Uloga okoline u oblikovanju ponašanja

Zadnja provjera: listopad 2026.

Uvod

Na ljudsko ponašanje ne utječu samo osobine ličnosti, emocije i osobne odluke nego i uvjeti u kojima osoba živi, radi, uči i ostvaruje odnose s drugima. Obitelj, škola, radno mjesto, društvena zajednica, fizički prostor i šire kulturno okruženje mogu poticati određene oblike ponašanja, dok druge mogu otežavati ili obeshrabrivati.

Primjerice, osoba koja želi redovito vježbati lakše će održavati tu aktivnost ako u blizini ima dostupan prostor za vježbanje, dovoljno slobodnog vremena i podršku ljudi iz svojeg okruženja. Ako su joj svakodnevne obveze nepredvidljive, a mogućnosti za tjelesnu aktivnost ograničene, ostvarivanje istog cilja može zahtijevati mnogo više napora.

Takvi primjeri pokazuju da ponašanje ne ovisi samo o tome što osoba želi učiniti nego i o mogućnostima koje joj okolina pruža.

**Okolina** obuhvaća fizičke, društvene, kulturne i organizacijske uvjete u kojima osoba živi i djeluje. Ti uvjeti mogu utjecati na njezino ponašanje izravno, primjerice ograničavanjem dostupnih mogućnosti, ili neizravno, oblikovanjem očekivanja, navika, uvjerenja i emocionalnih reakcija.

Psihologija okoline ne promatra osobu kao pasivnog primatelja vanjskih utjecaja. Ljudi tumače okolnosti, biraju među dostupnim mogućnostima i svojim ponašanjem mijenjaju vlastito okruženje. Zbog toga ponašanje nastaje kroz međudjelovanje osobe i njezine okoline.

Što znači da okolina oblikuje ponašanje?

Okolina oblikuje ponašanje kada njezini uvjeti i događaji utječu na vjerojatnost da će osoba nešto učiniti, naučiti ili ponavljati.

Takav utjecaj može se ostvarivati na različite načine:

Primjerice, dijete koje odrasta u okruženju u kojem odrasli razgovaraju o problemima i pokušavaju ih riješiti može usvojiti takav način komunikacije. Dijete koje često promatra vrijeđanje ili agresivno rješavanje sukoba može takve reakcije početi doživljavati kao uobičajene.

Ni jedan primjer ne znači da će svi ljudi iz istog okruženja razviti jednako ponašanje. Način na koji osoba reagira ovisi i o njezinim osobinama, prethodnim iskustvima, razvojnim čimbenicima i drugim utjecajima.

Okolina zato ne određuje ponašanje na potpuno predvidljiv način, ali može povećati ili smanjiti vjerojatnost određenih reakcija.

1. Fizička okolina

Fizička okolina uključuje prostor u kojem osoba boravi, raspored predmeta, osvjetljenje, temperaturu, buku, dostupnost resursa i druge materijalne uvjete.

Ti čimbenici mogu utjecati na koncentraciju, kretanje, komunikaciju, osjećaj ugode i način na koji osoba obavlja svakodnevne aktivnosti.

Organizacija prostora

Način na koji je prostor organiziran može olakšati određene postupke i otežati druge.

Primjerice, osoba koja želi redovito čitati lakše može održavati tu aktivnost ako ima dostupno i mirno mjesto za čitanje. Ako su knjige lako dostupne, a prostor pogodan za koncentraciju, potrebno je manje dodatnog napora za početak aktivnosti.

Slično tome, raspored namještaja na radnom mjestu može olakšati suradnju i komunikaciju ili ih otežati.

Organizacija prostora ne određuje što će osoba učiniti, ali može promijeniti broj prepreka s kojima se susreće pri određenom ponašanju.

Buka, osvjetljenje i temperatura

Fizički uvjeti mogu utjecati na to koliko je lako održavati pozornost i izvršavati zadatke.

Primjerice, stalna buka može otežati koncentraciju na složen tekst, dok neodgovarajuća temperatura može smanjiti udobnost tijekom rada.

Takvi učinci ovise o vrsti zadatka, intenzitetu podražaja i individualnim razlikama. Neki ljudi lakše podnose određene uvjete od drugih.

Prilagodba fizičkog okruženja može biti posebno važna kada zadatak zahtijeva dugotrajnu pozornost, preciznost ili komunikaciju.

Dostupnost mogućnosti

Ponašanje ovisi i o tome koje su aktivnosti uopće dostupne.

Osoba može željeti učiti, vježbati ili sudjelovati u društvenim aktivnostima, ali njezine mogućnosti mogu biti ograničene udaljenošću, financijskim sredstvima, radnim rasporedom ili nedostatkom odgovarajuće infrastrukture.

Zbog toga se razlike u ponašanju ne mogu uvijek objasniti razlikama u motivaciji. Ponekad ljudi imaju slične ciljeve, ali se razlikuju u uvjetima koji su im potrebni da bi ih ostvarili.

2. Društvena okolina

Društvena okolina obuhvaća ljude s kojima osoba dolazi u kontakt, odnose koje razvija i pravila prema kojima njezino društveno okruženje funkcionira.

Obitelj, prijatelji, kolege, nastavnici i šira zajednica mogu utjecati na ponašanje kroz neposrednu komunikaciju, vlastite primjere, podršku, očekivanja i reakcije na postupke.

Obitelj

Obiteljsko okruženje može utjecati na razvoj komunikacijskih vještina, emocionalne regulacije, radnih navika i načina rješavanja problema.

Djeca promatraju kako odrasli reagiraju na stres, izražavaju neslaganje, izvršavaju obveze i odnose se prema drugim ljudima. Takva iskustva mogu postati jedan od izvora njihovih kasnijih obrazaca ponašanja.

Primjerice, u obitelji u kojoj se pogreške razmatraju i koriste za učenje dijete može razviti drukčiji odnos prema neuspjehu nego u okruženju u kojem se pogreške redovito kažnjavaju ili ismijavaju.

Međutim, razvoj djeteta ne ovisi samo o obitelji. Na njega utječu i temperament, vršnjaci, obrazovne institucije, šira zajednica i druga iskustva.

Prijatelji i vršnjaci

Vršnjačke skupine mogu snažno utjecati na ponašanje jer pružaju osjećaj pripadnosti i stvaraju očekivanja o tome što je prihvatljivo.

Osoba može usvojiti način govora, odijevanja, provođenja slobodnog vremena ili izražavanja mišljenja koji je uobičajen u njezinoj skupini.

Takav utjecaj može biti pozitivan. Prijatelji mogu poticati učenje, tjelesnu aktivnost, volontiranje i razvoj korisnih vještina.

Može biti i nepovoljan kada skupina nagrađuje rizično ponašanje, omalovažavanje drugih ili kršenje pravila.

Ipak, pripadnici skupine nisu samo pasivni sljedbenici. Pojedinci mogu odbiti grupna očekivanja, utjecati na ponašanje drugih ili sudjelovati u promjeni normi svoje zajednice.

Radno okruženje

Ponašanje zaposlenika ne ovisi samo o osobnoj odgovornosti i sposobnostima nego i o organizaciji rada.

Jasna očekivanja, primjereni resursi, kvalitetna komunikacija i mogućnost postavljanja pitanja mogu olakšati suradnju i rješavanje problema.

Nasuprot tome, nejasne upute, stalne promjene prioriteta i kažnjavanje iskrenog upozoravanja na pogreške mogu potaknuti nesigurnost, prikrivanje problema ili pretjerano usmjeravanje na izbjegavanje krivnje.

Ako zaposlenici vjeruju da će zbog priznanja pogreške biti nepravedno kažnjeni, mogu je nastojati sakriti umjesto pravodobno potražiti rješenje.

Takvo ponašanje ne mora značiti da zaposlenicima nedostaje odgovornosti. Može biti djelomično oblikovano načinom na koji organizacija reagira na pogreške.

3. Učenje kroz promatranje drugih

Ljudi ne uče samo iz vlastitih postupaka i njihovih posljedica nego i promatranjem ponašanja drugih.

Albert Bandura razvio je teoriju socijalnog učenja, prema kojoj ljudi mogu usvajati nove obrasce promatrajući druge osobe i posljedice koje one doživljavaju.

Primjerice, dijete može naučiti kako se koristi određeni alat promatrajući odraslu osobu. Zaposlenik može naučiti kako se rješavaju problemi promatrajući iskusnijeg kolegu.

Promatranje može utjecati i na društveno ponašanje. Ako osoba vidi da netko dobiva priznanje zbog suradnje, može zaključiti da je suradnja cijenjena i sama je češće pokazivati.

S druge strane, ako promatra agresivno ponašanje koje donosi željeni rezultat bez vidljivih posljedica, može steći dojam da je takvo ponašanje učinkovito.

Uloga uzora

Uzori su osobe čije ponašanje promatramo i koje nam mogu poslužiti kao primjer.

To mogu biti članovi obitelji, nastavnici, kolege, prijatelji ili osobe koje pratimo u medijima.

Utjecaj uzora ovisi o tome koliko ih osoba doživljava relevantnima, koliko je ponašanje razumljivo i smatra li da ga može primijeniti u vlastitim okolnostima.

Uzori ne moraju biti savršeni niti ih osoba mora svjesno odabrati. Ponekad se određeni obrasci usvajaju kroz ponavljanje i svakodnevno izlaganje.

Promatranje posljedica

Ljudi ne promatraju samo što drugi rade nego i što se nakon toga događa.

Ako vide da se poželjno ponašanje prihvaća ili nagrađuje, mogu biti skloniji njegovu usvajanju. Ako vide da neko ponašanje izaziva odbacivanje ili druge nepovoljne posljedice, mogu ga izbjegavati.

Ipak, opažene posljedice nisu jedini čimbenik. Osoba može usvojiti određeno ponašanje i zato što smatra da je moralno ispravno, čak i kada za njega ne dobiva društveno priznanje.

4. Nagrade, posljedice i potkrepljenje

Okolina utječe na ponašanje i kroz posljedice koje slijede nakon određenih postupaka.

Ako ponašanje dovede do posljedice koja povećava vjerojatnost njegova ponavljanja, govorimo o **potkrepljenju**. Ako posljedica smanjuje vjerojatnost ponavljanja ponašanja, riječ je o **kažnjavanju** u bihevioralnom smislu.

Te pojmove treba razlikovati od svakodnevnog značenja nagrade i kazne. U psihologiji je ključno pitanje mijenja li određena posljedica buduću vjerojatnost ponašanja.

Pozitivno potkrepljenje

Pozitivno potkrepljenje događa se kada nakon ponašanja slijedi neki podražaj koji povećava vjerojatnost njegova ponavljanja.

Primjerice, učenik koji za redovito izvršavanje zadataka dobiva korisnu povratnu informaciju može biti motiviraniji nastaviti s radom.

U radnom okruženju priznanje za kvalitetno obavljen zadatak može povećati vjerojatnost da osoba nastavi ulagati trud u slične aktivnosti.

Negativno potkrepljenje

Negativno potkrepljenje događa se kada uklanjanje ili smanjenje neugodnog podražaja povećava vjerojatnost određenog ponašanja.

Primjerice, osoba koja odgađa neugodan razgovor osjeti trenutačno olakšanje. To olakšanje može povećati vjerojatnost da će i ubuduće odgađati slične razgovore.

Negativno potkrepljenje nije isto što i kazna. Ono povećava vjerojatnost ponašanja jer nakon njega dolazi do smanjenja neugodnosti.

Ovaj je mehanizam važan za razumijevanje izbjegavanja, odgađanja i nekih obrazaca koji se nastavljaju unatoč dugoročnim nepovoljnim posljedicama.

Zašto posljedice ne djeluju jednako na sve?

Ista posljedica ne mora jednako utjecati na različite ljude.

Pohvala može biti važna osobi kojoj je priznanje značajno, dok druga osoba veću vrijednost pridaje autonomiji ili mogućnosti učenja.

Na ponašanje utječu i prethodna iskustva, očekivanja i način na koji osoba razumije posljedicu.

Zato je pri oblikovanju ponašanja važno promatrati stvarni učinak neke posljedice, a ne pretpostaviti da će svaka nagrada ili kazna djelovati na jednak način.

5. Društvene norme i kulturno okruženje

Društvene norme predstavljaju očekivanja o tome kako bi se ljudi trebali ponašati u određenim situacijama.

One se razvijaju i prenose kroz obitelj, obrazovanje, institucije, medije i svakodnevne odnose.

Primjerice, norma da treba čekati svoj red olakšava organizaciju zajedničkih aktivnosti. Norma da treba poštovati osobnu privatnost može utjecati na način na koji ljudi razgovaraju o drugima.

Norme pomažu uskladiti ponašanje unutar skupine, ali mogu stvarati pritisak ako se od ljudi očekuje da prihvate pravila s kojima se ne slažu.

Kultura i ponašanje

Kulturno okruženje utječe na značenje koje pridajemo određenim postupcima.

U nekim sredinama naglašava se otvoreno izražavanje osobnog mišljenja, dok se u drugima veća važnost može pridavati očuvanju sklada unutar skupine.

Takve razlike mogu oblikovati komunikaciju, način donošenja odluka i izražavanje neslaganja.

Međutim, kulturne norme nisu nepromjenjive i ne vrijede jednako za sve pripadnike neke zajednice. Unutar iste kulture postoje različite vrijednosti, životna iskustva i osobni izbori.

Kulturu zato treba promatrati kao jedan od utjecaja na ponašanje, a ne kao jedino objašnjenje postupaka pojedinca.

6. Okolina i razvoj navika

Navike nastaju kada se određeno ponašanje ponavlja u sličnim okolnostima. S vremenom znakovi iz okoline mogu postati povezani s automatskim pokretanjem ponašanja.

Primjerice, osoba može naviknuti provjeravati telefon svaki put kada sjedne za radni stol. Sam dolazak na radno mjesto tada može postati znak koji potiče provjeravanje.

Slično tome, pripremljena sportska oprema i unaprijed određeno vrijeme treninga mogu olakšati započinjanje tjelesne aktivnosti.

Okolina kao poticaj za ponašanje

Neki elementi okruženja mogu učiniti ponašanje lakšim i dostupnijim.

Ako osoba želi češće čitati, knjiga postavljena na vidljivo mjesto može biti jednostavan znak za početak aktivnosti. Ako želi smanjiti korištenje telefona tijekom rada, može isključiti nepotrebne obavijesti ili udaljiti uređaj od radnog prostora.

Takve promjene ne znače da je ponašanje potpuno određeno okolinom. One mijenjaju uvjete pod kojima određena aktivnost postaje vjerojatnija.

Prepreke i olakšavanje ponašanja

Ponašanje se često lakše održava kada zahtijeva manje pripreme i manje dodatnih odluka.

Primjerice, osoba koja unaprijed pripremi sastojke za obrok može lakše kuhati kod kuće. Ako su potrebne namirnice teško dostupne ili je priprema vrlo zahtjevna, veća je vjerojatnost da će odabrati jednostavniju alternativu.

Prilagodba okoline zato može biti važan dio promjene navika. Umjesto oslanjanja isključivo na trenutnu motivaciju, moguće je ukloniti prepreke i učiniti željeno ponašanje jednostavnijim.

7. Okolina i emocionalno stanje

Okolina može utjecati na emocije, a emocionalno stanje zatim može utjecati na ponašanje.

Podržavajući društveni odnosi mogu pridonijeti osjećaju sigurnosti, dok stalni sukobi, neizvjesnost ili izloženost prijetnjama mogu povećati napetost.

Primjerice, osoba koja radi u okruženju u kojem se pogreške koriste za ponižavanje može postati opreznija, rjeđe postavljati pitanja ili izbjegavati preuzimanje inicijative.

U okruženju u kojem se pogreške razmatraju kao prilike za učenje može se osjećati sigurnije pri isprobavanju novih pristupa.

Takvi učinci ne znače da okolina u potpunosti određuje emocionalno stanje. Ljudi se razlikuju u načinu na koji tumače iste okolnosti i u strategijama kojima se služe pri suočavanju sa stresom.

Ipak, dugotrajni uvjeti života i rada mogu imati važnu ulogu u oblikovanju obrazaca ponašanja i mogućnosti za razvoj novih vještina.

8. Okolina i donošenje odluka

Na odluke utječu informacije koje su nam dostupne, način na koji su prikazane i mogućnosti koje imamo na raspolaganju.

Osoba može odabrati određeni proizvod zato što joj je lako dostupan, dok će drugi proizvod zahtijevati dodatno vrijeme i trud. Slično tome, zaposlenik može koristiti postupak koji je u organizaciji najjednostavniji, čak i ako bi neka druga metoda bila učinkovitija.

Zadane mogućnosti

Način na koji su mogućnosti predstavljene može utjecati na izbor.

Primjerice, ako je jedna opcija unaprijed odabrana, neki ljudi ostat će pri njoj jer ne žele ulagati dodatan trud u promjenu. Drugi će aktivno provjeriti sve mogućnosti.

Zadani izbori mogu se koristiti kako bi se olakšalo korisno ponašanje, ali ih treba primjenjivati transparentno i uz poštovanje autonomije osobe.

Dostupnost informacija

Ako su pouzdane informacije lako dostupne, osoba može jednostavnije usporediti mogućnosti i procijeniti posljedice.

Kada su informacije nepotpune, teško dostupne ili prikazane na zbunjujući način, donošenje odluka postaje zahtjevnije.

Zbog toga kvaliteta odluke ne ovisi samo o sposobnostima pojedinca nego i o kvaliteti informacijskog okruženja u kojem odlučuje.

9. Međudjelovanje osobe i okoline

Utjecaj okoline nije jednosmjeran. Ljudi svojim ponašanjem utječu na uvjete u kojima žive, a zatim te promijenjene uvjete doživljavaju kao dio vlastitog okruženja.

Primjerice, osoba koja aktivno traži društvene kontakte može razviti širu mrežu poznanstava. Ta mreža zatim pruža više prilika za komunikaciju, suradnju i nova iskustva.

Osoba koja se nakon neugodnog iskustva povuče iz društvenih aktivnosti može postupno imati manje prilika za kontakt s ljudima. Smanjena izloženost društvenim situacijama može dodatno otežati povratak takvim aktivnostima.

To ne znači da osoba sama snosi svu odgovornost za svoj položaj. Na mogućnost promjene mogu utjecati zdravstveno stanje, društvene prepreke, financijski resursi i drugi čimbenici.

Važno je razumjeti da se ponašanje i okolina mogu međusobno oblikovati kroz vrijeme. Naši postupci utječu na iskustva koja ćemo vjerojatno doživjeti u budućnosti, a ta iskustva zatim utječu na nove odluke.

10. Može li se ponašanje promijeniti promjenom okoline?

Promjena okoline može olakšati promjenu ponašanja, osobito kada uklanja prepreke ili smanjuje izloženost poticajima koji održavaju neželjenu naviku.

Primjerice, osoba koja želi biti koncentriranija tijekom rada može organizirati prostor bez nepotrebnih ometanja. Osoba koja želi više hodati može odabrati rutu koja je dostupna i ugodna. Organizacija može poboljšati kvalitetu rada jasnijim pravilima i lakšim pristupom potrebnim informacijama.

Ipak, promjena okoline nije uvijek dovoljna. Neki obrasci ponašanja mogu biti povezani s naučenim reakcijama, emocionalnim teškoćama, dugotrajnim navikama ili drugim čimbenicima koji zahtijevaju dodatni rad.

Korisno je kombinirati prilagodbu okruženja s razvojem vještina, jasnim ciljevima i praćenjem rezultata.

Prepoznavanje prepreka

Prvi korak je utvrditi što u okolini otežava željeno ponašanje.

Je li aktivnost teško dostupna? Postoje li česti ometajući podražaji? Jesu li očekivanja nejasna? Nedostaje li podrška ili potrebna oprema?

Odgovori pomažu razlikovati probleme koji se mogu riješiti promjenom uvjeta od onih koji zahtijevaju drukčije strategije.

Olakšavanje željenog ponašanja

Ponašanje se može učiniti jednostavnijim jasnim znakovima, boljom organizacijom prostora, dostupnim resursima i unaprijed određenim vremenom.

Primjerice, priprema materijala večer prije može olakšati početak rada sljedećeg jutra.

Smanjivanje nepotrebnih poticaja

Ako neki znak redovito pokreće neželjenu naviku, moguće je promijeniti njegovo mjesto, dostupnost ili učestalost.

Primjerice, isključivanje nepotrebnih digitalnih obavijesti može smanjiti broj prekida tijekom rada.

Uključivanje društvene podrške

Podrška drugih može olakšati održavanje promjene, osobito kada uključuje praktičnu pomoć, razmjenu informacija i razumne dogovore.

Međutim, društvena podrška trebala bi povećavati mogućnost samostalnog djelovanja, a ne postati sredstvo pritiska ili kontrole.

Zaključak

Okolina oblikuje ljudsko ponašanje kroz fizičke uvjete, društvene odnose, kulturne norme, posljedice postupaka, dostupnost mogućnosti i znakove povezane s navikama.

Ti čimbenici mogu olakšati ili otežati određene aktivnosti, potaknuti učenje, promijeniti emocionalno stanje i utjecati na način donošenja odluka. Njihov učinak ovisi o osobinama pojedinca, prethodnim iskustvima i značenju koje osoba pridaje okolnostima.

Zato se ponašanje ne može objasniti isključivo voljom, motivacijom ili osobnošću. Ponekad je za razumijevanje problema potrebno pogledati uvjete u kojima osoba djeluje i prepreke s kojima se susreće.

Istodobno, ljudi nisu pasivni proizvodi svojeg okruženja. Oni mogu učiti, mijenjati navike, birati među dostupnim mogućnostima i djelomično preoblikovati okolnosti u kojima žive.

Razumijevanje uloge okoline pomaže u stvaranju uvjeta koji podržavaju korisno ponašanje, olakšavaju učenje i omogućuju ljudima da razvijaju svoje sposobnosti. Umjesto da se promjena pokušava postići isključivo zahtjevom za većim trudom, korisno je razmotriti i kako okruženje može postati prikladnije za željene ciljeve.

Povezane lekcije

Izvori i literatura

1. Bandura, A. (1986). *Social Foundations of Thought and Action: A Social Cognitive Theory*. Prentice Hall.

2. Bronfenbrenner, U. (1979). *The ecology of human development: Experiments by nature and design*. Harvard University Press.

3. Skinner, B. F. (1953). *Science and Human Behavior*. Macmillan.

4. Stokols, D. (1992). Establishing and maintaining healthy environments: Toward a social ecology of health promotion. *American Psychologist, 47*(1), 6–22. https://doi.org/10.1037/0003-066X.47.1.6

5. Wood, W., & Neal, D. T. (2007). A new look at habits and the habit-goal interface. *Psychological Review, 114*(4), 843–863. https://doi.org/10.1037/0033-295X.114.4.843