Tolerancija neizvjesnosti

Zadnja provjera: listopad 2026.

Neizvjesnost je dio gotovo svake važne situacije: ne znamo pouzdano kako će proći razgovor za posao, što će pokazati nalazi ni kako će netko reagirati na našu poruku. Neki ljudi neizvjesnost podnose lakše, a drugima je toliko neugodna da je pokušavaju ukloniti provjeravanjem, traženjem uvjeravanja ili izbjegavanjem. Ova vježba pomaže postupno je podnositi kroz male, planirane pokuse u svakodnevici.

Što je netolerancija neizvjesnosti i kako se razlikuje među ljudima, objašnjava lekcija [Osobnost i tolerancija neizvjesnosti](/lekcija/osobnost-i-tolerancija-neizvjesnosti). Ne zamjenjuje stručnu pomoć.

1. Čemu vježba služi

Ponašanja kojima se smanjuje neizvjesnost – ponovno provjeravanje, traženje uvjeravanja, opsežno pretraživanje interneta, odgađanje odluke – donose kratko olakšanje, ali uvjerenje da je neizvjesnost nepodnošljiva ostaje netaknuto, pa je potreba za sigurnošću sve veća. Vježba služi:

• **prepoznavanju** vlastitih „sigurnosnih” ponašanja vezanih uz neizvjesnost;
• iskustvenoj provjeri što se zaista događa kad se neizvjesnost ne ukloni;
• postupnom jačanju osjećaja da se s neizvjesnošću **može živjeti**.

2. Što kažu istraživanja

Netolerancija neizvjesnosti – sklonost doživljavanju neizvjesnosti kao prijeteće i neprihvatljive – povezana je s brigom i nizom anksioznih teškoća (Carleton, 2016). Na toj ideji temelji se model generaliziranog anksioznog poremećaja i liječenje usmjereno na netoleranciju neizvjesnosti (Dugas i sur., 1998; Dugas i Robichaud, 2007). Jedan od glavnih postupaka u tom liječenju jesu bihevioralni eksperimenti: osoba planirano dopušta neizvjesnost u svakodnevnim situacijama i bilježi ishod (Hebert i Dugas, 2019). U istraživanju osoba s generaliziranim anksioznim poremećajem velika većina briga koje su sudionici zapisali nije se ostvarila (LaFreniere i Newman, 2020).

3. Koraci

Korak 1. Popišite ponašanja kojima smanjujete neizvjesnost

Tijekom nekoliko dana bilježe se postupci kojima se osoba pokušava osigurati: provjeravanje (vrata, e-pošta, simptomi), traženje uvjeravanja („jesi li siguran da je u redu?”), pretjerano planiranje, izbjegavanje novih situacija, odgađanje odluka, prepuštanje odluka drugima.

Korak 2. Napravite ljestvicu pokusa

Na temelju popisa sastavlja se 8 do 10 malih pokusa, poredanih od lakših prema težima. Primjeri:

• otići u restoran bez prethodnog čitanja recenzija;
• poslati e-poruku bez ponovnog čitanja;
• prepustiti drugome da odabere film;
• ne provjeriti vremensku prognozu prije izlaska;
• odgovoriti na pitanje bez traženja dodatnih informacija.

Korak 3. Prije pokusa zapišite predviđanje

Prije svakog pokusa zapisuje se: što se bojim da će se dogoditi? Koliko sam siguran da će se to dogoditi (0–100 %)? Koliko ću se loše osjećati (0–10)?

Korak 4. Izvedite pokus

Pokus se izvodi bez sigurnosnog ponašanja. Nelagoda je očekivana; cilj nije da je ne bude, nego da se primijeti kako se mijenja.

Korak 5. Zapišite ishod

Nakon pokusa zapisuje se: što se zapravo dogodilo? Je li se ostvarilo predviđanje? Ako je nešto pošlo po zlu, kako sam se snašao? Kako se mijenjala nelagoda tijekom vremena?

Korak 6. Prijeđite na sljedeći korak

Kad pokus postane lakši, prelazi se na sljedeći na ljestvici. Dovoljno je dva do tri pokusa tjedno.

4. Primjer

Klara (izmišljeni primjer) svaku važnu e-poruku čita pet puta i često traži od kolegice da je pročita. Za pokus odabire poslati rutinsku e-poruku klijentu nakon jednog čitanja. Predviđanje: „Bit će pogreška i klijent će misliti da sam neprofesionalna” (70 %, nelagoda 6). Ishod: klijent odgovara zahvalom; nelagoda je nakon deset minuta pala na 2. Tjedan poslije, u jednoj poruci ipak se potkrade tipfeler – klijent ga ne spominje. Klara zapisuje: „Pogreške se događaju i obično nemaju posljedica koje zamišljam.”

5. Česte poteškoće

• **Prikriveno provjeravanje.** Ponekad sigurnosno ponašanje prijeđe u drugi oblik, primjerice umjesto ponovnog čitanja poruka se „samo brzo pogleda”. Korisno je unaprijed definirati što se ne radi.
• **Prevelik korak.** Ako je nelagoda preplavljujuća, bira se lakši pokus.
• **Traženje jamstva da će pokus uspjeti.** Upravo je to dio vježbe: pokus se izvodi bez jamstva.

6. Kada vježba nije dovoljna

Ako briga i provjeravanje zauzimaju sate dnevno, ometaju posao i san ili su praćeni prisilnim radnjama i nametljivim mislima, vježbu treba raditi sa stručnjakom. Više u lekcijama [Generalizirani anksiozni poremećaj](/lekcija/generalizirani-anksiozni-poremecaj), [Bihevioralni eksperimenti](/lekcija/bihevioralni-eksperimenti) i [Kada potražiti stručnu pomoć](/lekcija/kada-potraziti-strucnu-pomoc).

Povezane lekcije

• [Osobnost i tolerancija neizvjesnosti](/lekcija/osobnost-i-tolerancija-neizvjesnosti)
• [Odlučivanje pod neizvjesnošću](/lekcija/odlucivanje-pod-neizvjesnoscu)
• [Sigurnosna ponašanja](/lekcija/sigurnosna-ponasanja)
• [Bihevioralni eksperimenti](/lekcija/bihevioralni-eksperimenti)
• [Preispitivanje katastrofičnih scenarija](/lekcija/preispitivanje-katastroficnih-scenarija)
• [Krug kontrole](/lekcija/krug-kontrole)

Izvori i literatura

• Carleton, R. N. (2016). Into the unknown: A review and synthesis of contemporary models involving uncertainty. *Journal of Anxiety Disorders, 39*, 30–43. https://doi.org/10.1016/j.janxdis.2016.02.007
• Dugas, M. J., Gagnon, F., Ladouceur, R., & Freeston, M. H. (1998). Generalized anxiety disorder: A preliminary test of a conceptual model. *Behaviour Research and Therapy, 36*(2), 215–226. https://doi.org/10.1016/S0005-7967(97)00070-3
• Dugas, M. J., & Robichaud, M. (2007). *Cognitive-Behavioral Treatment for Generalized Anxiety Disorder: From Science to Practice*. New York: Routledge.
• Hebert, E. A. i Dugas, M. J. (2019). Behavioral experiments for intolerance of uncertainty: Challenging the unknown in the treatment of generalized anxiety disorder. *Cognitive and Behavioral Practice*, 26(2), 421–436. [doi.org/10.1016/j.cbpra.2018.07.007](https://doi.org/10.1016/j.cbpra.2018.07.007)
• LaFreniere, L. S. i Newman, M. G. (2020). Exposing worry's deceit: Percentage of untrue worries in generalized anxiety disorder treatment. *Behavior Therapy*, 51(3), 413–423. [doi.org/10.1016/j.beth.2019.07.003](https://doi.org/10.1016/j.beth.2019.07.003)