Transgeneracijski obrasci

Zadnja provjera: listopad 2026.

„Moja je mama bila ista.” „U našoj obitelji muškarci ne pokazuju osjećaje.” „Baka je preživjela rat i nikad o tome nije govorila.” Mnogi ljudi primjećuju da se neki obrasci ponavljaju kroz generacije njihove obitelji. Psihologija takve obrasce naziva **transgeneracijskim** ili **međugeneracijskim prijenosom**. Ova lekcija objašnjava što se doista prenosi, kojim putovima i gdje su granice tog znanja.

Što se može prenositi

Istraživanja opisuju prijenos različitih obrazaca kroz generacije:

• **Stilovi privrženosti** – način na koji roditelji razumiju vlastita iskustva privrženosti povezan je sa sigurnošću privrženosti njihove djece (van IJzendoorn, 1995; više u lekciji [Teorija privrženosti](/lekcija/teorija-privrzenosti)).
• **Roditeljski stilovi** – ljudi često odgajaju djecu slično kao što su sami bili odgajani, iako se to ne događa nužno.
• **Obiteljska pravila i uloge** – primjerice o tome smiju li se izražavati emocije, kako se rješavaju sukobi i tko se o kome brine.
• **Posljedice traume** – iskustva rata, progonstva ili nasilja mogu utjecati na roditeljstvo i obiteljsku atmosferu.
• **Socioekonomski uvjeti** – siromaštvo, obrazovne prilike i zdravlje često se prenose zbog društvenih okolnosti.

Kojim putovima

Prijenos se odvija kroz poznate putove:

• **Učenje i modeliranje** – djeca uče gledajući kako se roditelji ponašaju.
• **Odnosi i privrženost** – osjetljivost roditelja oblikuje djetetova očekivanja o drugima.
• **Obiteljske priče i šutnje** – što se priča, a o čemu se šuti, oblikuje razumijevanje obitelji i sebe.
• **Okolina** – zajednica, ekonomski uvjeti i kultura.
• **Biologija** – genetika i, prema nekim istraživanjima, epigenetski mehanizmi.

Prijenos traume

Posebno istraženo područje jest prijenos posljedica traume, primjerice kod potomaka preživjelih holokausta. Rezultati su složeniji nego što se često misli. Meta-analiza istraživanja potomaka preživjelih holokausta nije pronašla dokaze sekundarne traumatizacije u općoj populaciji potomaka, iako su učinci zabilježeni u nekim kliničkim uzorcima (van IJzendoorn i sur., 2003). Drugim riječima, mnogi potomci preživjelih razvili su se bez većih teškoća.

Pregled istraživanja o mogućim epigenetskim mehanizmima prijenosa traume upozorava da su nalazi zanimljivi, ali još preliminarni i temeljeni uglavnom na malim uzorcima i istraživanjima na životinjama (Yehuda i Lehrner, 2018; više u lekciji [Epigenetika i ponašanje](/lekcija/epigenetika-i-ponasanje)).

Prijenos nije sudbina

Važan nalaz istraživanja privrženosti i roditeljstva jest da se obrasci ne prenose automatski. Mnogi roditelji koji su sami imali teško djetinjstvo razviju sigurne odnose s vlastitom djecom, osobito kada su promišljali o vlastitim iskustvima, imali podržavajuće odnose ili terapiju. Psihologija za to koristi pojam **prekidanja lanca**: svijest o obrascu i nova iskustva mogu ga promijeniti.

Transgeneracijski obrasci u obiteljskim konstelacijama

Obiteljske konstelacije pridaju veliku važnost transgeneracijskim obrascima, ali ih tumače na poseban način: kao preuzimanje sudbine, krivnje ili osjećaja predaka kroz „znajuće polje”, ponekad i bez ikakvog znanja o tim precima (više u lekciji [Temeljne pretpostavke obiteljskih konstelacija](/lekcija/temeljne-pretpostavke-obiteljskih-konstelacija)). Istraživanja potvrđuju prijenos kroz poznate putove, ali ne i takav neposredan prijenos.

Sistemska obiteljska terapija također se bavi generacijskim obrascima, primjerice izradom **genograma** – obiteljskog stabla s podacima o odnosima, bolestima i važnim događajima – ali ih tumači kroz učenje, odnose i obiteljske procese (više u lekciji [Razlike između obiteljskih konstelacija i sistemske terapije](/lekcija/razlike-izmedju-obiteljskih-konstelacija-i-sistemske-terapije)).

Primjer

Tina je izmišljena osoba koja primjećuje da, kao i njezina majka, izbjegava svaki sukob s partnerom. Kada razgovara s majkom, saznaje da je u obitelji njezine bake svaka svađa završavala nasiljem, pa je izbjegavanje bilo način preživljavanja. Razumijevanje porijekla obrasca pomaže Tini da shvati zašto joj je sukob tako težak, a u terapiji postupno uči izraziti neslaganje na siguran način. Primjer pokazuje prijenos kroz naučene obrasce i mogućnost promjene.

Sažetak

Kroz generacije se mogu prenositi stilovi privrženosti, roditeljstva, obiteljska pravila, posljedice traume i socioekonomski uvjeti, putem učenja, odnosa, okoline i biologije. Prijenos traume složeniji je nego što se često misli, a epigenetski nalazi su preliminarni. Prijenos nije sudbina: svijest i nova iskustva mogu prekinuti obrazac.

Povezane lekcije

• [Temeljne pretpostavke obiteljskih konstelacija](/lekcija/temeljne-pretpostavke-obiteljskih-konstelacija)
• [Teorija privrženosti](/lekcija/teorija-privrzenosti)
• [Epigenetika i ponašanje](/lekcija/epigenetika-i-ponasanje)
• [Obiteljski odnosi](/lekcija/obiteljski-odnosi)
• [Sistemska terapija](/lekcija/sistemska-terapija)

Izvori i literatura

• van IJzendoorn, M. H. (1995). Adult attachment representations, parental responsiveness, and infant attachment: A meta-analysis on the predictive validity of the Adult Attachment Interview. *Psychological Bulletin*, 117(3), 387–403. [doi.org/10.1037/0033-2909.117.3.387](https://doi.org/10.1037/0033-2909.117.3.387)
• van IJzendoorn, M. H., Bakermans-Kranenburg, M. J. i Sagi-Schwartz, A. (2003). Are children of Holocaust survivors less well-adapted? A meta-analytic investigation of secondary traumatization. *Journal of Traumatic Stress*, 16(5), 459–469. [doi.org/10.1023/A:1025706427300](https://doi.org/10.1023/A:1025706427300)
• Yehuda, R. i Lehrner, A. (2018). Intergenerational transmission of trauma effects: Putative role of epigenetic mechanisms. *World Psychiatry*, 17(3), 243–257. [doi.org/10.1002/wps.20568](https://doi.org/10.1002/wps.20568)