Ugađanje drugima

Zadnja provjera: listopad 2026.

Neki ljudi gotovo nikad ne kažu „ne”. Preuzimaju dodatni posao, pristaju na planove koji im ne odgovaraju i osjećaju krivnju kada nekoga razočaraju. Izvana djeluju susretljivo i pouzdano, a iznutra su često iscrpljeni i nezadovoljni. Takav obrazac u svakodnevnom se govoru naziva **ugađanjem drugima**.

Ova lekcija objašnjava po čemu se ugađanje razlikuje od obične ljubaznosti, što ga održava i kako ga postupno mijenjati. Isti obrazac ponekad se opisuje i kao pretjerano prilagođavanje ili ovisnost o odobravanju.

Ljubaznost ili ugađanje?

Briga za druge i spremnost na pomoć važni su za dobre odnose. Ugađanje postaje problem kada:

• osoba pristaje iz straha od neodobravanja, a ne zato što želi;
• vlastite potrebe stalno stavlja na zadnje mjesto, i kada joj to šteti;
• teško podnosi da je netko nezadovoljan njome, pa se trudi to izbjeći pod svaku cijenu;
• osjeća ogorčenost jer drugi „ne primjećuju” koliko daje, a nikad nije rekla što joj treba.

Razlika nije u tome koliko netko pomaže, nego zašto i po koju cijenu.

Što pokazuju istraživanja

U istraživanjima Vicki Helgeson i Heidi Fritz opisan je obrazac **neublaženog zajedništva**: snažna usmjerenost na druge uz zanemarivanje sebe. Osobe s tim obrascem češće preuzimaju tuđe probleme, imaju teškoće s traženjem pomoći i sklonije su psihičkim teškoćama, osobito kada drugima nešto ne ide. Usmjerenost na druge sama po sebi bila je povezana s dobrobiti, a teškoće su se pojavljivale tek kada je bila odvojena od brige za sebe (Helgeson i Fritz, 1998).

Srodan pojam je **utišavanje sebe**: potiskivanje vlastitih misli i osjećaja kako bi se izbjegao sukob i sačuvao odnos. U istraživanjima, prvotno provedenima sa ženama, takvo ponašanje bilo je povezano s depresivnim simptomima (Jack i Dill, 1992).

Zašto ljudi ugađaju drugima

Obrazac se obično razvije s razlogom:

• **rana iskustva** u kojima je prihvaćanje ovisilo o tome koliko je dijete bilo „dobro”, poslušno ili korisno;
• **strah od odbacivanja ili sukoba**, uz uvjerenje da će odnos propasti ako osoba kaže što misli (više u lekciji [Strah od konflikta](/lekcija/strah-od-konflikta));
• **nisko samopoštovanje**, kada se vlastita vrijednost mjeri tuđim odobravanjem (više u lekciji [Samopoštovanje](/lekcija/samopostovanje));
• **kratkoročno olakšanje**: pristajanje odmah smanjuje nelagodu, pa se ponašanje nagrađuje i ponavlja.

Posljedice

Kratkoročno ugađanje čuva mir. Dugoročno može dovesti do iscrpljenosti, ogorčenosti i osjećaja da osoba ne zna što sama želi. Odnosi postaju neravnopravni, a drugi ljudi nemaju priliku upoznati stvarne potrebe osobe. Paradoksalno, upravo potisnuta ogorčenost može se kasnije izraziti neizravno, primjerice kroz [pasivnu agresiju](/lekcija/pasivna-agresija).

Kako mijenjati obrazac

Promjena je postupna i ne znači postati bezobziran:

1. **Primijetiti trenutak pristajanja.** Što osjećam kada mi netko nešto predloži? Pristajem li zato što želim ili zato što se bojim reći ne?

2. **Uzeti vrijeme.** Umjesto trenutačnog „može” reći „Javit ću ti do sutra.” Odgoda daje prostor za odluku.

3. **Početi s malim.** Odbiti malu molbu ili izraziti sklonost u neutralnoj situaciji, primjerice pri odabiru restorana.

4. **Podnijeti nelagodu.** Krivnja nakon odbijanja nije dokaz da smo pogriješili, nego posljedica navike. S ponavljanjem obično slabi.

5. **Jasno izraziti potrebu.** Više u lekcijama [Izražavanje potreba](/lekcija/izrazavanje-potreba) i [Postavljanje granica](/lekcija/postavljanje-granica).

Primjer

Marko je izmišljena osoba. Na poslu je uvijek pristajao na dodatne zadatke, a kod kuće je zbog toga bio umoran i razdražljiv. Kada mu je kolegica ponovno zatražila pomoć pred rok, prvi put je rekao: „Danas ne mogu, ali sutra ujutro mogu pregledati tvoj dio.” Osjećao je krivnju cijelo poslijepodne, ali kolegica je jednostavno prihvatila odgovor. Takva iskustva postupno su mu pokazala da odbijanje ne mora ugroziti odnos.

Česte zablude

• *„Tko ugađa drugima, dobra je osoba, a tko odbije, sebičan je.”* Briga za sebe i briga za druge nisu suprotnosti.
• *„Ako kažem ne, ljudi će me prestati voljeti.”* U zdravim odnosima jasno odbijanje obično ne ugrožava odnos.
• *„Treba prestati pomagati drugima.”* Cilj je pomagati iz izbora, a ne iz straha.

Sažetak

Ugađanje drugima obrazac je u kojem osoba iz straha od neodobravanja ili sukoba stalno stavlja tuđe potrebe ispred svojih. Istraživanja povezuju usmjerenost na druge uz zanemarivanje sebe s većim rizikom psihičkih teškoća. Obrazac se može mijenjati postupnim izražavanjem potreba, odgodom odluka i podnošenjem nelagode koju odbijanje izaziva.

Povezane lekcije

• [Asertivnost](/lekcija/asertivnost-i-izrazavanje-potreba)
• [Postavljanje granica](/lekcija/postavljanje-granica)
• [Strah od konflikta](/lekcija/strah-od-konflikta)
• [Uzajamnost u odnosima](/lekcija/uzajamnost-u-odnosima)
• [Samopoštovanje](/lekcija/samopostovanje)

Izvori i literatura

• Helgeson, V. S. i Fritz, H. L. (1998). A theory of unmitigated communion. *Personality and Social Psychology Review*, 2(3), 173–183. [doi.org/10.1207/s15327957pspr0203_2](https://doi.org/10.1207/s15327957pspr0203_2)
• Jack, D. C. i Dill, D. (1992). The Silencing the Self Scale: Schemas of intimacy associated with depression in women. *Psychology of Women Quarterly*, 16(1), 97–106. [doi.org/10.1111/j.1471-6402.1992.tb00242.x](https://doi.org/10.1111/j.1471-6402.1992.tb00242.x)