Upitnici privrženosti

Zadnja provjera: listopad 2026.

Na internetu je lako pronaći kviz „Koji je tvoj stil privrženosti?” koji nakon desetak pitanja proglasi osobu „anksiozno” ili „izbjegavajuće” privrženom. Istraživačka psihologija privrženost odraslih mjeri drukčije – upitnicima s dvjema dimenzijama i opsežnim intervjuima. Ova lekcija objašnjava kako se privrženost mjeri, po čemu se metode razlikuju i zašto rezultat nije etiketa.

Što je privrženost i kako se razvija, objašnjavaju lekcije u skupini Privrženost i bliski odnosi (više u lekciji [Sigurna privrženost](/lekcija/sigurna-privrzenost)).

Dvije tradicije mjerenja

Privrženost odraslih istražuje se u dvjema tradicijama koje mjere različite stvari:

• **Upitnici samoprocjene** potječu iz socijalne psihologije i mjere kako osoba doživljava sebe u bliskim, najčešće partnerskim odnosima.
• **Intervju o privrženosti odraslih** potječe iz razvojne psihologije. To je polustrukturirani razgovor o odnosima s roditeljima u djetinjstvu, a ne procjenjuje se toliko sadržaj sjećanja koliko suvislost i način na koji osoba o njima govori. Njegovi rezultati kod roditelja povezani su s privrženošću njihove djece (van IJzendoorn, 1995).

Dvije vrste mjera međusobno su tek slabo povezane, pa nisu zamjenjive.

Upitnici: anksioznost i izbjegavanje

Pregled mjera privrženosti odraslih pokazao je da se većina upitnika može svesti na dvije dimenzije: **anksioznost** – strah od odbacivanja i napuštanja – i **izbjegavanje** – nelagoda zbog bliskosti i oslanjanja na druge (Brennan i sur., 1998). Na toj osnovi nastao je upitnik iskustava u bliskim odnosima, a njegova revidirana inačica dodatno je provjerena analizom odgovora na pojedina pitanja (Fraley i sur., 2000). Postoje i kraće inačice te inačice za odnose s roditeljima, partnerima i prijateljima (Fraley i sur., 2011).

Dimenzije ili tipovi

Popularni opisi govore o četiri „stila”: sigurnom, anksioznom, izbjegavajućem i dezorganiziranom (ili bojažljivom). Istraživanja pokazuju da se privrženost odraslih bolje opisuje kontinuiranim dimenzijama nego kategorijama (Fraley i sur., 2015). Osoba može biti „malo” anksiozna i „malo” izbjegavajuća, a njezina privrženost može se razlikovati od odnosa do odnosa i mijenjati se tijekom vremena.

Ograničenja

• **Upitnik mjeri doživljaj, ne „unutarnji model”.** Ljudi opisuju svoje osjećaje i ponašanje kako ih vide, uz sve pristranosti samoprocjene.
• **Ovisnost o odnosu.** Rezultat za jedan partnerski odnos ne mora vrijediti za druge.
• **Internetski kvizovi.** Kratki kvizovi bez provjere mjernih svojstava i s dodjelom „tipa” ne mogu pouzdano odrediti privrženost (više u lekciji [Ograničenja psiholoških samoprocjena](/lekcija/ogranicenja-psiholoskih-samoprocjena)).

Česte zablude

• **„Imam izbjegavajući stil i to je trajno.”** Privrženost se može mijenjati, osobito kroz nova iskustva u odnosima.
• **„Upitnik i intervju mjere isto.”** Mjere različite aspekte i slabo su povezani.
• **„Privrženost se dijeli na četiri jasna tipa.”** Bolje se opisuje dimenzijama.

Primjer

Nina (izmišljeni primjer) u internetskom kvizu dobiva rezultat „anksiozna privrženost” i zaključuje da su njezini odnosi osuđeni na propast. Na istraživačkom upitniku njezin rezultat na anksioznosti je povišen, ali na izbjegavanju nizak. To opisuje nekoga tko žudi za bliskošću i brine se zbog odbacivanja, a ne „pokvarenu” osobu – i to je nešto o čemu se može razgovarati i na čemu se može raditi.

Sažetak

Privrženost odraslih mjeri se upitnicima samoprocjene i intervjuom o privrženosti, koji mjere različite aspekte. Upitnici se uglavnom svode na dvije dimenzije, anksioznost i izbjegavanje, a privrženost se bolje opisuje dimenzijama nego tipovima. Rezultat nije trajna etiketa.

Povezane lekcije

• [Sigurna privrženost](/lekcija/sigurna-privrzenost)
• [Anksiozna privrženost](/lekcija/anksiozna-privrzenost)
• [Izbjegavajuća privrženost](/lekcija/izbjegavajuca-privrzenost)
• [Privrženost i regulacija emocija](/lekcija/privrzenost-i-regulacija-emocija)
• [Psihološke etikete](/lekcija/psiholoske-etikete)
• [Testovi osobnosti](/lekcija/testovi-osobnosti)

Izvori i literatura

• Brennan, K. A., Clark, C. L., & Shaver, P. R. (1998). Self-Report Measurement of Adult Attachment: An Integrative Overview. U: J. A. Simpson & W. S. Rholes (ur.), *Attachment Theory and Close Relationships* (str. 46–76). New York: Guilford Press.
• Fraley, R. C., Heffernan, M. E., Vicary, A. M. i Brumbaugh, C. C. (2011). The Experiences in Close Relationships—Relationship Structures Questionnaire: A method for assessing attachment orientations across relationships. *Psychological Assessment*, 23(3), 615–625. [doi.org/10.1037/a0022898](https://doi.org/10.1037/a0022898)
• Fraley, R. C., Hudson, N. W., Heffernan, M. E. i Segal, N. (2015). Are adult attachment styles categorical or dimensional? A taxometric analysis of general and relationship-specific attachment orientations. *Journal of Personality and Social Psychology*, 109(2), 354–368. [doi.org/10.1037/pspp0000027](https://doi.org/10.1037/pspp0000027)
• Fraley, R. C., Waller, N. G. i Brennan, K. A. (2000). An item response theory analysis of self-report measures of adult attachment. *Journal of Personality and Social Psychology*, 78(2), 350–365. [doi.org/10.1037/0022-3514.78.2.350](https://doi.org/10.1037/0022-3514.78.2.350)
• van IJzendoorn, M. H. (1995). Adult attachment representations, parental responsiveness, and infant attachment: A meta-analysis on the predictive validity of the Adult Attachment Interview. *Psychological Bulletin*, 117(3), 387–403. [doi.org/10.1037/0033-2909.117.3.387](https://doi.org/10.1037/0033-2909.117.3.387)