Traženje alternativnih objašnjenja
Zadnja provjera: listopad 2026.
Kad se dogodi nešto neugodno – projekt propadne, prijatelj otkaže susret, dijete dobije lošu ocjenu – um obično brzo ponudi jedno objašnjenje i prihvati ga kao jedino. Ova vježba namjerno traži više mogućih objašnjenja istog događaja i procjenjuje koliko svako od njih pridonosi ishodu. Jedan od njezinih oblika, „pita odgovornosti”, raspodjeljuje uzroke događaja u obliku kružnog grafikona.
Vježba se razlikuje od [provjere dokaza](/lekcija/provjera-dokaza-za-i-protiv-misli): ondje se provjerava jedna misao, a ovdje se traže drugi uzroci i razlozi događaja. Ne zamjenjuje stručnu pomoć.
1. Čemu vježba služi
Objašnjenja koja dajemo događajima utječu na to kako se osjećamo i što poslije činimo. Ako osoba neuspjeh pripiše isključivo sebi, smatra da je uzrok trajan i da će se odraziti na sve u životu, vjerojatnije je da će se osjećati bespomoćno. Vježba služi:
- uočavanju **više uzroka** istog događaja;
- **realnijoj raspodjeli** odgovornosti između sebe, drugih i okolnosti;
- lakšem prepoznavanju onoga **na što se može utjecati**.
2. Što kažu istraživanja
Reformulirana teorija naučene bespomoćnosti predložila je da je sklonost objašnjavanju loših događaja unutarnjim („zbog mene”), stabilnim („uvijek će biti tako”) i globalnim („utječe na sve”) uzrocima povezana s većom ranjivošću za depresiju (Abramson i sur., 1978). Istraživanja bračnih odnosa pokazuju da su partneri koji partnerovo neugodno ponašanje objašnjavaju njegovim trajnim osobinama i lošim namjerama manje zadovoljni odnosom (Bradbury i Fincham, 1990). Traženje alternativnih objašnjenja i „pita odgovornosti” opisani su u priručnicima kognitivne terapije kao postupci restrukturiranja (Beck, 2020; Greenberger i Padesky, 2016).
3. Koraci
Korak 1. Opišite događaj i prvo objašnjenje
Zapisuje se događaj („nisam dobio posao na koji sam se prijavio”) i prvo objašnjenje koje se javilo („nisam dovoljno sposoban”), uz emociju i intenzitet.
Korak 2. Nabrojite sve moguće uzroke
Zapisuje se što više mogućih uzroka, bez procjene: broj kandidata, iskustvo drugih kandidata, unutarnji kandidat koji je već bio odabran, nesigurnost u razgovoru, kratko vrijeme pripreme, budžet tvrtke, osobne preferencije ispitivača. Pomažu pitanja:
- Što bi rekao netko tko je sudjelovao u događaju?
- Koje su okolnosti mogle pridonijeti?
- Koje su uloge imali drugi ljudi?
- Što je bilo izvan mog utjecaja?
Korak 3. Nacrtajte „pitu odgovornosti”
Nacrta se krug. Svakom uzroku s popisa dodjeljuje se dio kruga prema tome koliko je, po vašoj procjeni, pridonio ishodu. **Vlastiti udio upisuje se posljednji.** Taj redoslijed je važan: kad se vlastiti udio upiše prvi, obično zauzme gotovo cijeli krug.
Korak 4. Usporedite
Usporedi se koliki je vlastiti udio u nacrtanom krugu s onim koliko se osoba osjećala odgovornom na početku. Razlika je često velika.
Korak 5. Odaberite što se može promijeniti
Za dio koji je pod vašim utjecajem odabire se jedan konkretan korak, primjerice vježbanje razgovora za posao. Za dijelove izvan utjecaja dovoljno je priznati ih.
4. Primjer
Ana (izmišljeni primjer) krivi sebe što joj je sin pao razred. Prvo objašnjenje: „Loša sam majka.” Na popis uzroka upisuje: sinov manjak interesa za matematiku, promjenu škole u drugom polugodištu, dva mjeseca bolesti, nastavnika s kojim se sin nije slagao, njezin noćni rad zbog kojeg nije pratila zadaće. U krugu svom udjelu na kraju dodjeljuje oko petine. Umjesto „loša sam majka” zapisuje: „Nekoliko je stvari pridonijelo; na jednu – praćenje zadaća – mogu utjecati tako da se dogovorimo o dva večernja termina tjedno.”
5. Česte poteškoće
- **Prebacivanje krivnje.** Cilj nije pronaći krivca izvan sebe, nego realnu sliku. Ako se vlastiti udio smanji na nulu, i to može biti iskrivljenje.
- **„Znam da nije samo do mene, ali osjećam da jest.”** Osjećaj odgovornosti mijenja se sporije od razumijevanja; vježbu vrijedi ponoviti.
- **Pretraživanje bez kraja.** Popis od pet do osam uzroka obično je dovoljan.
6. Kada vježba nije dovoljna
Ako se osoba trajno osjeća krivom za događaje na koje nije mogla utjecati, ili ako se krivnja povezuje s traumatskim iskustvom, korisna je stručna pomoć. Više u lekcijama [Odgovornost i krivnja](/lekcija/odgovornost-i-krivnja) i [Kada potražiti stručnu pomoć](/lekcija/kada-potraziti-strucnu-pomoc).
Povezane lekcije
- [Kognitivno restrukturiranje](/lekcija/kognitivno-restrukturiranje)
- [Temeljna atribucijska pogreška](/lekcija/temeljna-atribucijska-pogreska)
- [Odgovornost i krivnja](/lekcija/odgovornost-i-krivnja)
- [Provjera dokaza za i protiv misli](/lekcija/provjera-dokaza-za-i-protiv-misli)
- [Krug kontrole](/lekcija/krug-kontrole)
- [Refleksija nakon neuspjeha](/lekcija/refleksija-nakon-neuspjeha)
Izvori i literatura
- Abramson, L. Y., Seligman, M. E. P., & Teasdale, J. D. (1978). Learned helplessness in humans: Critique and reformulation. *Journal of Abnormal Psychology, 87*(1), 49–74. https://doi.org/10.1037/0021-843X.87.1.49
- Beck, J. S. (2020). *Cognitive Behavior Therapy: Basics and Beyond* (3. izd.). Guilford Press.
- Bradbury, T. N. i Fincham, F. D. (1990). Attributions in marriage: Review and critique. *Psychological Bulletin*, 107(1), 3–33. [doi.org/10.1037/0033-2909.107.1.3](https://doi.org/10.1037/0033-2909.107.1.3)
- Greenberger, D. i Padesky, C. A. (2016). *Mind Over Mood: Change How You Feel by Changing the Way You Think* (2. izd.). Guilford Press.