sposobnost da vrijeme provedeno samostalno ne doživljavamo automatski kao dokaz vlastite nevažnosti.

To može uključivati:

Cilj nije postati potpuno neovisan o drugima niti uvjeriti se da nam bliskost nije potrebna. Ljudska potreba za povezanošću normalna je. Važno je da vlastiti život ne bude u potpunosti zaustavljen dok čekamo da se pojavi odnos koji nam nedostaje.

7. Smanjiti negativno zaključivanje o sebi

Ako usamljenost pokreće misli poput „nikome nisam važan” ili „sa mnom nešto nije u redu”, korisno je zastati i provjeriti na čemu se te misli temelje.

Možemo se zapitati:

Takvo preispitivanje ne znači da treba poricati bol ili uvjeravati se da je sve u redu. Svrha je izbjeći pretvaranje trenutačnog iskustva u konačan zaključak o sebi i budućnosti.

8. Potražiti stručnu podršku kada je potrebna

Ako usamljenost traje dugo, izrazito boli ili otežava svakodnevno funkcioniranje, razgovor sa psihologom ili psihoterapeutom može pomoći u razumijevanju njezinih uzroka i razvoju novih načina povezivanja.

Stručna podrška može biti korisna kada je usamljenost povezana s:

Traženje pomoći ne znači da osoba nije sposobna sama izgraditi odnose. To može biti način da dobije podršku u razdoblju kada joj je teško pronaći izlaz iz postojećeg obrasca.

Kako razgovarati s osobom koja je usamljena?

Kada netko govori o usamljenosti, nije uvijek najkorisnije odmah predlagati rješenja. Ponekad je osobi najpotrebnije iskustvo da je netko sluša, razumije i ozbiljno shvaća njezin doživljaj.

Podrška može uključivati:

Izjave poput „Samo izađi među ljude”, „Imaš obitelj, kako možeš biti usamljena?” ili „Moraš naučiti biti sam” mogu zvučati kao odbacivanje, čak i kada su izrečene s dobrom namjerom.

Korisnije je reći: „Želiš li mi reći što ti najviše nedostaje?” ili „Mogu li nešto učiniti da se osjećaš manje sama?”

Podrška ne zahtijeva da jedna osoba postane jedini izvor emocionalne povezanosti. Važno je poticati stvaranje šire mreže odnosa, bez stvaranja osjećaja krivnje ili obveze.

Kada usamljenost postaje problem?

Povremeni osjećaj usamljenosti uobičajen je i ne mora zahtijevati posebnu intervenciju. Može se pojaviti tijekom životnih promjena, nakon gubitka ili u razdobljima kada su važni ljudi manje dostupni.

Veću pozornost zaslužuje kada:

Trajanje samo po sebi nije jedini kriterij. Važni su intenzitet osjećaja, okolnosti u kojima se pojavljuje i njegov utjecaj na život.

Ako je usamljenost praćena ozbiljnim beznađem ili mislima o samoozljeđivanju ili samoubojstvu, važno je što prije potražiti stručnu pomoć i uključiti osobu od povjerenja.

Vježba: Što mi nedostaje u odnosima?

Ova vježba može pomoći u razlikovanju općeg osjećaja usamljenosti od konkretnih potreba koje stoje iza njega.

**1. Opiši situaciju.**

Kada se najčešće osjećaš usamljeno? Primjerice, navečer, vikendom, nakon razgovora s određenom osobom ili kada vidiš druge ljude u bliskim odnosima.

**2. Prepoznaj što osjećaš.**

Je li riječ o tuzi, praznini, čežnji, odbačenosti, zavisti, razočaranju ili kombinaciji više emocija?

**3. Prepoznaj što ti nedostaje.**

Pokušaj odabrati ili opisati potrebu koja je najizraženija:

**4. Razlikuj želju od zaključka o sebi.**

Dovrši dvije rečenice:

Primjer:

„Nedostaje mi netko s kim mogu razgovarati na kraju dana. Zbog toga ponekad pomislim da nikome nisam dovoljno važna.”

Prva rečenica opisuje potrebu. Druga opisuje zaključak koji se može pojaviti kada ta potreba nije zadovoljena. Potreba može biti stvarna, a zaključak o vlastitoj vrijednosti ne mora biti točan.

**5. Odaberi jedan izvediv korak.**

Što bi u sljedećih nekoliko dana moglo malo povećati osjećaj povezanosti? To može biti poziv osobi kojoj vjeruješ, dogovor za susret, uključivanje u aktivnost ili iskren razgovor o onome što ti nedostaje.

Cilj nije ukloniti usamljenost jednim postupkom. Cilj je bolje razumjeti njezinu poruku i poduzeti korak koji odgovara stvarnoj potrebi.

Česte zablude o usamljenosti

„Usamljeni su ljudi koji nemaju nikoga.”

Ne nužno. Osoba može imati partnera, obitelj i prijatelje, a ipak osjećati da nema dovoljno emocionalne bliskosti ili razumijevanja.

„Ako se osjećam usamljeno, znači da nisam dovoljno zanimljiv ili vrijedan.”

Usamljenost nije dokaz osobne nedostatnosti. Na nju utječu odnosi, životne okolnosti, dostupnost drugih ljudi i mnogi drugi čimbenici.

„Dovoljno je imati više prijatelja.”

Broj kontakata nije isto što i kvaliteta povezanosti. Ponekad je važnije produbiti postojeći odnos nego stvoriti mnogo novih poznanstava.

„Osoba u ljubavnoj vezi ne može biti usamljena.”

Može. Partnerski odnos ne jamči emocionalnu dostupnost, razumijevanje ili osjećaj uzajamnosti.

„Usamljenost znači da osoba ne zna biti sama.”

Osoba može biti samostalna i dobro se osjećati u samoći, a ipak imati snažnu potrebu za bliskošću. Potreba za drugima nije suprotnost samostalnosti.

„Društvene mreže uvijek povećavaju usamljenost.”

Njihov učinak ovisi o načinu korištenja i okolnostima. Mogu olakšati održavanje odnosa, ali mogu i pojačati uspoređivanje ili osjećaj isključenosti.

„Ako se osoba dovoljno potrudi, može ukloniti svaku usamljenost.”

Osobni koraci mogu pomoći, ali povezanost ovisi i o dostupnosti drugih ljudi, društvenim prilikama i uzajamnosti. Nije moguće samostalnim trudom nadomjestiti svaku prepreku ili stvoriti bliskost s osobom koja ne želi sudjelovati u odnosu.

„Usamljenost treba što prije potisnuti.”

Usamljenost može biti neugodan, ali informativan osjećaj. Umjesto da je se pokušava odmah ukloniti, korisno je razumjeti što signalizira i što bi moglo pomoći.

Sažetak

Usamljenost je subjektivni doživljaj nedovoljne povezanosti s drugim ljudima. Može se pojaviti i kada osoba ima brojne društvene kontakte, jer njezina prisutnost među ljudima ne jamči emocionalnu bliskost, razumijevanje ili osjećaj pripadanja.

Razlikuju se emocionalna, socijalna, egzistencijalna, prolazna i kronična usamljenost. Na njezin nastanak mogu utjecati gubitak odnosa, životne promjene, društvena isključenost, nezadovoljene emocionalne potrebe i teškoće u ostvarivanju bliskosti.

Dugotrajna usamljenost može utjecati na samopoštovanje, način tumačenja društvenih situacija i mentalno zdravlje. Ponekad stvara začarani krug u kojem strah od odbacivanja otežava povezivanje, ali uzroke ne treba uvijek tražiti u pojedincu jer važnu ulogu imaju i stvarne društvene okolnosti.

Suočavanje s usamljenošću počinje razumijevanjem toga kakva povezanost nedostaje. Mogu pomoći njegovanje postojećih odnosa, stvaranje prilika za nova poznanstva, postupno emocionalno otvaranje, preispitivanje negativnih zaključaka i traženje stručne podrške kada je potrebna.

**Usamljenost ne znači da osoba nije sposobna za bliskost. Ona znači da povezanost koju trenutačno doživljava nije dovoljna za njezine potrebe.**

Povezane lekcije

Izvori i literatura